Da, u pravu je mladi Draško Stanivuković: "Banja Luka će biti grad u kojem ćete napredovati bez članske karte!"
Balkanski domino efekat smenjivanja lokalnih autokrata i nacionalista juče se nastavio i u Bosni i Hercegovini.
Nakon smene Gruevskog u Makedoniji, Djukanovića u Crnoj Gori, Tačija na Kosovu, evo i Dodik je pao u Banja Luci.
Ni Izetbegović nije prošao bolje, izgubivši u bosanskoj prestonici i tešeći se floskulom: "Izgubili smo
A sada se scena polako kristališe. Sa jedne strane režim i razne kombi stranke i pokreti koje osniva i pribira sam režim, uz aditiv koji se zove cenzus od 3%, kao i stranke koje deluju već godinama, koje odlučuju da izađu na izbore pod ovim ili onim objašnjenjem, jer samostalno nikako ne bi mogle da uđu u skupštinu osim u ovakvoj situaciji, kada se konkurencija u njihovom delu političkog (programskog) spektra smanjila na totalni minimum. Sa druge strane je korpus onih sudeonika političkog života Srbije koji su odavno objavili da na izbore neće izaći dok se ne uspostave drugačiji izborni uslovi.
Ko će u takvoj situaciji imati korist, a ko štetu?
Čitam vest da se srpski ambassador vraća u Francusku, jer su se stvari promenile. Jasno je da je u pitanju još jedan pokušaj srpske politike da se jebe a da nam ne uđe – pošto s jedne strane moramo da izbesnimo kad puste Haradinaja (ili tako nekog), ali nam ne odgovara da stvarno pogoršamo odnose sa državom poput Francuske,
Таko glasi naslov romana Nikoloa Amanitija, najpoznatijeg italijanskog pisca mlađe generacije, koji u svojim romanima i pripovetkama oslikava mračne strane svih slojeva savremenog italijanskog, ili bilo kog Zapadnog društva. Njegovo stvaralaštvo moglo bi se odrediti kao crnohumorni, satirični horor. Sve slabosti jedne civilizacije lišene ideala i velikih ciljeva ispoljavaju se u ponašanju i postupcima mladih ljudi, koji u Amanitijevim pričama neumitno upadaju u vrtlog nasilja, kriminala, droge. Ni vinovnici takvog stanja stvari, njihovi roditelji, nisu prikazani u boljem svetlu.
Sa kapricima se u Bosni može ići u nedogled ali niko iz toga nije izašao srećan. Biće zanimljivo videti lica posle sutrašnjeg referenduma o Danu RS.
A sva zbivanja oko tog referenduma, kao i mnogo puta pre, pokazala su se kao bizarna i tragikomična.
Pre dva dana predsednik Srpske Milorad Dodik sastao se u Moskvi sa ruskim kolegom Vladimorom Putinom. U razgovoru je, prema Dodikovim rečima, “dokazano prijateljstvo
- zašto se drže ljudi u izolaciji kad dođu iz inostranstva, zašto ih ne testiraju?
- zabranite okupljanje a ne kretanje u nekim terminima (policijski čas). sad npr imate sve penzionere u srbiji U ISTOM TRENUTKU na ulici (nedelja ujutru)
Звао ме један добар познаник, угледан новинар, у вези некакве трибине и ми ту, реч по реч, стигнемо, као што и доликује, до Вучића.
Како ти гледаш, питам га, на то што се формира јавно мишљење по коме је све што он уради лоше, грозно и фуј? Ја лично, рекох, не умем на тај црно-бели начин да посматрам политику.
Док смо то причали
Fear. Hatred. Xenophobia. Paranoia. Jingoism. Isolation. Zealotry. Bellicism. Ethnocentricity. And bigotry.
Good morning, America.
I woke up this morning not to any kind of “New America” but to an America that has finally allowed its baser instincts to chew through the leash on which they have been held for many years and take charge.
Старе вести
Samo da obavestim ostale blogere da je Saša Radulović obrisao moj komentar u kome ga upozoravam da je slagao kada je rekao da sam rekao da nije jasno ko bi trebalo da ponovo prebroji glasove.
Sa ovim brisanjem vas upoznajem putem posebnog bloga, s obzirom da me je isti usput i banovao, pa ne mogu da ponovim isti .
I iako stručna javost smatra da im se ne treba davati na značaju citiraću još jednom pomenutog profesora – “tako doterivati istoriju, mogu samo zanesenjaci i pokvarenjaci. Vreme zanesenjaka bojim se da je prošlo, više je ovih drugih”.