Piše: Rodoljub Šabić

Pre neki dan je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti naložio Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 5 dana novinarki dnevnog lista "Danas" dostavi informacije o inspekcijskim kontrolama izvršenim u fabrikama „Yura corporation" u Rači, Nišu i Leskovcu u periodu od marta 2010. do 06.05.2016. godine, kao i informacije o tome da li je inspekcija rada, odeljenje u Nišu, od „Yura corporation" dobila na poklon automobile.

Prethodno, Ministarstvo

A Poison Tree

I was angry with my friend:
I told my wrath, my wrath did end.
I was angry with my foe:
I told it not, my wrath did grow.

And I watered it in fears,
Night and morning with my tears;
And I sunned it with smiles,
And with soft deceitful wiles.

And it grew both day and night,
Till it bore an apple bright.
And my foe beheld it shine.
And he knew that it was mine,

And into my garden stole
When the night had veiled the pole;
In the morning glad I see
My foe outstretched

a, ako joj to sa svetom ne pođe za rukom,
mene spašava sigurno.

Danijela Kovačević devojka o kojoj sam prvi put pisao pre godinu dana, kada sam prvi put saznao za njenu borbu ali ne samo njenu već i njene petogodišnje ćerkice Marije i cele porodice. Posle objavljivanja teksta mnogi blogeri su mi se pridužili na tome im je Danijelina porodica neizmerno zahvalna ali i ja.
Ali sada je potrebno ponoviti akciju!
Krajem decembra ove godine kako je objavio portal Na dlanu a prenosi Organ Vlasti, o Danijeli Kovačević, 21-godišnjoj devojci koja se već 4 godine nalazi u vigilnoj komi, nakon što joj je ceo organizam zahvatila sepsa posle porođaja 14. oktobra 2009. godine.

               Sad...
               Hana nije bila potpuno načisto sa tim da li su slučajnosti raznih vrsta sasvim slučajne ili se iza njih ipak krije nešto što nikako nije nasumično i ima neku svoju logiku i vezu koje njoj ne moraju biti jasne, očigledne i dostupne, što ne znači da ne postoje.

               Zatekla ih je priljubljene jedno uz drugo. Ona je bila leđima tek ovlaš oslonjena o ivicu terase, obučena u haljinu zadimljeno plave i bele boje, sa veoma umešno ukomponovanim prugama i tufnama. On se blago naginjao nad njom u svom svečanom odelu nešto prenaglašeno plavom, ali sasvim umesno primirenom belim detaljima, od kojih se naročito isticala savršeno zavezana leptir-mašna. Delovalo je kao da ćućore nešto toliko lično da je, videvši ih tako, Hana na trenutak zastala i bila gotova da se lagano izšunja ne kvareći im taj, po svemu sudeći, sasvim poseban trenutak.

 (sve mi se čini da je vrijeme za jedan muzički blog)

 iako potpuno nedužan za sve je kriv anfieldroad...

easy

Mnogo volim ovu pjesmu. Odlučio sam se da baš  ona bude moj prvi prevodilački pokušaj. No, izgleda da je to bio prevelik zalogaj za mene. Ili barem pretvrd. Nije da ništa nisam uspio da uradim. Štaviše, imam dvije verzije prevoda (slobodni stih i djelimična rima, bez uključivanja prvog i zadnjeg stiha strofe u nju).

Možda su neke pjesme praktično neprevodive u smislu zadržavanja originalne strukture rimovanja, baš kao što su i neke diferencijalne jednačine analitički nerješive.

Insistiranje na tom zahtjevu  dovelo bi do drastičnog karikiranja i rogobaćenja smisla i duha originala. Pošto među blogerima ima onih visprenih sa riječima i stranim jezicima, ovom prilikom molim sve  koji se nađu sposobni da se nose sa prevođenjem ove elegične pjesme za pomoć .

Hvala.

Sto na sredini sobe. Slabo svetlo čini da se stvari u sobičku jedva naziru. Između stola i kreveta, već odavno nameštenog za spavanje, mališan vadi knjige, sveske i razne olovčice iz torbe. Kleči na patosu i slaže stvari u malu komodu. Majka se kreće od rešoa do stola. Po improvizovanoj kuhinji. Napred, nazad. Stolnjak. Tanjiri. Kašike. Slanik. Polovina hleba u najlonskoj kesi. Šerpica. Kutlača. Lonče za kafu u kojem se guraju dva obarena jajeta. Nož za hleb.

– Hajde…

Majka vlažnom krparom čisti sudoperu, rukom kupi mrve i ubacuje

Pre nekoliko godina, imala sam sreću da sarađujem s Robertom na jednom projektu TVB92. Kao kada upoznate svog heroja iz mladosti, ili omiljenog radijskog voditelja, pa ste malo zbunjeni dok vam se spajaju slika i ton, tako se meni sve to činilo tada. Ne verujem da je on to znao, takvi ljudi samo vole svoj posao i vole da ga rade najbolje, zato se za njih i čuje, hteli oni to ili ne. Nije on znao da sam ja toga dana upoznala čoveka koji je bio neraskidivi deo većine ne samo muzičkih radijskih emisija uz koje sam rasla. Tih nekoliko dana rada s njim ostaće mi zauvek u sećanju. To su oni