Gde sam bio petog oktobra i zašto nisam bio na ulici? Dobro pitanje, gde sam bio? Bio sam u Avala filmu. Ne, ne glumim, svega mi, pa ono gore se urušavalo još onda. Šta sam radio? Glodao sam letve. Šta je smešno u tome? Istina je, glodao sam letve. Tačnije, radio sam na glodalici. Prost posao. Uzmeš fleksi letvicu sa gomile, gurneš jedan kraj u usta mašine, ona joj oglođe uglove. Izvadiš. Okreneš. Gurneš drugi kraj. Izvadiš. Nabiješ neku plastiku. Zvekneš je čekićem. Kakve letve? Moj rođak je dobio posao da isporuči hrpu kreveta za pandurski smeštaj u Makišu. Pravio sam krevete za policiju. Jebote, bio sam kolaboracionista. Da, sada kada se, s mukom setim svega, ramovi od armaturne žice, napukle fleksi letvice – dušeke nisam video – kakav je to bio krš, takvo nešto samo režim na samrti može da odobri. Moj rođak je prevarant, zato mu je i uspelo da dobije taj posao. Verovatno je dao jadno nisku ponudu (zato je zakidao na plati). Tako nekada malo glođem, pa se smorim i ostavim sve. Izađem iz napuštenog studija Avala filma, gde je bila sklepana radionica, i pustim korak po kompleksu. Dešavalo mi se da se izgubim. Na kraju se organizuje potera i pronađu me, naribaju me i vrate za glodalicu. I popodne petog sam se zagubio? Biće da jesam. Izašao sam da provetrim nozdrve od mirisa radionice. Hvatao sam krivine dok se nisam našao ispred oronulog studija. Ako me sećanje ne vara na ulazu je pisalo Košuta? Koštunica? Kokoš? Kokoška, studio Kokoška. Iza zatvorenih vrata je dopirao glas. Tu me je radoznalost zavela. Zamalo nisam ugazio u mrtvu mačku dok sam prilazio. Preskočio sam nekoliko stepenika i došao do vrata. Naslonio sam glavu na topli crni lim i načuljio uši.
Ušla sam u nered njene sobe u potrazi za tašnom koju koristim samo kad putujemo i znam da je ona koristila nedavno a meni bi poslužila tog vikenda... Našla sam je na podu, gomila odeće razbacana okolo bi u nekom pokušaju instalacije instalirala izvestan osećaj smisla, pretpostavljam, ali ja pokušavam da ne gledam. Tašna leži otvorena, izgleda prazna. Otvorim je da ispraznim ako je u njoj nešto zaostalo - i naiđem na paketić prezervativa.
bilo, pa prošlo, što i jeste odlika jedne jednokratno neprolazne mladosti.
Za par dana će biti pun mesec otkako sam počeo da otplaćujem dug otadžbini. Mislim da je to fer. Za vreme restrikcija devedesetih, tokom čekanja u redovima za ulje, hleb i mleko, u procesu gušenja suzavcem ispred skupštine, pa i dok je nas izmedju pet i deset spavalo tri meseca svake noći u podrumu tokom bombardovanja prosto sam imao snažan utisak da nije u redu što je meni toliko dobro naizgled za džaba. Kada su tukli pripadnike gej parade sećam se da sam pitao starije i mudrije da li je normalno da ljudi sve to dobiju a da ne plate ni cvonjka. Onaj jedan put kada je ekspresna DHL
Iako zvuči baš onako spejsi i do jj kul, (ovaj) Sound System je ustvari autentična sirotinjska zabava. Pokretni disko klub koji je patentiran na Jamajci sredinom prošlog stoljeća, kako bi u muzici uživali i oni koji nisu imali para da sebi priušte radio ili gramofon.
Naime, kada je Aleksandar Mitrović, sin Željka Mitrovića, vozeći prebrzo BMW džip 18. jula 2013. godine ubio na pešačkom prelazu učenicu Andreu
Gost-autor: David Wege
Zapatanski petlovan Cyanolimnas cerverai je malo poznata endemska ptica sa Kube, a danas već i relikt močvare Zapata, na zapadu ostrva. Ova vrsta vodi prilično skrovit način života – toliko da su ornitolozi prevideli njen stvarni status i još stvarniju pretnju opstanku.
Zapatanskog petlovana je 1927. otkrio i za nauku opisao španski entomolog Fermin Karvera, a nešto kasnije, s lakoćom ga je pronašao i karipski ornitolog Džejms Bond (isti onaj kome je Ien Fleming plaćao autorska prava za upotrebu imena).
Sa http://www.amika.rs prenosim tekst Milana Balinde, dugogodišnjeg urednika Heralda, Majami, SAD.
Milan Balinda
Narod ima pravo da zna, novinari imaju pravo da kažu
Novinare tuku, ubijaju, zatvaraju i nazivaju «Gebelsovom decom»
Interesantno je da na Kubi, društvu s jednopartijskim sistemom i bez opozicione štampe, već neko vreme oko 25 blogera redovno ažurira svoje internet stranice
гост Аутор г Jeremija
Pre nego što sam odlučio da postanem pisac, mnogo sam čitao. Ne mislim da je to što sam mnogo čitao od naročitog značaja za moj razvoj kao uspešnog pisca. Naprotiv. Za one koji odluče da postanu pisci, danas je nužan preduslov da imaju nešto malo talenta i totalnu disleksiju. Jer, samo disleksija može spasti budućeg pisca od negativnih uticaja slavnih predhodnika, a i sačuvati ga od postmodernizma i drugih književnih jeresi.
reče naglas Đura Jakšić kada se jednog jutra vraćao iz kafane i dok je pored nečijeg bunara pokušavao da ugasi žeđ.
Sa doksata kuće vlasnika se čulo:
- Do bunara Nikole džandara!
Izasli su ziro racuni, dinarski i devizni u Inteza Banci.
Dinarske uplate: Banka Inteza - 51-102-0009682/5
Devizne uplate - Banka Inteza - Swift Code DBDBRSBG, IBAN RS 35160513020134647867, na ime Milan Ponjiger, Batutova 21 11120 Beograd Srbija.
Drugari,
Hajde da se potrudimo da ova vest dopre svude gde je to moguce (Facebook, Twiter ...)
Eto, i kome ja sad da se žalim? Majstori mi opelješili intelektualnu svojinu. Prošle godine, za vreme prelistavanja elektrodistribucionog računa sine mi fenomenalna ideja kako da moja domovina ušpara više od 500 milijardi kilovatčasova električne energije - GREJANJE FREONOM. Sve sam smislio, kad bi svaki stanovnik moje domovine ispustio samo pola kile freona iz svog frižidera ili zamrzivača, istanjili bi smo ozonski štit sasvim dovoljno da sunce našeg neba može da nas greje tokom cele zime, a naročito leta. I umesto da ćutim i patentiram SOLARNO-FREONSKU grejalicu doktora