Ovo je jedna od priča za koju ne treba puno reči, koja se razume u sekundi. I bez pričanja. Ovo je priča o čoveku koji je sa sudbinom odavno na "ti". Često se gledaju u oči a ona spušta pogled. Sudbina ga je uvredila, ali ne i porazila.
Radila je kao šankerica. Ne znam joj ni ime. Nije iz Niša. Zapamtio sam je jer je prosula pivo na mene. Uplašila se. Dao sam joj 200 dinara. Kažu da ima zajebane roditelje. Nešto je kao studirala. Večeras je nije bilo na poslu. Rekoše mi da se udala pre 3 meseca. Rekoše mi da treba da se porodi februara. Baš dugo nisam svraćao. Ona je 89. godište a on 94. Njeni se osećaju iznevereno, ne žele da čuju za njih. Žive u garsonjeri sa njegovom majkom. On nema oca. Majka ne radi. Ona je bez posla. On ne radi. Ona smatra za uspeh što je otišla od roditelja.
Ukratko da bih podigao te neke pare trebala mi je potvrda da sam u stalnom radnom odnosu. S obzirom da sam već bio na poslu potrebno je samo da pozovem kadrovsko, da se ispečatira, direktor da potpiše, skeniram, šaljem na mail... Ništa što bi predstavljalo temu za pisanje.
- Milka, molim te, uradi mi jednu potvrdu da sam u stalnom radnom odnosu.
- Za šta ti treba?
- Ma za nešto... Nije ni bitno. Samo daj, molim te uradi je odmah.
- Zato i pitam. Šta da navedem u potvrdi, za koju namenu?
- Bez namene. Samo faktičko stanje. “Da je MIlan Jovanović u stalnom radnom odnosu”.
- Ne može.
- Šta ne može.
- Pa ne može tako. Mora da ima “potvrda se izdaje zbog toga i toga i u druge svrhe se ne može koristiti”.
Do nedavno, u Turskoj sam samo dva puta bio i to oba puta u Istanbulu... I oba puta sam bio totalno impresioniran ovim megalopolisom. Ta moja opčinjenost tim gradom datira još iz vremena pre ovih serija "Sulejman brani Sarajevo" i sličnih. Oba puta sam downloadovao po 100 jura istom taksisti sa odličnim znanjem engleskog da me vozi. Na pitanje:
"Gde?"
lakonski samo odgovarao:
"Just drive." kao u filmovima sa Hemfri Bogartom.
Istabnbul je ogroman grad sa preko 20 miliona stanovnika i barem pola miliona znamenistosti koje treba videti, a to mi je uvek delovalo prilično beznadežno, pa sam se kruzirao po gradu, uz povremene pit stopove da pijem espreso. Jebiga takav sam čovek. Volim da osetim grad a mrzi me da idem klasičnim "stazama turista"... nego pade mi napamet da sam negde sam pročitao da u Istanbulu živi 3 miliona Srba koji su ponosni na svoj jezik i poreklo.
Kasno noćas sam se vratio iz Nemačke i još sređujem utiske. S jedne strane vozio sam najbolje četvorotočkaše iz bavarske fabrike i i to na onoj pisti u Salcburgu ili Salzburgu sa "z". To je svakako prejaka impresija. Učili nas da driftujemo, da kočimo u krivini na 120 na sat, .... Odličnih par dana sa moto svetom. Međutim drugo nešto mi se vrzma po glavi. U kafani, nakon automototreninga jedan od tipova iz organizacije odbija da nazdravi... Kaže sutra se vozi.
"Da ali tek sutra..." Insistriam da ne bude baš ni bez čega.
"Bavarska policija ima pik na mene. Našli bi mi alkohol u krvi i da sam pio za novu godinu."
Kaže baja da je sa neke proslave pošao nakon... ne više od dva viskija. Taman da ima osećaj da može da vozi ali ne i da prođe alko test ako ga zaustavi policija. A pošto đavo ne ore i ne kopa, moj poznanik je zaboravio da upali svetla i postao ultimativna meta svakog saobraćajca na koga bude naišao. U stahu od gubotka dozvole i zakonskih problema umesto da stane kada ga je zaustavljala policija dao je gas i pobegao. Posle par stotina metara naglo je skrenuo na parking neke stambene zgrade, gde mu se rodila koliko idiotska toliko i genijalna ideja. Iskoristio je tih 10 sekundi koliko je trebalo policajcima da dođu da se prebaci sa vozačevog sedišta na zadnje, izuje, skine jaknu i napravi se da tvrdo spava. Motor auta je radio, vozačeva vrata su bila otvorena kad je došla policija."Gospodine, vaša dokumenta?" "Evo izvolite." "A vozačka?" "A zašto?"
"Fakultete treba deliti na upotrebljive i neupotrebljive (dobre i loše) a ne na privatne i državne."
Obično se veruje da su državni fakulteti riznice znanja, sa najboljim profesorskima, najsavremenijim programima, udžbenicima i učilima, ... Naravno, kriterijum ocenjivanja je najbollji na državnim fakultetima i sa njih izlazi najbolji "kadar" sa diplomama koje se u svetu plaćaju "suvim zlatom".
S druge strane, veruje se da privatni univerziteti štancuju diplome koje se nigde ne priznaju, ispiti se polažu sa prolaznošću preko 100%, nastavni kadar je inferioran u odnosu na državne a studenti koji završe bilo koji od privatnih univerziteta znaju manje nego kad su završili srednju školu. Eventualno se kaže da imaju solidne programe ali niko ne uči po njima.
Dakle državni fakulteti su mnogo bolji od privatnih i ti iz dva razloga: zato što su državni sami po sebi mnogo dobri a privatni mnogo loši.
Da li je to baš tako?
ZNAO SAM!!! Nemci objavili u Nju Inglad medicinskom žurnalu najnovije istraživanje o sisama i zdravlju i kaže da je gledanje u ženske sise 10 minuta zdravije nego odlazak na trening.
Doktor Vaterbi tvrdi da je “10 minuta gledanja u lepe velike grudi isto, ako ne i bolje, nego 30 minuta aerobnog treninga”.
Pre tačno godinu dana formirani su Ujedinjeni regioni Srbije, nevladina organizacija koju predvode funkcioneri Vlade.
Srbija je jedna od retkih zemalja koja u svom parlamentu ima značajan broj predstavnika civilnog sektora i koji, pri tom, učestvuju u vlasti!
Na današnji dan, 14. juna prošle godine Ujedinjeni regioni Srbije upisani su u Registar udruženja građana APR.
Za tako kratko vreme ova nevladina organizacija uspela je da uradi stvari na kojima im treba odati priznanje. Sakupili su preko pola miliona potpisa za decentralizaciju, predali čak 5 predloga zakona, održali veliku konvenciju u Beogradu, formirali poslanički klub u Skupštini Srbije. I, sve to za manje od godinu dana.
Možda sam jugonostalgičar, ali kad se vraćam sa prekookeanskog leta uvek mi je milo kad uđem u JAT-ov avion i čujem srpski jezik. Okreni obrni JAT je jedan od retkih preostalih brendova stare Jugoslavije koji nije sahranjen... A najavljuje mu se prva subota. Malo sam kopao po netu, imao par telefonskih kontakata i mejlova sa nekim insajderima i došao sam do zaključka
JAT ne treba prodavati već samo restruktuirati. Evo zašto:
Ako pogledamo brojke firme koju već obilaze razni privilegovani "kupci" videćemo da je JAT u odličnoj formi što se tiče avio prevoza. U 2011 prevezeno je 18% više putnika nego 2010 , što je, moramo priznati dramatičan rast. Saznao sam i da je popunjenost linija porasla za 10% što je više od svih evropskih kompanija.