Jedan od mojih blogova sam poče rečenicom „Velikani srpskog analitičkog piskaranja, profesori s pedigreom, kolumnisti sa fobijama, nevladini zavisnici od sponzora i druga grebatorska bagra, ćute.“
Duboko sam uverene da ovaj moj zapis, ima vezu sa tada iznetom misli, koja je samo odraz slike iz ogledala naše stvarnosti.
Pre par dana pozvao me je umilan glasić, službenice
Radio sam celu noć, došao umoran u zoru, a od uličnih prodavaca nisam mogao u kuću. Pošto nisu hteli da se sklone ušao sam u raspravu sa jednim od njih da bi onda trojica nasrnula na mene. Udarali su me pesnicama po glavi zbog čega mi je uvo poplavelo. Utrčao sam, u afektu uzeo gitaru i pojačalo i izleteo na terasu, priča Milan Barković (47).
Prije par godina, na konferencijama o tržištu kapitala u Srbiji, bio je prisutan priličan broj stranih investitora i investicionih fondova sa iskustvom u investiranju na „emerging“ tržištima Centralne i Istočne Evrope. Investitori iz Skandinavije i SAD su bili veoma zainteresovani za domaće kompanije, što se brzo moglo i vidjeti na spiskovima akcionara velikih banaka i firmi. Prošle godine, primat su preuzeli investitori iz Slovenije i posebno Hrvatske, koji su „otkrili“ Beogradsku berzu i držali likvidnost i cijene akcija kupujući značajne pakete. Ove jeseni,
Moram da priznam da sam umoran. Ali ne mogu da odolim da ne objavim dva tuđa teksta u vezi sa znatevećkojomtemom - RODNO OSETLJIVI JEZIK.
Jedan je tekst profesora Predraga Pipera iz NIN-a, a drugi je tekst Marine Šinko, psihologa, objavljen u Politici.
Neću mnogo da komentarišem. U pomenutom NIN-u je i tekst profesora Draga Ćupića i tekst NIN-ove novinarke. Treba pročitati.
POLITIKA je objavila dva teksta Marine Šinko, oba su potpisana sa psihološkinja što nije POLITIKIN običaj. Sad su, verovatno, podlegli pritisku autora. Nije jasno da li je autorima
ОД СТРОФА – КАТАСТРОФА ДО МАХАБХАРАТЕ
У културним круговима чест је ламент над интернетом и друштвеним мрежама да су „пуни ђубрета“. То јесте тачно, али је и нека врста „киселог грожђа“ јер је већина књижевника, осим коришћења меила и компа као писаће машине – електронски неписмена. Једина озбиљнија имена која се баве новим могућностима интерактивне и електронске књижевности су Владислава Гордић – Петковић (књига „Виртуелна књижевност“, објављена пре десетак година), недавно Марко Недић са акцентом на неколико аутора и површним општим прегледом и Мирољуб Тодоровић – творац сигнализма који подстиче нове покушаје и експерименте и подржава сигналисте и сигнализам годишњим зборницима.
Srbija još uvek nije zemlja u kojoj možes da se osećaš sigurno i bezbedno, ukoliko si pripadnik bilo koje manjinske grupe, ali moramo priznati da se u zadnjih par meseci to polako menja. Ono što je najfascinantnije je da na taj civilizaciski put Srbiju povela osoba od koje smo to najmanje očekivali - Ivica Dačić. Ivicina narodna policija je za prvih par meseci uspela da uhapsi Radovana Karadžića (alias Dragan Dabić), pokazala da neće tolerisati divljanja Dabićevih jataka po Beogradu, stala na put navijačkim huliganstvima, uhapsila divljake koji su premlaćivali novinare,
https://www.youtube.com/watch?time_continue=72&v=6RPwVey3fZs
Posle 30 godina i 5 meseci ponovo na ulicama rodnog grada gledam autobuse krcate stanovnicima Srbije. Tog 19. novembra 1988. godine klicalo se "Slobo, slobodo!" na mitingu na Ušću, a ovog 19. aprila 2019. kliče se "Aco Srbine " na mitingu ispred zgrade Narodne skupštine. Sem usklika promenile su se i fotografije na prozorima autobusa, dok se u glavi nervozno kočoperi poznata misao velikog
Neill:
Svako dete želi da bude veliko, a svaki činilac u njegovoj okolini govori mu da je malo. Dete osvaja svoju okolinu bežeći od nje, dižući se na krilima i proživljavajući svoj san u mašti.
Petar Pan je omiljen medju decom ne zato što ne raste, već zato što može da leti i bori se sa piratima. Kod odraslih je omiljen zato što i oni žele da budu deca koja se ne bore i nemaju odgovornosti. Ali ni jedan dečak stvarno ne želi da ostane dečak. Želja za moći goni ga i dalje.
bez „undo" opcije
Kada
ili
Ljute Zveri i druge kratke priče
NME je malo pozurio i vec sredinom novembra objavio listu najboljih pedeset rock and roll albuma posle 2000. Sledeci albumi su izdvojeni kao najvredniji:
1. The Strokes - Is This It
2. The Libertines - Up The Bracket
3. Primal Scream - xtrmntr
4. Arctic Monkeys - Whatever People Say I Am, That's What I'm Not
5. Yeah Yeah Yeahs - Fever To Tell
6. PJ Harvey - Stories From The City, Stories
Kad dođe toplo vreme Boga glava zaboli. Prosto oseti kako mu tanka užarena crta spoji oba uveta i odatle se rasplinjava potiljkom, a onda otpozadi nasrne na nos i kolosecima nozdrva šibne prema sinusima. Tu se učauri i počne, u ponavljajućem se ritmu prekratkih pauza, da seva. Zbog toga Bog sve brže trepće, pokušavajući da time ugasi bolne, crvene svetlace koji mu na oči iskaču. S obzirom da mu to baš nimalo ne pomaže, čak mu izazove dodatnu vrtoglavicu, Bog sa tri prsta zgužva kožu nad mestom gde bi se srele obrve, i počne tiho da cvili. Naravno da se bol na to uopšte ne obazire, već naprotiv kao je dodatno izazvan postaje jači, Bog se osvrne oko sebe tražeći žrtvu sa kojom bi, bar verbalno, mogao da podeli svoju muku.