Umoran od ovih tema eskapizam me odveo da po dobrom starom običaju prošvrljam starim stazama i razgledam šta se ima naći po gitovima launchpadima i ostalim divnim lokacijama gde se uvek iznova i iznova vidi nešto novo i lepo, a ume i da se nauči ponešto.
Kad već Srbijicu nisam u mogućnosti da `opravim da bar ovih nekoliko desetina računara koje održavam budu aptudejt. Jer smo tako u mogućnosti.
Taj put me odveo do browsera, i odmah da se razumemo. Rezidentni sam korisnik Firefoxa, i to na nightly kanalu, u međuvremenu to naraslo do broja 20. Usput u rezervi čuče i Opera i Chromium, za ne daj bože, kao i par egzotičnih, većinom na webkitu, Midori na 1. mestu, onda web (bivši Epiphany) onda Konqueror u večitom pokušaju da razumem KDE ekipu, i to je to, bio sam srećan i zadovoljan.
Videh na jednom lovačkom forumu temu, pa parafraziram “šta sve nosite na teren, mimo onog baš obaveznog” (a što bi kod ptičara bili dvogled, ključ – tj. priručnik za identifikaciju ptica i beležnica, sve češće i foto oprema), pa su odgovori išli od labella do šešira, obično oko litra vode, te od pljoske ("nije to za tebe da piješ, vec da ponudiš") do, meni najzanimljivijeg, doručka za 2-3 osobe ("sendviče nose sebični ljudi - ne mogu nikog da ponude, nego se nosi kulen, crni luk, itd, sve sto može da se naseče i podeli, količina za dvoje-troje")...
Šta je to što obično ptičarenje razlikuje od profesionalne ornitologije? Bili ste negde u prirodi, posmatrali ptice i uživali u njima... i neki naučnik je bio u prirodi i beležio sve opažene vrste ptica. Šta je u tome drugačije? On će rezultate svojih istraživanja možda objaviti u naučnom časopisu – ali to možete i vi!
Ovo je jedini aviogeneksov avion koji leti za JAT, 26 godina star.
Moja majka je doletela ovim aviogeneksovim avionom 15. juna za Diseldorf. Na otprilike pola puta se vratio u Beograd zbog kvara.
Današnja vest:
Avion JAT-a koji je jutros u sedam sati poleteo za Rim, vraćen je na pistu beogradskog aerodroma "Nikola Tesla" zbog "tehničkih i bezbednosnih" razloga, saznaje "Blic". Nakon nekoliko sati čekanja, putnici su drugim avionom poleteli u istom smeru.
u sporu protiv Samsunga povodom kršenja patenata.
Apple je uvek posebna inspiracija za blogere, plus svi volimo moderne tehnologije, pametne telefone i slične stvarčice, te mi se čini da ova presuda zavređuje blog. Tekst iz NY Times možete pročitati na linku (reči NY Times su link), a nemojte da vas mrzi i da kliknete i na linkove sa strane teksta, pod Related…
Još jednom hvala svima koji su pročitali, a posebno onima koji su učestvovali u diskusiji na mom prvom tekstu u ovoj seriji ekonomskih blogova. Kao što sam obećao ovaj tekst će biti posvećen međunarodnoj trgovini i investicijama. Ta tema mi je posebno zanimljiva jer sam između ostalog i šef Trgovinskog odeljenja ovde u Ambasadi.
Mislim da ne možemo nastaviti da poboljšavamo životni standard ljudi ukoliko kompanije nisu u mogućnosti da ulažu, angažuju, proizvode i trguju slobodno. Međunarodna trgovina predstavlja glavni kanal razvoja u dosadašnjoj istoriji, a posebno tokom poslednjih sedamdeset godina globalizacije. To je bio i ključ u naporima za suzbijanje siromaštva. Kada su u pitanju i Srbija i Velika Britanija, rast ekonomije i jedne i druge zemlje zavisi od stranih investicija i rasta izvoza. Međutim, zbog krize trgovina se značajno umanjila - kao i tokom Velike depresije 1930-ih godina. Postavlja se pitanje kako možemo da osiguramo da putevi trgovine ostanu otvoreni i da što veći broj ljudi u svetu ima pristup kanalima slobodne i fer međunarodne trgovine?
Po povratku sa godišnjeg Samita Partnerstva za otvorenu Vladu održanog u Londonu krajem oktobra i uoči međunarodne konferencije koja će biti održana 5. decembra u Narodnoj Skupštini Srbije gost na blogu Britanske ambasade u Beogradu je Vukosava Crnjanski Šabović, direktorka Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA).
Pre nekoliko godina, sa jedne konferencije u Sarajevu zapamtila sam slogan sakriven među mnogim pompeznijim.
Na sinoć odigranoj utakmici 16 kola NFL-a između Atlante i Detroita, Kelvin Džonson zvani Megatron, oborio je 17 godina star rekord Džerija Rajsa u uhvaćenim jardima (jardi osvojeni hvatanjem lopte u polju).
Кокан Младеновић можда није био умешан управник, можда и јесте, не знам ни сам, али је несумњиво значајан редитељ који уме да направи добру представу. Уметност не зна за границе!
Два јунака и два брата, херој Србин уз Хрвата, дадоше нам примјер свима...
Zamislite da ste vlasnik kafane. Poznate i velike kafane u koju dolazi puno ljudi i koji tu ostavljaju puno para. Zamislite sada da treba da angažujete nekog da vam pruži neku uslugu, recimo nek vam to bude izrada web sajta kompanije ili recimo programiranje softvera za obradu narudžbi ili nečeg tako već sličnog. Recimo da znate da taj posao mogu da vam završe dvojica programera, neka se recimo zovu Mika i Laza, a da vi sad treba da odlučite kog ćete angažovati. Recimo na primer da vam Mika za taj posao traži 100 dinara, a Laza 110. I recimo da ste sigurni da će obojica podjednako kvalitetno obaviti posao. Kog ćete angažovati?
Zamolili me drugari, pa evo, da vas pozovem - ako ste veceras raspolozeni za malo blues/jazz/rock standarda i ne mrzi vas da prosetate do "Bele Ladje" (ispod Brankovog mosta), mozete da im se pridruzite.
Oni se vabe "Moon Dance" i veceraske sviraju tamo.
Ulaz je "celih" 150 din.
Nadam se da cete se lepo provesti - ja, nazalost, ne postizavam, klinci, skola i tako to, ali delegirala sam Zmua.
Iz samo njoj znanih razloga, još kad sam imala 5 godina, Baka (mamina mama), naš kućni matrijarh, donela je odluku da ću ja učiti engleski, a moja mlađa sestra francuski.
Shodno tome, ekspeditivno sam upisana u komšijski Institut u Jovanovoj i to je, što se Bake ticalo, bila završena priča.
Neću da grešim dušu - dugo sam bila sasvim zadovoljna izborom jezika, pogotovo kad mi je sestra pokazala kako se neke reči u francuskom pišu.
Ali, onda sam se susrela sa Magom i priznajem, bilo mi je žao što ne mogu da ga čitam u originalu.
Le jardin
Des milliers et des milliers d'années
Ne sauraient suffire
Pour dire
La petite seconde d'éternité
Où tu m'as embrassé
Où je t'ai embrassèe
Un matin dans la lumière de l'hiver
Au parc Montsouris à Paris
A Paris
Sur la terre
La terre qui est un astre.
Kad sam bila mala, baka me je, kao što je, po njenom, bio red, poslala na časove baleta i klavira...
Balet sam obožavala, ali to je sada druga priča, a zbog klavira sam preplakala pola detinjstva, jer meni se nije svirao klavir - mene je fascinirao jedan drugi instrument, najlepšeg zvuka na svetu... Harfa!
Ta fascinacija ostala je do danas.
Možete, onda, da zamislite koliko sam se oduševila kada sam otkrila ove dve mlade umetnice:
Meni se, kao starom ljubitelju Tolkina, najviše dopalo, ali imaju one još zanimljivih obrada: