Ulazak u finale svetskog prvenstva u fudbalu za svako je čestitanje, bez obzira na raznorazne predrasude ili lične frustracije.
Jedna
Dobar dan!
EDIT:
Dobar dan roditeljima koji nisu posetili svoju decu od kad su se odselila..
Dobar dan studentima koji će obići evropske gradove, pivnice, muzeje, festivale, građevine...
Dobar dan deci koja će moći da posete roditelje koji negde mukotrpno rade...
Dobar dan svima nama koji smo čekali ovu priliku .. da (opet) putujemo, da vidimo, da čujemo, da se upoznajemo, da posećeujemo, da se vraćamo i odlazimo, da fotografišemo, da pričamo jedni drugima priče o drugim zemljama, o drugim ljudima, da probamo lokalna piva, da se vozimo brzim vozovima, da učimo pozdrave na novim jezicima, da širimo sliku o Srbiji onakvoj kakva jeste, Srbiji veselih, druželjubivih ljudi, ljudi željnih ... svega...
Dobar dan!
Prepustam prostor gost autoru - Taubu
Saznanje da u Evropi postoji zemlja koja nalikuje SAD-u prilicno me raduje i daje nadu u buducnost. Saznanje da u Evropi postoji zemlja gde se na ulicama moze cuti na desetine razlicitih jezika veoma ushicuje i daje veru da postoje jednake sanse za sve ukoliko ste marljivi i vredni. Ta zemlja je Nemacka; mozda bi cak bilo bolje nazvati je: vavilonska kula Nemacka jer dok se budim kroz prozor cujem mnoge jezike pocev od ruskog preko italijanskog , rumunskog do ko zna kojeg dijalekta iz Indije. Naravno, i Nemci su tu, prihvataju nevoljnike, auslandere,
Proglas narodu Srpskome.
Da na mom blogu vise ne dolaze, pod jedan, svi oni koji do sad nisu dosli, svi oni koji su celi a nisu, svi oni koji nisu teli' a jesu.
Posebno bi' h'ceo da naglasim da kukanje ispred vrata moga bloga i grebanje po istim nece imati nikakvih rezultata.
A sad da predjemo na uzroke ovog ukaza i njegove posledice.
Sada vec vise nije tajna da se u poslednje vreme povecao broj onih koji ne misle kao ja i samim tim odlucio sam da delujem kratko ali jebitacno.
Ovu dvojcu u Utisku kako se hvale oko Vojske. Jedan drugom otimaju rec u nabrajanju. Cekam, da li ce se bas ta dvojca setiti i crne rupe nase vojske-slucajeva pobijenih vojnika.
BS kao "ekspert vojni" je bonus track.
21 26 ni rec jos. Ni ona da spomene.
Читајући Вукадиновићев текст у јучерашњој Политици имао сам потребу да га мало изменим и допуним...Без изразите жеље да полемишем с аутором, више сам хтео да скренем пажњу на нека општа места која се често понављају у текстовима ове врсте, а која су по мом мњењу погрешна. Оно што следи делови су Вукадиновићевог текста (италик болд), а моје допуне, асоцијације и негодовања су у нормалном фонту.
Kad sam sa nepunih dvadeset godina, jednog nedeljnog prepodneva, skupio hrabrost i prvi put seo u baštu hotela Moskva, oko mene su sedela sve starija gospoda, u ono vreme drugovi. Sede, a pred njima kafe i vinjaci. Svi čitaju Politiku. Sednem i ja, čekam, ali kelner nikako da me primeti. Mislim, to je zato što ne čitam Politiku. Skoknem preko do kiska, a na stolu sam ostavio cigarete F57 i šibicu, kupim Politiku, raširim i tobože čitam, a sve gledam kad će kelner. Međutim, kelner me uporno ne primećuje. Džaba mi cigarete, džaba mi i Politika. Shvatim da mladićima mojih godina nije mesto u kafani i pokunjeno, ko popišan, napustim baštu.
Ova tema mi je "došla" - ima preko mesec dana.
Malo posle novaka, piljim u tv, neke Tetke se skockale, pripremile, okupile i tolkuju mi pravo iz Kutije...Nešto.
Razaberem ja da je u pitanju općekosmička tema - kako da nam život bude bolji... preporučuju se, objašnjavaju, ubeđuju i uveravaju, identifikuju se problemi, maše se rešenjima, isplivava i sve češće se spominje korupcija kao glavni problem koji se brzo i lako može rešiti…. – “….brzo & lako..hehehehe – domojega – jel’ ovo Laza daje
Moja supruga Jovana je devojka meseca Playboy-a i krasi skoro desetak stranica oktobarskog broja. A ja kao veran muž pratim svoju suprugu i eto me, počeo sam da pišem za Playboy.
Uz sliku naslovnice, evo i tizera za priču, koju nažalost, ne smem da objavim na blogu u celosti.
Neće biti lako budućim biografima izvesnog Vesić Gorana, kad se budu prihvatili posla da ispišu njegov raskošni životopis. Ali, za takav poduhvat još ima vremena.
Cunami gluposti koji je zapljusnuo planetu zemlju, a u vezi novoizabranog američkog predsednika je teško uporediv sa bilo čime. No, čini mi se da je to samo još jedan (definitivan) dokaz da smo do guše u orvelijanskom svetu, te je shodno tome newspeak postao lingua Franca globotomiranog sveta.
Svako onaj ko uz dignutu desnicu uzvikuje dobro poznat poklic: za dom spremni, ili nema grama mozga ili je pak beskrupulozna zivotinja zarobljena u ljudskom oblicju. Ogromnom Vecinom se radi o supljoglavoj balavurdiji koja u nedostatku vlastitog identiteta isti trazi u raznoraznim, cesto nakaradnim, coporima.
Naravno, postoje i oni kojima godine ne mogu nista pa se u njihovom slucaju sa godinama ne povecava gramaza upotrebljivog mozga.
Medjutim, ne derane, sto bi reko Djole, nisu oni najgori. Najgori su oni sto sute na sve ovo.
Moji horski drugari su se poslednjih dana potrudili da osveže ovo kućno tavorenje zajedničkim pevanjem.
Na žalost, ja nisam našla vremena da učestvujem, ali neka ova objava bude moj doprinos.