Kuća, jutros, Sava, Ana i ja
S Neću tvoju belu košulju da izgladam ko Riki Martin. Ja Što nisi uzeo juče od oca. S Zaboravio. Ja Gde ti je mozak? S Na karikama*, najpopularnij sam. Ja Obuci onaj moj beli tanki džemper sa V izrezom, tata, Čeda i Beba nose slične. S Pali. Oni nikad ne bi ništa u Zari kupili. S Koji |
(moja nomenklatura reči)
Vadim moj mobilni telefon i pregledavam brojeve tražeći jedan. I opet se dešava. Ime jednog mog prijatelja koji je umro projuri na ekranu. Opet se borim sa samim sobom. Racionalno gledajući trebalo bi da izbrišem taj broj jer nema nikakvu funkciju.
Palac se približava dugmetu „C“.
U isto vreme oklevam. Čini mi se da bih tim činom njega učinio još mrtvijim. Mrtav, mrtviji, najmrtviji. Bilo bi to malo drsko jer se ne radi o Jánosu Kovácsu ovde, glavnom junaku u Zilahyjevom poznatom romanu: ime mog umrlog prijatelja je na koricama
Leta gospodnjeg 1967. Vojna hunta u Grčkoj izdaje Dekret br. 13, kojim se zabranjuje izvođenje i slušanje muzike Mikisa Teodorakisa. Njega, suprugu mu i njihove dvoje dece hapsi i zatvara u koncentracioni kamp Oropos. Zahvaljujući Dmitriju Šorstakoviču, Leonardu Bernštajnu, Arturu Mileru, Hariju Belafonte i drugim velikim umetnicima tog vremena organizovanim u Međunarodni pokret solidarnosti, vojna hunta mu zamenjuje kaznu zatonečinstva u izgnanstvo iz Grčke.
Water, I need water - to swim, to run, to hide within
Water. mighty water, please, let me in...
Water flows with no shadow
Water knows what I know
Konstantinova baba rođena je u gulagu. 1918.
Kao Let 3, samo ne leti...dabuje... u daunbitu..
Dobila sam zadatak da napišem redakcijski komentar o povlačenju Zakona o diskriminaciji i evo šta sam napisala i šta je objavljeno u današnjoj Borbi.
Zakon protiv diskriminacije povučen je iz procedure u Skupštini Srbije na zahtev srpske pravoslavne crkve, zakon čiji je model urađen još pre osam godina, dakle dovoljno davno da je mogao i da se rodi i da prohoda
|
Milan se probudio pre alarma/radija koji će za koji minut da zasvira sa zvučnika iznad kreveta kao kakav kuhinjski brass band. Zurio je u kvaku i podešavao svoj okulomotorni aparat, zoom in, zoom out. Kada je postao zadovoljan svojom optičkom moći upotrebi istu da locira cipele. Brže bolje skoči po njih jer ako stigne da izađe pre muzike veće su šanse da red pred toaletom bude manji. Hitro dohvati kvaku koju je do malopre nišanio i izađe u iznenađujuće praznjikav prostor. Vrati se korak dva po neseser sa toaletnim priborom i izleti u hodnik. Pred toaletom je bio samo jedan sveti otac koji je neočekivano brzo svršio. On uđe i zaključa vrata za sobom. Pusti vodu i uključi svetlo iznad ogledala koje jedva da je dobacivalo do 2000K pa je sve odjednom postalo žuto, dosadno i isprano. Njegovo lice, koje je počeo da razgleda, ne samo da je ostarilo od kada se obreo ovde, nego se i oteglo, izgubilo na aktuelnosti kao suši i avokado ili trap music i autotune ili roze kravate i šarene čarape. Neke druge stvari i nekakva druga lica su postali trendy, ali sada da ga neko pita koje i kakva, ne bi znao da objasni. Tako je ovo mesto delovalo na njega. Čekao je koji minut ne bi li mu se javilo, slučajno, ali pošto je i dalje stajao bez ideje, izađe iz sopstvene stupice, na brzinu opra zube i lice, spakova se i pođe nazad kod sebe.
Srk ...
Srčem ovu kafu i nešto razmišljam... da li i ja da odem na godišnji odmor ili da nastavim sa pisanjem ovih blogova, jer čitam da su poslanici otišli na zasluženi godišnji odmor posle četiri radna dana u ovoj godini ( ja sam tu jači imao sam pet )...a i valjalo bi iskoristiti ovo vreme dok su na odmoru da se i mi pošten svet odmorimo od njih...pa da...
Srk ...
Sad kad sam već počeo da pišem, vidim da sam zakasnio jedan dan i da sam možda sve ovo još juče trebao da uradim( pa da me sreća i bogatstvo
Nego, znam da nije vreme, sta se sve danas ne resava i sudbinski ne razreshava, no kako nikad nece biti vreme, moram da pitam... Jel zna neko u ovom opsenarijumu magnifikumu od drzave sta je, gde je i kako je danas porodica Shetet?
Zamislite, miris lipe mi ne dolazi više samo u san (mislim na onaj "u snu san", jer sam sve manje siguran da ovo drugo stanje to nije). Dakle, taj čarobni opijat se ponovo uselio u moj život i preti da u njemu, kao i svakog juna, izazove erupcije raznih vrsta i oblika, sa posledicama koje nisam u stanju da predvidim,
Postoje stvari koje necete naci u r&r literaturi i muzickim casopisima. Cak i na blogu se retko pojavljuju gde i corava koka ubode po neko zrno. Te stvari su proizvod velike ljubavi prema muzici do te mere da se pisu samo za sebe i mali broj odabranih ljudi. Jako su iskrene i dirljive. Nisu proizvod trenutne inspiracije. One su kod autora stalno prisutne. On to nosi u svojoj dusi pa im samo ponekad odskrine vrata i sve pozlati.
Voleo bih da svi oni kojima je Subin i Milanov album Angel's Breath nesto znacio u odredjenom periodu zivota, procitaju jedan ovakav zapis Nebojse Krivokuce