
I ove izbore u Srbiji obeležila je slaba izlaznost.
Uprkos veoma lošem životu, katastrofalnoj ekonomskoj situaciji, nedostatku građanskih i medijskih sloboda, velikom iseljavanju mladih, obrazovanih i stručnih, ogromnim pritiscima na budžetske korisnike, kao i strahu kod običnih ljudi, tek oko 55% glasača je izašlo da iskoristi mogućnost za političke promene u državi.
Na dan izbora, kada sam oko 16 časova video da će i ovaj put izlaznost biti veoma slaba, da se neće postići 60%, te da nema drugog kruga i da nema šanse za promene, malo sam razmišljao o svemu i stigao do zaključka da postoje dve velike klase ljudi koji nikad ne izlaze na izbore i koje nažalost nikad neće ni izaći pa ih nikakva kampanja i animiranje neće izvući iz njihovih domova.
"Sedi di si, ni za di si nisi!"
Prva klasa ljudi je ona klasa kojoj je život bio loš od kad ti ljudi znaju za sebe, to su ljudi kojima je život loš sada i kojima će život zasigurno biti loš i ubuduće. To su ljudi koji su navikli da žive u jednoj kući sa još dve ili tri generacije ljudi iz svoje porodice. To su ljudi koji su celo radni vek proveli tako što nisu imali karijeru - bili su nezaposleni, radili su na crno, radili povremeno i uvek samo privremeno, radili za mizeriju, radili najgore i najcrnje poslove a da zapravo nikad nisu stekli baš ništa vredno pomena, pa još žive u kućama koje su sagradili njihovi pradedovi. To su ljudi kojima ne pamte nikakva "bolja vremena" i kojima nijedna promena sistema ili vlasti nije donela ništa dobro - i zato imaju utisak da su se na vlasti svi nakrali i da svaka nova vlast predstavlja samo nove lopove koji će tek da se nakradu. To su ljudi izvan sistema, ljudi koji imaju izvod iz matične knjige, diplomu OŠ i eventualno SŠ, vojnu knjižicu i vozačku dozvolu i koji od svega ostalog što je država mogla da im ponudi i da, nisu nikad uzeli baš ništa. Neki nemaju ni zdravstvene knjižice jer "nikad nisu ni bili bolesni". Uprkos svemu, tim ljudima je bilo "OK" i u vreme Tita i u vreme Slobe i u vreme svih posle njega jer su u vreme bede navikli da žive u bedi a u vreme oporavka i sami gledali da se kako-tako oporave (dozidali kuće, kupili veš mašine i nove televizore), mada vam oni lično nikakav oporavak nikad neće priznati - njima je bilo loše, sada im je loše i biće samo gore. Zato ne izlaze na izbore, zašto bi?. Njima je svejedno, niko njih ne može spasiti iz začaranog kruga u kojem su. Na kraju krajeva, čak i ako ih neka vlast spasi, ako im konačno krene u životu, naići će opet neka treća vlast koja će sve to da uništi. U kući žive sa svojim roditeljima koji će im pričati o Slobi i 1993. ili sa svojim dedom i babom koji će im pričati o komunistima i ratu i zaključak im se sam nameće - uvek je ovde bilo loše i uvek može da bude gore, mnogo gore. Proći će i ovo pa će doći nešto drugi i tako dok su živi ... Živeli su i od 3 DM, živeli su i od 30 DM a živeli su i sa 300 EU i bilo im je takoreći jednako loše. I čemu onda zamlaćivanje sa izborima?!
"Burazeru, ti si samo lenj, ili si nesposoban!"
Druga klasa ljudi je ona kojioj je uvek bilo dobro - to su ljudi koji su bili bogati, koji su sada bogati, a evo obezbedili su i svoje unuke, da i oni budu bogati kad odrastu. To su oni koji će vam reći da "para uvek ima, samo ih treba naći i zaraditi!" To su razni bizmismeni, vlasnici SUR-ova i STR-ova, picerija, pečenjara, firmi i agencija, ljudi koji su uvek znali koji posao će ići (sećate li se pržionica kafe na svakom uglu devedesetih, pa kopirnica, trafika, menjačnica, ...). Takvi su uvek znali koga treba da nađu da bi "pogurao" njihov poduhvat (ukradeš torte sa deponije, prodaš ih na pijaci), koga treba da potplate u opštini ili gradu da ih inspekcije ne bi dirale. Oni su uvek znali kojoj stranci da priđu, kao i to kada treba preleteti iz stranke u stranku, a opet sačuvati kontakte sa obe stranke. Ovi ljudi su uvek znali kome treba potplatiti ili isplatiti da se sačuva biznis, kao što su znali da novac koji eventualno moraju da daju korumpiranim političarima ili lokalnim mafijašima, na kraju zapravo isplate njihovi radnici, mučenici/mučenice kojima prosto neće isplatiti nekoliko plata. Jer šta mu mogu, ionako ih je zaposlio na crno. Za oko 15 godina rada "na kutijama", u raznim biračkim odborima, ja nikad nisam video najbogatije ljude iz mog mesta na izborima, nikad ih nisam video da su došli da glasaju. Jer njima je zapravo svejedno, vlasti se menjaju, ali njima će uvek biti "OK". Posle promene vlasti njihov biznis će možda malo trpeti ali najverovatnije nikad neće previše trpeti. Čak i ako im jedno vreme bude loše, veoma brzo će umeti da se prestroje i sve će se vratiti na staro, pare će doći. Pa zašto bi se onda zamlaćivali sa izborima, demokratijom, glasanjem?
Sistem - ono "nešto"
Ove dve klase čine ono nešto što ne dozvoljava da ovom društvu krene na bolje. Ljudi su se prosto navikli, srasli su se sa lošim sistemom i na uvrnut način, oni zapravo održavaju sistem živim. I zato ljudi odlaze odavde, jer se ovaj sistem čini nepromenjivim!