Pritisaka uvek ima. Zovu. Uglavnom mole, ali moj posao je da u takvim situacijama budem "srca kamenoga". Još nisam dobijao ozbiljne pretnje, a nemaju čime da me ucenjuju.
Poštovani blogeri,
Ne znam da li se ovo kod vas dešava.
Unazad par dana primetio sam da su promenjeni setinzi u tri slučaja.
Prvo je History folder sa jedan sveden na 0 dana.
Zatim je u Address Book promenjen redosled korespodenata.
U trećem slučaju su neki mail korespodenti blokirani.
U prva dva slučaja moguće je stvar vratiti u prvobitno stanje.
U trećem stvar ne funkcioniše.
Postavljam pitanje:
Ako vam se to desava, da li vam je poznato zašto se dešava?
Molim komentatore da izostave
april 2006.
Drugi deo bloga o Bangladešu, u kome opisujem Daku i par drugih mesta u Bangladešu, kao i način stanovanja i putovanja po zemlji.
Po obećanju, postavio sam i album fotografija iz Bangladeša. Možete ga naći na adresi:
Glavni grad Bangladeša je Daka. To je u pravom smislu te reči srce Bangladeša. U stvari, kao i u većini zemalja u razvoju, sve gravitira ka glavnom gradu.
Daka je poznata kao grad džamija i rikši. Pored toga, Daku odlikuju sjajne
Bangladeš - život i ljudi
april 2006.
Kako žive Bangladešu? Kakve su boje kože?
Šta jedu i piju? Indijska ili bangladeška kuhinja? Papričice.
Boišak – bengalska nova godina. Sličnost Šapca i Bangladeša
Biti belac u Bangladešu
Uprošćeno i pojednostavljeno osmatranje grada i zaključivanje o njemu ne bi li se učinio još jedan od brojnih, iz puke radoznalosti, pokušaja da se odgovori na pitanje šta je to grad i zašto je takav i kako nastao i kad se to već desilo, šta je bilo posle. To svakako nije sasvim dobar način, to gledanje na brzaka, ali neka tako bude ovaj put, koristeći stereotipnu mantru o široko shvaćenoj slobodi mišljenja. Dakle, preskačući Praoca i njegovu pećinu kao istinski prapočetak i eone posle njega, recimo da je gradograditeljstvo započelo sa tvrđavom narogušenom prema pridošlicama, nepristupačnom na vrh neke čuke. Onda, vremenom događale su se razne gradske forme iznuđene uglavnom prilikama u okruženju te je bilo bezbroj slika prilikom pravljenja gradova po planeti od kojih je svaki, u saglasiju sa mestom na kome je nastao i dobom kad je zidan, emitovao poruku o svojoj posebnosti. Najzad se u proteklih nekoliko decenija stiglo do unificirane savremene metropole, razlike i posebnosti stvarane odvajkada su nestajale ili bile relativizovane, metropola ma gde bila je slična drugima i spremna da prihvati u svoje okrilje ljudske i kosmičke sile i njima otvori, često nekritički, svoja vrata.
Habet unum Victor in Singidunum
Prikazanje srBske retorike ... I ZAPAD I ISTOK I NA SVE STRANE DOBRO JUTRO ...
... sve jedno koja zagrize, istočna ili zapadna ... plivanje i plutanje u mestu sledi ...
Eto prođe još jedna ... 2012 godina ...
... za 2013 godinu što je stupila na scenu i jede nam vreme želja je da neko prebaci prekidač svetla na ON ...
Beleženje Arhitekture u rudimentarnom, sažetom obliku, bez pisaljke već putem zašiljenog komada tvrdog kamena, započeo je Praotac po useljenju u svoje prvo pokriveno stanište. U pećinu. Nije tada još stigao do bilo koje azbuke, zato je bio skučen i veoma ograničen, sa minimalnim mogućnostima, u načinu ostavljanja pisanog traga o tadanjim arhitekturalnim događajima. Ipak tragova zapisa je bilo, bilo je crtanja ritualnih scena po zidu pećine što se smatra kao autentični prvi zapis o postojanju, o začetku civilizacije a ovde se sa obzirom na temu može reći da su zapisi i o arhitekturi.