Veća sramota za Vojsku Srbije od toga što joj je Vulin ministar je jedino ta što se navršilo 13 godina od dana kada su u vojnom objektu "Karaš" na Topčideru, gde su bili na straži, ubijeni gardisti Dragan Jakovljević i Dražen Milovanović.
Sramotu kojoj se država Srbija i njena vojska smrću ova dva mladića samoizložila ne mogu da prikriju ni da nadlete nikakvi migovi.
Porodice Milovanović i Jakovljević zaslužuju istinu o pogibiji svoje dece i procesuiranje krivaca. A Srbija ukoliko, makar deklarativno, želi da se predstavi kao civilizovana zemlja - Draganu i Draženu na mestu na kom su ubijeni u najmanju ruku duguje makar spomen obeležje!
Objektivno sagledano, čini se da Homobalcanisovu muškost apsolutno ništa do sada nije ugrožavalo u tolikoj mjeri kao što to danas čine gejevi i lezbejke. Zbog toga su Homobalcanicusi (Šabanicusi) postali nezaobilazni dekor svih do sada pokušanih/sprečenih/nasilno prekinutih/održanih LGBT prajdova u regionu...
Ukoliko je za hapšenje organizatora pobune Crvenih beretki bilo potrebno 10 godina - tada ima sasvim dovoljno osnova za verovanje da bi proces nalogodavcima mogao otpočeti čak i pre 2050.
Emisija Plavi krug, RT Vojvodine, 24.maj 2014.
Autorka emisije: Staša Jamušakov
Gost: Stari i Novi Nebojša Milenković
1. Hoće li jagodinski gradonačelnik možda morati da objasni šta uopšte traže deca na vojnoj vežbi antiterorističkih jedinica ?
2. U kojoj to ulozi Dinkić s kamerama obilazi fabrike - i kako ministri u Vladi mogu da mu služe kao ikebana ?
Integralna verzija intervjua objavljenog u poslednjem broju Nedeljnika / dodatak: Nedeljnik Original
Razgovarala: Zorica Marković
Fotografije: Nebojša Babić
Popuštanje pametnijih prvi je preduslov da budale potpuno zavladaju svetom. I plašim se da u takvom svetu upravo živimo. Zato pametniji moraju da progovore te vlastitim primerom na to ohrabre i druge. Poznato je da se strah, baš kao i hrabrost, šire poput virusa. Zato i svi koji danas ćute i “gledaju svoja posla” nisu ništa drugo do licemerni saučesnici u ubistvu vlastitog društva.
Nakon 20 godina postojanja, Kanal 9 kao jedina novosadska televizija na kojoj je mogao da se čuje i glas opozicije, ali i reči kritike na račun aktuelne vlasti danas je likvidirana. Preduzeće Emisiona tehnika i veze ugasila je signal ove televizije zbog dugovanja od 2,5 miliona dinara iako su dugovanja države Kanalu 9 po pitanju neisplaćenih dugovanja na osnovu sudskih presuda višestruko veća od navedenog iznosa. Otuda, sledi logično
Online tribina o kulturnim politikama u SFRJ i državama nastalim nakon njenog raspada, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 29. novembar 2021.
Učestvuju: Miljenko Jergović, pisac, Dino Mustafić, reditelj, Radina Vučetić, istoričarka, Teofil Pančić, novinar i Duško Radosavljević, politikolog.
Urednik i moderator: Nebojša Milenković, muzejski savetnik MSUV
Da li kad pomislite na Jugoslaviju i vi prvo pomislite na njenu kulturu i umetnost — i da li se, kad je SFRJ u pitanju, uopšte može govoriti o jednoj, jedinstvenoj kulturi — ili je upravo kultura generisala destruktivni nacionalistički naboj koji je tu državu na kraju razorio?
Je li SFRJ zbilja bila najautonomnija i najotvorenija ne-komunistička komunistička zemlja na svetu, kako je o njoj 1966. pisao američki magazin Tajm ili je pak reč o zemlji u kojoj su slobodoumne ideje i rigidne i apsurdne zabrane funkcionisale istovremeno?
Ovdašnje partijske spahije ničega se, čini se, ne plaše koliko zaziru od ljudi sa znanjem, obrazovanjem i integritetom. Lideri stranaka postali su njihovi vlasnici ― orijentalni despoti i suvereni čije se unutarpartijske aktivnosti svode na to da se u vlastitoj stranci unapred unište svaka alternativa, opozicija ili drugačije mišljenje.
Društvo bez alternative je društvo bez perspektive
Nepostojanje alternativnih vizija, koncepata i strategija, situacija je koju odgovorna vlast sebi i društvu koje vodi ne sme da dopusti. Društvo bez alternative brzo i lako postaje društvo bez perspektive