Tekst koji ću ovde postovati deo je jednog poglavlja moje, završene, ali još neobjavljene knjige eseja o političkom nasilju.
Ovo posvećeno 5. oktobru i izneverenim nadama, moj je pokušaj je da proniknem u to zašto 5. oktobar nije doneo brzu, željenu modernizaciju Srbije..
OTPOR MODERNIZACIJI
Nakon petooktobraskih događanja 2000. godine, činilo se da je Srbija pronašla put, i da raspolaže dovoljnim demokratskim kapacitetima koji mogu garantovati suštinske reforme i modernizaciju
Šta više, činilo se da to može
Povodom 10 godina od 5. oktobra, TV B92 će emitovati emisije iz tog perioda, dok će na našem sajtu biti pokrenut specijal posvećen tom događaju.
Za ovu priliku, pozivamo sve autore, da ukoliko to žele, napišu blog, svoja razmišljanja i osvrt na 5. oktobar 2000. godine, iz današnje perspektive. Ovo ne isključuje i autentična sećanja na događaje 5. oktobra 2000.
Takođe, pozvali smo i učesnke 5. oktobra, koji nisu članovi B92 VIP Bloga, da kao gosti-autori napišu blog, odnosno, pošalju nam svoje tekstove koje ćemo objaviti, ali to nije uslovljeno prihvatanjem autorske opcije niti učešćem u komentarisanju.
To veče, 3. oktobra 2000.-te, četrdeset ili više hiljada ljudi se kroz neosvetljeni Bulevar Mihajla Pupina spustilo od Trga Slobode da "otvori" novoizgrađeni Varadinski most
Pre nego što ga otvore oni.
Iako sam bio svestan da nekoliko NVO radi na predlogu nove verzije Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, izgleda da sam, na žalost, propustio informaciju da je trenutno i vlast aktivno angažovana na ovoj temi - pa mislim da je krajnje vreme da skrenem pažnju na nove mogućnosti koje Zakon o elektronskom potpisu i nove lične karte sa čipom donose, a koje mogu značajno da utiču na efikasnost narodnih inicijativa. Bilo bi zaista šteta ne uzeti u obzir i ovaj vid sprovođenja narodnih inicijativa i peticija u novom Zakonu, koji bi mogao, u roku od nekoliko godina, da postane primarni - i da se pitamo kako je nekada uopšte moglo bez njega (kao što se sada pitamo kako je nekada moglo bez Google-a).
Znači, radi se o tome da su se, dovođenjem elektronskog potpisa u jednak položaj sa svojeručnim, Zakonom o elektronskom potpisu iz 2006. godine, podzakonskim aktom u vezi tehničkih i tehnoloških uslova i uvođenjem ličnih karti sa čipom koje sadrže kvalifikovani sertifikat za elektronsko potpisivanje, stekli uslovi da se i narodne inicijative i peticije obavljaju elektronskim putem. Trenutno ovaj način potpisivanja još nije značajno rasprostranjen, ali mislim da će se ovo brzo menjati, posebno uvođenjem elektronskih usluga državnih organa kroz portal eUprave i primenom elektronskog potpisivanja ličnom kartom od strane privrednih i drugih organizacija.
Pitanje održavanja Parade ponosa zakazane za 10. oktobar u Beogradu još jednom pokazuje sliku vrednosne, medijske, bezbednosne i svake druge konfuzije srpskog društva danas. Ipak, za razliku od prošlogodišnjeg pokušaja kada su glavne uloge imale različite kvazipatriotske organizacije, SPC i navijačke horde ― ovaj put u fokusu pažnje našli su se reformisani radikali i evropski Palma.
Isključeni član DS štrajkuje glađu 1. oktobar 2010. | 12:28 | Izvor: Beta
Ivan Mišić štrajkuje ispred sedišta DS-a (Beta) |
Beograd -- Isključeni član Demokratske stranke Ivan Mišić počeo je štrajk glađu i žeđu ispred sedišta stranke u Krunskoj ulici. On zahteva da bude vraćen u članstvo
Otisao je Rahm, vratiti se nece…bar ne skoro…
Politika u Americi ponovo postaje dosadna i nezanimljiva, pogotovo imajuci u vidu nadolazece neinventivne tea party junose i njihove sledbenike. Dobro, Obama je tu bar jos dve godine, te se necemo bas dosadjivati…pogotovo jer pripreme za (re)izbore 2012 godine uskoro pocinju (vec 03. Novembra, dan posle rezultata midterm-a), ali ipak….
Ko ce da vice, vuce, resava,
Dolazi i deseti peti oktobar od onoga 2000.godine, a izgleda sve više kao da ni onog prvog nije bilo.
Već dvadeset godina Srbija se nalazi u tranziciji, doduše prvih 10 se bavila nekim drugim prioritetima, ali izgleda da smo učili žurno od srede do petka al se nismo mnogo makli od početka..Da li je prestroga ocena da, umesto boljitka, u svakom segmentu društva vidimo, u najboljem slučaju stagnaciju, a samo ponegde i napredak.
„Pre nešto više od deset godina mislili smo da je tada najgore. Pa smo onda jedno kraće vreme mislili - biće bolje. Danas opet mislimo da je sada veoma loše, a da je boljitak negde u dalekoj budućnosti“, jedan je od zaključaka istraživanja „Kako građani Srbije vide tranziciju iz socijalizma u kapitalizam”koje je prošlog meseca obavljeno na uzorku od 1.813 građana Srbije. Ima tu interesantnih podataka i zaključaka
ko zaključivati želi.
Evo nekih:
- građani danas životni standard u vreme socijalizma ocenjuju sa četvorkom, a u vreme Miloševića, kao i današnji standard sa dvojkom. Standard u vreme Miloševića ocenjen prosečnom ocenom 1,95, dok je vlast koja je došla nakon njega dobila ocenu 2,32.
dalje,
-više od četiri petine ispitanika, odnosno 81%, tvrdi da je bilo najbolje u vreme socijalizma,