Nekada mi se učini da će slika prostora u kome sam nestati – ako je ne dodirnem. I ja sa njim. Nekada, opet, da će se prostor pretvoriti u sliku – ako ga dotaknem. Oči se trude, slike varaju, slučajni uglovi presecaju prave:
kada bi uklonili staklenu zgradu iz pogleda sa dunavskog keja, mogao bi ne biti beograd
košavna. i miris mora pored reke
Povodom 10.decembra Međunarodnog dana ljudskih prava i u znak solidarnosti i podrške Peščaniku, sinoć je u Centru za kulturnu dekontaminaciju održano veče građanskog otpora i solidarnosti pod nazivom: Ne plašim se!
Skup smo organizovali kako bi pokazali da ne pristajemo da se ugrožavanje elementarnih ljudskih prava, poput prava na slobodu mišljenja, izražavanja i slobodu kretanja relativizuju
Ambasador Izraela u Srbiji, Artur Kol, je izjavio da Izrael ozbiljno razmišlja o bombardovanju Srbije zbog izjava Maje Nikolić i Miloša Bojanića u „Dvoru".
Televizija „Pink" je uputila „duboko izvinjenje zbog incidenta" jer su učesnici „Dvora" iznosili „stavove antisemitskog karaktera" i zbog toga su diskvalifikovani. Vlada Izraela smatra da to nije dovoljno.
Kako prenosi ambasador Kol, Izrael zahteva izručenje Maje Nikolić i Miloša Bojanića, kako bi im se sudilo pred izraelskim Vrhovnim sudom zbog antisemitizma, ili će morati ozbiljno da razmisli o primeni sile protiv Srbije.
Ahmadinedžad podržao Maju i Miloša
Predsednik Irana, Mahmud Ahmadinedžad, pozdravio je izjave Maje Nikolić i Miloša Bojanića i pozvao ih da se sa porodicama sklone u Iran.
„Svaki neprijatelj Izraela je moj prijatelj", izjavio je Ahmadinedžad.
U telefonskom razgovoru za naš blog Maja Nikolić je reagovala na ovaj poziv rečima:
„Neću da idem u Iran, ja ne volim Muslimane."
Gošća bloga: Mirjana Bogdanović, izvršna direktorka i osnivačica GSA
Zašto odgovaram na blog Gorana Miletića? Zato što me prilično iritira kada neko ko se inače bavi ljudskim pravima ne govori o stvarima otvoreno nego onako, eto, insinuira. Uglavnom krijući se iza 'izmišljenih prijatelja'. Najnoviji je „prijatelj iz Brisela", što mi dođe žao, priznajem, nešto sam zavolela onu „novinarku" iz blogova o Paradi 2011. I zato što ni ja, ni bilo ko iz Gej strejt alijanse (GSA) više nećemo dopuštati da se insiunira na naš račun, pa makar nas gromovi spalili što u javnost iznosimo neslogu i ne ćutimo zarad 'viših ciljeva' i tog mita o jedinstvu pokreta. Inače, o tom mitu i zašto je on totalitaran sam već u par navrata govorila, pa ne bih da se sada ponavljam. A i ako ćemo pravo, diskutabilno je koliko je uopšte Miletić deo LGBT pokreta.
Elem, mi naivni i iskorišćeni (čitajte GSA sudeći po Miletiću) napravismo u sredu taj skup ispred Vlade Srbije i postadosmo „okidač licemerja i bezobrazluka". Neću to pokušavati da osporim već bih radije da upitam da li smo okidač za to samo državi ili i još ponekom? Imam utisak - mnogima, ali ću se ovde ipak najviše zadržati na autoru bloga „Parada bezobrazluka" i onome što on tu stvarno kaže.
Kao i svake godine čitaoci GayEcho portala imaju čast da izaberu mušku gej ikonu. Od 25 muškaraca koji su bili u opticaju izabrali smo TOP 10. Vi imate priliku da izaberete gej ikonu 2011. godine. Nominovani su:
1. Stefan Radović
Iako ga je otac izbacio iz kuće jer je gej, Stefan se hrabro bori sa nepravdom i jedini je gej koji se pored aktivista pojavio u medijima bez skrivanja lika. Hrabro!
2. Miloš Samolov
Zbog uloge u filmu „Parada" u kojoj je pokazao šta je sve zaljubljena osoba u stanju da učini za čoveka kojeg voli.
Izlazim iz kancelarije i bacam jos jedan pogled kroz venecijanere negde u daljinu. Celom duzinom zida je velika staklena povrsina i pogled mi puca siroko i daleko. Vidim nebo kako polako menja svoje boje i iz zute se pretapa u crvenu a crvena u plavu. Ispod se svetlucaju prve lampe na drugoj strani reke koja mirno tece i deli grad na ovu i onu stranu. Lepo je.
naravno potpuno pogresno.
autor: kleinemutter
kategorije: mad as hell
........................................
Imamo starog keca i u njemu akumulator, ponekad. Zasto ponekad? Zato sto su se lopovi navadili i gotovo svake nedelje nam iz auta kradu akumulator. Dodje nas to zadovoljstvo ovog meseca oko 15 000.
Najgore mi je kad ujutro krenemo muž ,deca i ja i smestimo se u kola, da li smo pošli kod lekara ili u vrtić, svejedno, kad ...cvrc....kola ne reaguju ,
uspeo sam da se ne pojavim na kljucnim ratistima
gošća autorica: Rafaela Božić - Šejić
Ići u Veneciju kao rođeni Zadranin ima sasvim neke druge konotacije nego ako ste Kinez, Japanac, Rus - ili preciznije Peterburžac, da ne kažem Brodski. Odnos s Venecijom uvijek je za Zadar bio odnos s jačim i krvoločnijim i
Q: Kako se ponovo uspostavlja simetrija razbijena postavljanjem patke na pozornicu? Pošto “…the duck provides a considerable distraction. It flaps, it potters, sometimes it makes a bid for freedom…”.
A: Tako što na scenu postavimo gluvog, slepog i nemog.
I na pitanje i na odgovor slučajno nabasam pitajući Googla šta ima da mi kaže na temu “three degrees of separation”. Što baš tri? Fascinira me bliskost raznih tema i verovatno sam nekom “maestralnom” podsvesnom aritmetikom podelio šest na dva, aksiomatizovao tako “originalnu” ideju pa onda poleteo da joj vredno udahnem “dušu”.
Ovo "black-box..." sam sam (saaam) smandrljao, dok u U = 0 mnogi prepoznaju umešane prste R. Feynmana u pokušaju da se što prostije, kompaktnije opiše Univerzum.
U je matematička funkcija, konačna, pa ako sebi damo dvojku pošto uspemo da zapamtimo formulu, trojku za pamćenje osobine konačnosti funkcije, četvorku za prepoznavanje očiglednog fakta ili očiglednih fakata da nula desno implicira razne simetrije, akcije i reakcije, jedinstva i borbe raznih suprotnosti na levoj strani, pre nego što posegnemo za peticom jedan drugi nobelovac, fizičar, Frank Wilczek nas podseća da ne treba biti prebrz u popuštanju pred nekom kompaktnom formom (no pun intended).
... objavite na Tviteru ili Fejsu!
Metaforičan naslov: zgrada je Srbija, požar je tamošnja ekonomska situacija, a tvitovanje i fejsovanje je iznošenje mišljenja, analiza i sugestija nemetaforničnih virtuelno-realnih prijatelja na previsokim nivoima svesti i bitisanja.
Izvinjenje: ja bih sada morao da radim, baš frka na poslu, ali kako to često bila baš mi se sada i pričitalo blogova, i prikomentarisalo, a i zasvrbelo da nešto "više" iscedim iz malo znanja, uglavnom neproverenog, i puno pretpostavki, pa logike sumnjivih strukturalno-dinamičkih osobina.
Kada smo mi, nas tri ortaka, u prvo .com pucanje ušli pre više od deset godina sa oko 100 zaposlenih u firmi to je bila "divna" prilika da teorijsko znanje nižeg kvaliteta koje je bilo ispod časti nama "intelektualcima", pa značajnim "teoretičarima" i "ideolozima", ipak proverimo i u praksi - kako preživeti bez otpuštanja nama dragih i pametnih, pa vrednih kolega i prijatelja.