Negde sa prvim jutarnjim svetlom, probudula me je kiša. Poznato dobovanje kapi po šatoru. Ko nije doživeo ONO u šatoru taj ne zna šta je lepota. No, bio sam sam u vreći, u jednom od odeljenja našeg velikog šatora, na ivici kampa koji delim sa preko 39.000 druge skautske sabraće i sestara iz celog sveta.
Udahnuo sam duboko i okrenuo se da dospavam tih par sati do ustajanja. Posle dva prilčno sunčana dana, kiša je odlučila da na sebi sopstveni način obeleži dan kada otvaramo najveći skup mladih na svetu: Svetski skautski džembori.
Miodrag Jevtić i Irina Stokanović - naši zastavnici na otvaranju Džemborija
Over the weekend, I participated in a planning meeting. As a kind of getting into the topic for the event we were preparing (action learning), our host asked us to think about how we have learned the most? That was a good and eye opening exercise that helped all of us to understand not only our learning, but also the way we can help others to learn in a better way. Here is what my reflection was.
Prilikom prethodnog boravka u Keniji, nakon nekoliko dana na lokalnoj hrani uglavnom zasnovanoj na pirinču, povrću i neuhranjenoj piletini, odlazak u Kornivore bio je pravo osveženje za moj stomak. Iznenadjujuće, najviše su mi prijale govedina i svinjetina, onako reš pečene. Okreni - obrni, nema lepše ptice od prasice. A meso je bilo ispečeno po mom ukusu: dovoljno meko, dovoljno hrskavo, dovoljno pečeno, a i bilo ga je više nego dovoljno. Sve u svemu, slasan kraj jedne naporne nedelje!
Za ovo bi i kod Žarka na maloj maturi pali!
Za očekivanje je da priučeni sportski komentatori, koji kao preporuku za posao donose potvrdu o dužini sedenja u kladionicama, ne znaju pravopis. Ali nisam očekivao ovako neznanje nekoga ko se bavi kulturom. Bruka jedna!
EDIT: Redakcije kulture našla jednu grešku!!! (Bilo bi dobro da nađu i drugu)
Staza kojom idem
Vodi me mojim putem
Oči su mi već u budućnosti
A stopala u današnjici
Miriam Makeba
Južnoafrička pevačica
4. Mart 1932. - 9. Novembar 2008.
Miriam Makeba, pevačica, autor pesama, politički aktivista, humanitarni radnik, Ambasador dobre volje i Ujedinjenih naroda i Južne Afrike, glumica, prababa i prijatelj mnogih velikana sveta poslednjih pola veka, umrla je pre dve večeri. Tokom života, često je govorila da će "pevati do poslednjeg dana života". Tako je i bilo: srušila se na sceni, pred kraj svog nastupa, pevajući pesmu kojom je stekla svetsku slavu Pata, pata. Umrla je kako je i živela, kao borac, na koncertu podrške italijanskom novinaru Robertu Savianu koji se zamerio mafiji Napulja svojim kritičkim i otvorenim tekstovima.
EDIT: U komentarima na ovaj blog predloženo je da se pokrene inicijativa da jedna ulica u Beogradu dobije ime po Miriam Makeba. Ako želite da podržiti ovu akciju, posetite sajt http://www.mama-afrika.worldbreak.com/index.html
Snimio sam pre nekog vremena novčiće koje imam u džepu. Vidite li nešto zanimljivo na ovoj slici?
Avganistan, priča druga
Razgovor sa mojom dugogodišnjom prijateljicom, sada nevladinom aktivistkinjom u Kabulu.
Upozoravam da su neki delovi teksta potresni.
U poslednje vreme, u Švajcarskoj se pojavljuje čudan pokret koji se najpre javio u Francuskoj još početkom devedesetih, a prisutan je i u Kanadi, Španiji, Engleskoj, Austriji, SAD, Nemačkoj, Italiji, Belgiji i drugim zemljama. Radi se o Frontu za oslobadjanje baštenskih patuljaka! Prvi 'napadi' ovog oslobodilačkog pokreta javili su se nedavno u okolini Friburga a, evo, pojavili su se i u kantonu Vo - u okolini Lozane.