Polovinu žurnalističke karijere duge 40 godina proveo sam kao novinar Radio Beograda: 2. Program Radio
VOZOVI PROLAZE, A I KARAVANI PROLAZE, PSI LAJU NA KARAVANE A LJUDI UJEDAJU VOZOVE, I ŠTA SE TU JOŠ DEŠAVA OSIM ŠTO JE I LETO STIGLO U NAŠE MALO BEOGRADSKO IGLO!
MA UDARILA NEKA VRUĆINA U GLAVE, UPALIO SE ASFALT, PA SEMAFORI GORE U TRI BOJE PLAVE, TOPI SE RUDA IZ VISOKIH PEĆI NOVOBEOGRADSKIH SOLITERA, PO KOJIMA GLOMAZNE
| |||||
![]() | |||||
![]() |
Petak, rano jutro (strudentsko standardno racunanje vremena - po univerzalnom standardu oko 10h), odlazim po neki posao u jednu od radnji u Delta City. Okolo Sitija metalne barikade, obezbedjenje na kamare, policija, zandari i puchanstvo u gomilama ... TV 3 soma, DVD 1500 dinara, secer po ovoj ceni, sokovi po onoj... pa ti vidi... OK
Udjem ja u City na ulaz za robu, od pozadi, pusti me se jedva - jer na glavni ulaz samo ako si cekao u redu... Razumem ih , da vide da me se pusta preko reda napravili bi Bejrut...I odem gde je trebalo, primim se posla, uzmem to za sta sam
Pre deset dana jedna od aktuelnih vesti je bila da je g. Marti Ahtisari dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za mir, za kako je to navedeno „za njegovo značajno zalaganje u rešavanju internacionalnih konflikata širom sveta u poslednjih nekoliko decenija". Koliko je g. Ahrisari zaslužio ovu nagradu ili ne, ne želim da ulazim jer zapravo tema ovog posta nije dotični gospodin. Godinu dana unazad ista nagrada uručena je g. Al Goru zbog filma o globalnom otopljavanju. Međutim, tema ovog posta nije ni Al Gor veće jedna osoba koja je iste godine nominovana za ovu nagradu. Reč je o nedavno preminuloj gđi. Ireni Sendler koja je za vreme drugog svetskog rata spasila više od 2500 dece iz Varšavskog geta.
Ovaj tekst kasni već skoro nedelju dana iza pomenutog desetog dana FESTa i za to imam dva dobra razloga. Prvi je jednostavno loš raspored slobodnog vremena za skribomanisanje. Drugi, mnogo važniji, je što su dva filma odgledana tog dana meni lično veoma bitna pa mi je bio problem da tek tako sednem i nažvrljam nešto usput. Jedan je Burtonov, a Burtona obožavam do imbecilnosti. Za drugi nisam ni znao dok nisam došao na projekciju i, potpuno sam ozbiljan kada ovo kažem, u pitanju je film koji sam proglasio mojim novim najomiljenijim filmom ikada (pre toga je dotičnu titulu nosio Dogville). Pa da krenem polako…