*zemljana, vodena, vazdušna i vatrena Planeta Zemlja ima svoj Dan, 22.04., koji su joj odredila njena nestašna, nevaljala i šašava deca – mi, ljudi, kojima je ona utočište i dom u Univezumu
ili
- kako naša samohrana Mama Zemlja nema nikoga osim nas, a verovatno se često pita „a zašto je to dobro?“ -
Dan Planete Zemlje ustanovljen je da bi bilo moguće bar jednom godišnje zastati, razmisliti, pogledati malo okolo sebe i porazgovarati o tome šta sve radimo ovoj našoj planeti otkad je nastanjujemo. Mi, deca XXI veka, možda ne znamo šta su sve o njoj mislili naši prethodnici u gotovo 60 vekova pisanih ljudskih tragova koje smo ostavljali ili još mnogo duže, čitajući tragove koje je ona sama o sebi nama ostavljala, ali možemo se saglasiti da nam je prva stvar na koju pomislimo danas kad kažemo „Zemlja“ – „ajoj što smo je zagadili, devastirali, ajoj što joj nemilice trošimo resurse, ajoj šta ćemo ostaviti onima koji dolaze posle nas!“.
Potrošiti 100 vekova sticanja znanja da bi se prilično brzo i efikasno „razbucala“ planeta na kojoj smo nastali – zvuči prilično nerazumno. Takvi smo mi ljudi – šašava vrsta. Ali – jedna je Majka Zemlja, pa nas trpi, šta će? Da nas „strese“ sa sebe ne može ( a možda bi joj bilo malko i žao, msleeeeeem, ipak smo njeni :))), može samo da nas upozorava, i ona to čini, računajući da će neko nešto preduzeti u njeno ime, zaštititi je i očuvati za generacije koje dolaze.
O tome je, uglavnom, Dan Planete Zemlje.
Polemika je oštra rasprava, najčešće u okvirima političkih, književnih, naučnih, religijskih ili filozofskih razgovora (dijaloga, diskusija) i retko se upotrebljava za nezvanične ili privatne razgovore, (tipa, da je uobičajeno reći: "imao/la sam polemiku sa...- pa neki član/ica porodice), za takve razgovore se češće koristi "svađa", "rasprava" (da ne spominjem kolokvijalne izraze).
Pa, u čemu je ustvari razlika?
Zašto i kako svi oni iz definicije reči "polemika" - polemišu, a svi mi ostali (a i oni u privatnim ulogama) se - samo svađamo?
Jednu od prvih razlika mislim da je dobro definisao John Stuart Mill:
"The worst offense that can be committed by a polemic is to stigmatize those who hold a contrary opinion as bad and immoral men."
Takav pristup se naziva i "ad hominem" polemikom - napadaš čoveka, a ne ono što čovek govori.
Nameće se zaključak da se polemici - učimo, da mora da postoje sredstva i tehnike kojima je moguće steći - znanja i veštine za polemiku (mislim da nam treba i učenja, znanja i veština za "obično svađanje", ali to je druga priča).
2008. godinu Evropska unija proglasila je Evropskom godinom interkulturnog dijaloga, a osnovni cilj je da se jača razumevanje i poštovanje kulturne raznolikosti između svih stanovnika Evrope.
Mislim da mi ovde na blogu u tom smislu doprinosimo.
(Ali ako budemo tražili novac nećemo biti tako indie kao što smo sada... :) Pa bismo mogli da tražimo da ecf ili neko plati sticanje novih znanja na kursevima, obukama, seminarima, tako svašta nešto što će doprineti još kvalitetnijem interkulturnom dijalogu, a ne novac ;o))
Snimak iz vazduha i polozaj LHC prstena, velicine 27km, u blizini Zeneve
Unutrasnjost LHC akceleratora. Cestice se ubrzavaju pomocu jakog magnetnog polja
Ovih dana ce proraditi najveci ubrazivac cestica na svetu, izgradjen blizu Zeneve, u okviru istrazivackog centra CERN. Ta masina,
fed je osigurao okruglu brojku danas.
iskreno, meni deluje nestvarno da neko može tako dugo
da dominira tako zahtevnim sportom, koji se uz to
stalno menja i mnogo zavisi od tehnologije,
što mnogo ubrzava promene, skraćuje vreme za prilagođavanje
i mnoge talente ostavlja daleko iza.
"So far I think I've done so well," Federer said at the Shanghai
Kada sam 2008. godine glasao za Cedomira Jovanovica nisam mogao ni da zamislim da ce on u 4 sledece godine uspeti da sa svojom strankom toliko postane deo sistema protiv kojeg je bio da ce ga biti nemoguce razlikovati. Osim estetski.
Ja, naime, nisam nagovarao Lidera da podrzi medijski zakon. Nisam ja zagovarao kod Lidera da se podrzi malovickina i homenova reforma sudstva. Nisam ja Lideru sugerisao da cutke prelazi preko skandala tipa Miladin Kovacevic. Nisam ja Lideru govorio da je pametno i dalje dizati poslanicke rukice za sistem u kojem se oslobadjaju fasisti, a olos drzavno stipendira.
Šta je to što povezuje Gebelsa, Ždanova, Makartija, Vučelića, Šešelja, Gorana Matića i Službe za informisanje SNS?
Jezik.
Zastrašujući, nemilosrdni vokabular kojim se služe kad opisuju svoje političke oponente. Neprijatelje, u stvari, jer oni nemaju protivnike. Sudeći po onome što izgovaraju i pišu. Nema drugačijemislećeg do kriminalca i veleizdajnika, i nema kazne do najteže.
Nisam merodavan da kazem ko je najbolji, ali sam o letenju učio od svakako najlucidijeg pilota-instruktora na našim prostorima. Ne znam kako je danas, ali za radio voditelja Zorana Modlija su osamdesetih godina prošlog veka znali svi koji su znali za Ventilator 202, EKV, Partibrejkerse, kasnije, Modulacije... Ono sto je možda manje poznato je da je on profesionalni pilot-instruktor sa višegodišnjim stažem, koji je napisao dva udžbenika (da
Kao Let 3, samo ne leti...dabuje... u daunbitu..
Apple je ogledni primer veličanstvenog preduzetništva. Ta priča je, tako romantično, počela u garaži. Godinama je siroti mali David kaskao i posrtao za Microsoft Golijatom. A onda je odlučio da promeni strukturu i samu kičmu svog posla. Iz fokusa je izbacio kompjutere i ubacio mobilne uređaje. Sledile su genijalne inovacije i uspeh epskih razmera.
Ovoj priči nedostaje jedan detalj. Apple-ov uspeh ne bi bio moguć bez uloge države. I to kakve uloge! Država je razvila i u svojim rukama godinama držala „smart“ tehnologiju koja je posle ubačena u Apple smartphone. Tu tehnologiju
Deficit republičkog budžeta u prva tri meseca ove godine iznosi preko 600 miliona evra. Ako nastavimo ovim tempom, deficit će na kraju godine iznositi 2.5 milijardi evra.
Zbunjivanje oko američkih izbora ne prestaje.
DNC Hack je pokazao da je Demokratska Partija favorizovala Hilari Klinton. Teško je reći kolike bi bile Sandersove šanse da nije bilo tako, ali bi, nesumnjivo, bile značajne. Nagađanje. Ceo ovaj blog je nagađanje, relativno malo mog nagađanja povrh nagađanja mnogo bolje informisanih od mene.
Uvek je drugarski podsetiti ljude koji ne vole nagađanja da je veliki deo istine vešto upkovano nagađanje ili laž pojedinca ili grupe. Ili manje vešto upakovano nagađanje ili laž koje je, onda, samo prošlo naše filtere, lične ili grupne, sa nešto manjom gustinom znanja.
- povod ovom tekstu je jedna odlična internet stranica: "What the EU did Next?", odlični eseji, jako zanimljivo čitati kako ljudi unutar EU razmatraju listu problema koju imaju i kontekst u kojem se nalaze. Publikaciju su uredili Almut Moler iz Nemačkog saveta za međunarodnu politiku (DGAP) u Berlinu i Roderik Parks iz Nemačkog instituta za međunarodne odnose i bezbednost (SWP) u Briselu. (ima i PDF) -
(ili - kako uspešni koriste dijalog kao osnovnu strategiju rešavanja bilo kojih problema)
Oduvek mi se činilo da su knjige, uputstva, eseji i prezentacije o tome "kako uspeti u nečemu (bilo čemu)" - skoro potpuno beskorisne, osim za autore istih, naravno, za njih su dokaz da jesu - uspeli u nečemu (bilo čemu).
Oduvek sam (naravno!) i pomno čitala sva takva štiva i nije me napuštao taj utisak o - suštinskoj beskorisnosti za nas čitaoce, ma koliko ta štiva bila zanimljiva, dobro i edukativno pisana, s merom i strpljenjem puna objašnjenja o "receptima nečijeg uspeha" takvog da može biti primenjen i na nas i još jednom i ko zna koliko puta za ko zna koliko ljudi i da je izvesno da će efekat biti - isti.Uspeh, kaotakav.
A vidljivo je da se taj proces - ne dešava.
Autor napiše štivo "Kako..." i nigde posle ne vidimo veliki broj ljudi da su u svojoj svakodnevici pokušali to "Kako..." i da javljaju da im je isto uspelo. Nedostaju mi ti izveštaji o postignutim uspesima ili ne umem da dođem do njih. Zato, otprilike, i uputstva i "recepte" za njih smatram - beskorisnim.
I - nastavljam da pratim takva štiva sve očekujući naslov "Šta sve treba da uradite da biste sasvim sigurno doživeli - neuspeh". Štiva o tome kako se izbegava da neka stvar uspe.