Kada je Beograd u pitanju veoma sam subjektivan... Verovatno zato što sam rođen u tom gradu, zato što sam tu završio gimnaziju i diplomirao, ali i zbog toga što svaki dan upadam u saobraćajne gužve na Brankovom ili Pančevačkom mostu, što se nerviram kada vidim da neko baca smeće ili na bilo koji grad upropašćava lepote... Mislim ne možeš nešto iskreno da voliš, a da te onda neke negativne stvari ne nerviraju i da te boli uvo za njih. A volim Beograd.. Baš ga volim. Odem leti u Šansu (Poslednju) na Tašu, zemunske kafane i kej, pivo u Skadarliji, Znak ?, basket na Poštarcu,
„Osećam ogromnu količinu mržnje i gađenja. Ne mogu da podnesem njegovo prisustvo. Na ovom svetu ja nemam nikoga sem moje bebe. Do skoro sam mislila da imam i njega, da je moj suprug, moja ljubav, a onda je počeo sa grubostima svaki dan. Opirem se koliko mogu, boli me i ne želim ovakav život. Ali trpim zbog našeg deteta, jer se plašim da bi i njemu mogao da naudi. Ne bih volela da mislite da sam monstrum i mazohista. Jednostavno, sada su mi jasne sve one vesti u crnim hronikama. Šta drugo uraditi kada ste žena u bezizlaznoj situaciji i to u državi u kojoj ne postoji zakon? Dođe mi da mu presudim, a onda razmislim - sama sam kriva, sama sam ga birala".
Seksualno nasilje u braku obuhvata bilo koji seksualni kontakt koji žena ne želi i sa kojim nije saglasna; to može biti prisiljavanje na seksualni odnos, seksualno uznemiravanje i ucenjivanje, seksualno ponižavanje pred drugim osobama i silovanje.
Vlastima ne možemo da objasnimo već osam meseci da mi nismo piljari. Idemo u trodnevni opšti protest, potpuno svesni da će MUP zbog neprisustvovanja branilaca, posle isteka 48 sati morati da pušta iz pritvora osumnjičene za teška krivična dela, kao što su ubistvo, silovanje, razbojništvo. Ako budemo morali, ići ćemo u generalni štrajk, pa neka vlasti gledaju kako će da se nose sa posledicama po pravosudni sistem – izjavio je Dragoljub Đorđević, predsednik Advokatske komore Srbije.
Bujke, izađi slobodno, nema nikoga
Tu smo samo mi pilići.
Šta hoće pilići?
Slušajući parole i skandiranje insistiraju na onesvešćivanju, sprečavanju izborne krađe, hapšenju lopova i izvesnom samoubistvu.
Gledajući kako se ponašaju spremni su i na sve vrste subverzija dobrim vaspitanjem, ljubaznošću i veseljem.
9. mart nije vlasništvo bilo koga ko je sudelovao u organizaciji samog događaja. 9. mart je simbol onoga radi čega se i desio: osvajanja slobode. To je ostao i danas.
Primetio sam, g. gradonačelniče, da u Beogradu ima sve manje vrabaca. U stvari, da ih gotovo uopšte više i nema. Šta je tome uzrok, ne znam. Da li su u pitanju oštre zime, vrela leta, ili nešto treće, pitanje je na koje će neko stručan znati odgovor, ali ja samo, sa ne malom setom, primećujem da ih nema.
Vrabac je, inače, jedan od simbola Beograda. To čak i u Wikipediji piše. Siguran sam, svoje važno mesto ima u ekosistemu. Međutim, ono što je možda i važnije, vrapci važno mesto imaju u emotivnom sistemu svakog Beograđanina, zbog toga, apelujem da se nešto oko ovog problema preduzme.
Čitam prekjuče u novinama kako je nekada prvi teniser sveta Marat Safin izjavio da je Beograd pun lepotica. "Priča se da je Beograd najzabavniji grad u Evropi i mogu da potvrdim da se ljudi ovde odlično zabavljaju. Gde god da krenem srećem mnogo lepih žena" - poručio je Safin. Ko zna iole nešto više o Safinu zna i da je on poznat po izuzetnom temperamentu, ali da mnogo voli da se provede, te da su mu ženske vrlo slaba strana. E, onda, ovakva izjava stvarno zaslužuje pažnju.
Ima mišljenja u okviru psihijatrijske nauke koja tvrde da je homofobija u stvari prigušena ili potisnuta homoseksualnost. Utuljeno kandilo, što bi rekao Dragiša Vasić. Dakle, agresija homofoba prema homoseksualcima posledica je panike koja se javlja zbog vlastitih latentnih homoseksualnih sklonosti. Osobe koje su načisto sa svojom seksualnošću nemaju potrebe za vršenjem nasilja nad drugačijima, kaže ovo, ne tako retko, psihijatrijsko mišljenje.
Međutim, fizičko nasilje koji se dešavalo u nedelju 10. oktobra 2010, a naročito mentalno nasilje koje
Inspirisana sjajnim tekstom blogokolege Unfa, a već odavno iznervirana autobusima GSP-a koji šaraju gradom izduvavajući otrovne gasove iz sebe, istovremeno bez blama optužujući mene da sam, kaobajagi, ja ubica a ne oni, reših da objavim ovaj blog, napisan još pre više od godinu dana. Prvi deo objavila sam još u Potpalublju, ko želi može ga pročitati ovde: "Da li je Krugolina ubica? (1. deo)".
Jutrom ga cene. popodne ga poštuju, a svečeri ga ruše uz pomoc svojih placenih medija.
U ovoj samo naizgled šizofrenoj matrici kojom se sa predsednikovih medija svakodnevno truje javnost, zapad uvek ima ulogu tog zlog i podlog igrača, ali narod bi trebalo biti sretan pošto je napokon dobio mudrog vodju koji itekako ume da izadje na kraj sa tim zlim zapadnjacima .
I zapadu se iz iste marketing kuhinje šalju iste poruke. Srpsko je društvo, uključujuci i opoziciju, nezrelo i primitivno, ali zapad je sretan što imaju njega koji ume sa Srbima, takvima.
Paradoksalno