Traveling in a fried-out combie
On a hippie trail, head full of zombie
I met a strange lady, she made me nervous
She took me in and gave me breakfast
And she said,
Do you come from a land down under?
Where women glow and men plunder?
Cant you hear, cant you hear the thunder?
You better run, you better take cover.
Buying bread from a man in brussels
He was six foot four and full of muscles
I said, do you speak-a my language?
He just smiled and gave me a
Novinski naslovi nas svaki dan upoznaju sa sve novijim i sve neverovatnijim glupostima koje proizilaze iz našeg zakonodavstva. Nekoliko novijih primera me je naročito razbesnelo. Zamišljam tako nekog masnog i podgojenog pencil pushera u nekog memljivoj vladinoj kancelariji kako blaženo nepovezan sa stvarnošcu sastavlja ove zakone i pravilnike.
Leto je konačno stiglo a sa njime i nova sezona muzičkih festivala. Uvek sam imao taj osećaj da se leto deli na dva dela. Prvi je onaj lepši, od juna do polovine jula. Kada osećaš opušteno i slobodno, leto je pred tobom i sve su mogućnosti još otvorene. Jeste da svaki dan preti da padne kiša i upropasti sve, ali je svo vreme utoliko dragocenije... Drugi deo leta je onaj od druge polovine jula pa do kraja avgusta, kada ti vrućine vec polako postaju dosadne, kada opcije za letovanje i provod postaju sve svedenije i ograničenije i kada već polako razmišljaš o povratku na posao ... No postoji tu još jedan bitan faktor. Mora se ipak istaći činjenica da je taj prvi deo leta ipak mnogo bolje pokriven mnogim dešavanjima koja ga čine mnogo zanimljivijim sa one kulturne strane. Dakle, problem nije samo imati slobodno vreme i povoljnu vremensku prognozu, nego i to da li imate kako da potrošite to vreme. Ja sam naime oduvek smatrao da se slobodno vreme uvek mora nekako popuniti i za mene ne postoji ništa strašnije od onoga, kada neko ode na odmor i tamo zaista - odmara. Dakle provodi vreme u ležanju, dremanju, spavanju, oblokavanju, prejedanju i povremenom brčkanju. To mi je oduvek izgledalo nekako - penzionerski. Ja da odem na Havaje, tamo bi verovatno tražio najbliže galerije i pozorišta ...
Ili koncerte.
Život je težak.
Tako počinje jedna od onih knjiga iz popularne psihologije koje su bile tako popularne devedesetih. Ništa novo ni revolucionarno, rekao sam tada sebi. Svi znamo da je život težak, zato što ga živimo i zato što nam je - velikoj većini bar, neko bi rekao 99% nas - težak. Treba se boriti, puno raditi i odricati se, da bi ti život postao podnošljiv i eventualno kvalitetniji. Poenta ti postaje da nađeš ljubav i dobar posao i dobro društvo i neki hobi i to ti onda ulepša tvoj svet i daje mu neki viši smisao.
Onda dođu deca i počinješ da živiš za decu i borba se nastavlja ...
Zdravlja radi, neke stvari definitivno treba objasniti nekim stanovnicima ove planete.
Mnogi, na primer, ne znaju da su šećer, so, brašno i mast - tzv. četiri bele smrti!
Novina je i to da je mleko u našim prodavnicama - mleko koje piju naša deca, pobogu! - kancerogeno!
Lepo je videti da festival alternativne muzike na jezicima nacionalnih zajednica raste, razvija se i da je evo doživeo svoju treću inkarnaciju. FAMNAZ se kao festival bavi predstavljanjem alternativne autorske produkcije na jezicima nacionalnih zajednica koje žive na području Pančeva. Ovaj festival već treću godinu za redom organizuje i producira Udruženje za razvoj kulture “Elektrika” iz Pančeva, u partnerskoj saradnji sa Domom Omladine Pančevo, a uz finansijsku podršku Grada Pančeva.
Pančevci zaista imaju na šta da budu ponosni, jer u toku ovih pet dana filmskog festivala, malo toga je ukazivalo na činjenicu da je ovo tek prva godina festivala. Da, Pančevo je ove godine imalo svoj međunarodni filmski festival, i na njemu je sve bilo na više nego pristojnom nivou. Publika je mogla da pogleda pedesetak filmova iz svih krajeva sveta, pedesetak ostvarenja koja možemo uključiti u više kategorija - od onih kratkometražnih, onih iz pera mladih autora, preko animiranih i dokumentarnih, pa sve do onih celovečernjih, sa ozbiljnom i relativno bogatom produkcijom.