Imam zadovoljstvo da ugostim Ivana Grujića i Ivana Branisavljevića, koje poznajete sa mojih ranijih blogova o elektronskim narodnim inicijativama - ovaj put sa sjajnom novom e-Inicijativom: uvođenjem elektronskih javnih rasprava zakona (eJavne rasprave) - tj uvođenjem obaveznosti elektronske javne rasprave u proceduri donošenja zakona. Pročitajte njihov tekst - i pridružite nam se u podršci inicijativi!
ako nemam slobodu da kažem šta mislim i koga volim... ako ne mogu da
uđem u pozorište jer koristim kolica ili u prodavnicu jer moja koža nije
dovoljno bela, da držim svog dečka za ruku i sa devojkom se poljubim jer je
volim... ako me tuku jer nisam kao svi, ako pripadam onima koji su Drugi i
Različiti... ako imam pravo da glasam a za sve ostalo ćutim, ako na mene
pokazuju prstom jer izgledam siromašno ili poštujem neki drugi praznik... ako
noću sanjam strah, a danju ga živim... ako se ne družim – ne zato što neću već
zato što me se drugi stide... ako nemam podršku jer se moj problem drugih ne
tiče... ako ne smem da kažem da mi je loše i da mi telo lomi virus... ako se
plašim od reči i pogleda, ako strepim od silovanja i batina...
AKO NE MOGU DA PLEŠEM
Ponekad se u očekivanom ritmu, ali često i nepredvidivo, pojavljuju opasna vremena. Ono što su im zajedničko su smutnja i neočekivanost uprkos najavama i prognozama. Prosto, jeste da nadležni crtaju, pismenim porukama najavljuju, mašu rukama i ponavljaju kao japanska kazna, ljudi ipak rade ono što oni hoće, okrećući leđa logici i stvarnosti o koju se svaki dan sapliću. I svaki pojedinačno misli da je baš on u pravu, dok ostali pojma nemaju ma koliko ga brojčano prevladavali. Ma koliko opasnih vremena doživeli, ljudi i dalje iz tog iskustva ne mogu da izvuku mnogo više od gunđanja i refrena koji izražava zgroženost vremenom koje radi šta hoće, ugrožavajući današnjicu i slaveći dobra stara vremena kad se znalo ko pije, a ko plaća. A, sad da l je regularno ili nije, tek ima da biva.
Bio je početak avgusta, nepristojno vrućeg i sparnog. Moj stric Dobrivoje, od milja zvani Pile, i ja smo stajali uz seosku ulicu, zapravo drum, jer u selu niko nikad nije ni pomislio da tu ima ulica. Selo
ili ti, lav iz dnevne sobe...
ili ti: njihove ruke su male 2
Nešto sam se isključio poslednjih nedelja iz pomnog praćenja događaja, maločas pročitah da je emisija (rubrika) "Retrovizor" Ljube Živkova ukinuta i da je to obrazloženo ekonomskom krizom. Eto, baš Ljuba Živkov ispade tehnološki višak!
To je bilo prvo "Da li je moguće?".
Drugo: da li je moguće da je na delu cenzura?
Ako jeste, da li je moguće da neko misli da time štiti lik i delo predsednika (Demokratske stranke i cele Srbije, kako je Ljuba Živkov to duhovito formulisao)? Da li je moguće da on ne zna za ovo? Ako zna, da li je moguće da se složio?
Када држава сече, она сече. Када одреди неку границу, она је оштра и непропустљива (наравно, за тзв. обичне грађане). Тако је и одредила границу од 80 хиљада динара за збир примања родитеља који имају права на повраћај ПДВ-а на купљену храну и опрему за бебе, без обзира колико деце имају, а нарочито без обзира колико им се деце родило у истом тренутку. Зато је Удружење родитеља близанаца и тројки данас послало председнику Републике Томиславу Николићу, премијеру Ивици Дачићу, првом потпредседнику Владе Александру Вучићу, потпредседнику Владе и министру рада, запошљавања и социјалне политике Јовану Кркобабићу, министарки здравља Славици Ђукић Дејановић и државном секретару Бранкици Јанковић апел за подизање овог прага. Најбоље је да цитирам текст апела:
10.08.2007 (Beograd)
Prva utakmica izmedju Srbije i Trojke kontakt grupe
Gostujici tim(u sastavu Volfgang Issinger, Aleksandar Bocan-Harccenko Frenk Vizner), je razgovarao sa novinarima Svetske agencije vec u 17.58 pustaju vest iz Beograda,samo sta su rekli gosti,od domacina ni traga ni glasa.
Domaci tim (u sastavu Tadic,Kostunica,Jeremic,Samardzic) oglasio se tek u 18.48 saopstenjem,skoro sat posto su sve svetske agencije javile vest citirajuci samo gostujuci tim
Medijski gol u gostima.0:1 za Trojku Kontakt grupe.Umesto da imaju zajednicku konferenciju
Dragi tata,
Kao dobra ćerka, održavam obećanje i šaljem Ti raport sa svog prvog dežurstva iz predmeta Osnovi kliničke prakse. Jedna grupa je otišla na hirurgiju i smorila se totalno, samo su se muvali okolo i ništa nisu videli, šetali ih po hodnicima a u salu su ih pustili samo do vrata, da ne smetaju. Pssst, i svi puše u lekarskoj sobi, kažu...Tomici za dušu. Izgleda da je tu, za dušu, bilo još nekih stvari sa ukusom dima ali nisam sigurna, da ne grešim dušu.
Moja grupa, nas četvoro,
U ponedeljak, 18. septembra, Rada se probudila kao i obično, pre izlaska Sunca. Vrtela se po kući neko vreme i onda je, iako Banetu, spavalici, nije bilo vreme za ustajanje, sela na ivicu kreveta i počela da mu pevuši u uvo. Izgleda da su mu stihovi Ustaj Bane, ustaj Bane, moje milovanje...bili prijatniji nego očekivano, ali tek za pola sata, zvonjenje budilnika; na zvonjavu bi se namrštio, sad je samo otvorio oči u kojima je je bilo pitanje.
„Ništa“, rekla je Rada a u glasu joj se osećala pritajena radost.
Banetove oči su se raširile,
тик нуз Hayam седех на вечерњем курсу- малтешки за упорне блади форинере.делисмо наиме скамију.Hayam је египћанка, удата, имала тада 3 ком деце и 26 г живота.пре удаје се презивала Лазар.копткиња по вери. мој се +отац звао Лазар.то нас повезало.
волевши да се каринђа, у сифонима баш напупила, обратила ми је позорност једна Анка,сестра Ђукина, незнате га гарант, а одкојег смо сви одреда иСела зазирали јер је обећо да ће докутњака све зубе избити оном са којим увати сестру упрцу.а био мрга,имало га.