Četinarska Istra. Nisam na tu stranu dugo išla. Čudno je kako mirisi u čoveku probude sećanja, više nego pogled, reč, slika čak. Da umem da crtam, pulsku bih Verudelu naslikala ovako: gore kišobran od četinara, dole tepih od iglica, a u sredini ja sa ogromnim nozdrvama. Hvatala me nesvest od mirisa, u par navrata mi je čak došlo da malo legnem pod auspuh, da dođem sebi.
Pokušala sam da se setim svog poslednjeg letovanja tamo.
Astronaut Douglas H. Wheelock trenutno živi na Internacionalnoj stanici (IC) iznad Zemlje. Postao je čuven po svojim čarobnim fotografijama Zemlje, koje redovno objavljuje preko Twittera, doadajući uvek i komentar o slici, kontinentu koji se vidi, noćnim svetlima gradova, morima.
Astro_Wheels, kako se predstavlja na ovoj mreži, ima trenutno 108,547 sledbenika. Ne mogu da postavim link do njegovog Twitter naloga, ne znam zašto, ali samo u Google ukucajte njegovo ime i lako ćete postati sledbenik.
Grad nije grad ako u njemu nema sranja. I sve što ga takvim čini, i dobro i loše, delo je ljudi. Retko kada je to bio vetar, bar ne u gradovima u mojoj zemlji. Nije bilo tornada kao u Oklahomi ili Alabami, pacifičkih orkana niti japanskih tajfuna, samo ona dosadna košava sa Karpata koja je retko ostavljala žrtve, sem živaca jer ne zna da stane. Za sve u Gradu odgovorni su ljudi. To što zna da bude
Again. Evo ovako stoje stvari.
Dragi prijatelji, čast nam je pozvati Vas na prikladnu cvečanost povodom mog naimenovanja za člana VIP tima. Nije da mi nije. Kao cool sam, ali baš i nisam. Odaje me repić. Nisam nešto mislila da pravim žurku, ali kad nam se već namestilo, ajde.
U nadi da ćete uveličati ovu cvečanost Svojim prisustvom i Svojom muzikom, kao i prigodnim čestitkama,
Imam drugaricu nevernicu, Draganu. Nikada ne izlazi na izbore. Toliko me, kaže, nerviraju političari i muka mi je i gade mi se, da ne mogu, ne mogu...
Teška argumentacijska artiljerija.
Ja sam se na ovim prostorima uvek borila za pravo da imamo poštenu zimu: sa snegom, belim jelkama,sankama, klizanjem, zaleđenim rukavcima za one koji klizanje preferijaju na otvorenom, lovljenjem ribe korz rupu u ledu. Valjda smo samo Jelica i ja, kao švabatralala, opevale zimu kao najveći poklon čoveku, kojem ovaj duguje i poslednji osmeh. Ali, ovo, ovo je sačuvajmebožeisakloni, što bi se ovde reklo.
Za zimske radosti je suviše hladno,
„Kokainske hronike predstavljaju dozu čistog, nerazblaženog, urbanog, sirovog i neumoljivog noira"
Harlan Coben, književnik
Ne razumem se dovoljno u kokain. Postoje stvari koje nisam, niti ću probati. Nisam dovoljno zaludna, a osim toga, i ne treba mi. Što reče jedan moj prijatelj:"Ti ne možeš ni mirno na mestu da stojiš, samo ti još fali neki stimulans, pa da te
Kada neko kaže „zemlja", koja nam je prva asocijacija?
Planeta Zemlja, svakako.
Zemlja po kojoj hodamo.
Vatra, voda, vazduh, zemlja.
Usta puna zemlje.
Usta puna onog što raste iz zemlje.
Zemlja u koju zatrpavamo, i sakrivamo.
Pre tačno sedam godina, skuvala sam čaj, namestila svoj veliki stomak pred televizor, osmehnula se blaženo i upalila ga. Svetski trgovinski centar bio je u plamenu, a ja sam ostala zaleđena, kao i većina ljudi na svetu, koji su u tom trenutku, udruženi u svojim geografskim, političkim, verskim i vremenskim razlikama, gledali „breaking news" 21. veka.
U ovom napadu na Ameriku stradalo je više hiljada ljudi u četiri aviona i zgradama,
Srem se deli na vinski i svinjski. U prvom prave dobra vina, a u drugom dobre gude. Ali, očigledno čvsta granica ne postoji, bar ne u mom slučaju. U selu Susek, koje se nalazi u svinjskom Sremu, a u koji redovno kod prijatelja idemo na vikendicu, nisam videla puno loze, ali sam srela puno svinja. Susek jeste smešten uz Dunav, i zadnje bašte već leže na obroncima Fruške Gore, ali sa druge strane puta, pa sve do Dunava, prostrla se velika lesna zaravan, idealna za ispašu životinja. Kućica je smeštena u šumi, na par desetina metara od Dunavca i par stotina metara od