Tog sam leta, U Komiži na Visu, krećući se uskom i lagano krivudavom ulicom oivičenom kamenim zgradama nosio uza se jednu knjigu Česlava Miloša. Da li je to bila «Zemlja Ulro» ili «U dolini rijeke Isse», nisam siguran, ali nosio sam je gledajući u nakrivljene škure koje su na većini kuća bile zatvorene i leti, i zimi, i dan i noć. Većina je bila prazna i napuštena. Ukućani su otišli negde, u Split, u Zagreb, u San Pedro, Kalifornija. Ili su pomrli. Tako raspršeni ne mogu se dogovoriti o budućnosti zgrade, eventualnoj prodaji. I zato kuće propadaju.
Poštovani gospodine predsedniče,
Pišem Vam zbog užasno jakog zemljotresa koji je pogodio Haiti. Vesti o gubicima su jos uvek nejasne ali je sigurno da su zastrašujući.
Siguran sam da će i Srbija pronaći način da pomogne.
Moja molba je da ova tema Srbiji postane primarna, da se što vise državnih resursa angažuje na mobilizaciji pomoći sa ove strane.
Na kraju pisma se nalaze linkovi preko kojih je moguće pomoci iz Velike Britanije ili Sjedinjenih Država (linkovi su sa BBC-ja). Molim Vas da što skorije tako nešto bude organizovano i kod nas.
S
Израел, мај 2014. Разговаравши с израелским националним 2. каналом, Председник Шимон Перес је рекао да је Премијер Бенјамин Нетанјаху торпедовао мировни договор постигнут с Председником Палестинске Аутономије Махмудом Абасом 2011. године.
Перес је рекао да су он и Абас достигли суштински договор, "по готово свим питањима", те да је мировни договор био спреман, после серије тајних састанака у Јордану.
Перес је рекао да га је премијер питао да причека три до четири дана, у нади да би представник Четворке (САД, ЕУ, УН, Русија), бивши британски премијер Тони Блер, могао издејствовати бољи договор.
"Дани су пролазили а бољег договора било није", казао је Перес. "Нетанјаху га је спречио (мировни договор)".
Vika se, malo pomalo, pretvorila u pretnje. Naizgled iz čista mira, ničim izazvani, poručivali su onim sugrađanima koji po boji kože i etničkim osobenostima nisu kao oni, da ne žele da žive ni sa njima, niti pored njih.
slobodno srpski je emisija budimira ničića koja se emituje na svim srpskim tv stanicama na kosovu, ali kako je, uprkos ogromnom interesovanju srba za svetu srpsku zemlju, srpskim tv stanicama sa branika otadžbine uskraćena nacionalna frekvencija, te mnogo zabrinuti srbi nemaju gotovo nikakav uvid u to šta se dešava sa njihovom duhovnom vertikalom.
ukoliko nekoga zanima šta je pre neki dan novinar budimir ničić imao priliku d ačuje od bajrama redžepija, kosovskog ministra policije (kojeg sam upoznala dok je bio gradonačelnik južne mitrovice, te imala prilike da se uverim
... "viših" moralnih normi.
Mi, deca sa sela, što ne znači da to ne rade ni mnoga ili najmnogobrojnija deca iz grada, često do granice očaja ne umemo da pokupimo sve konce dvorski-isprazne potrebe za audio-vizuelno-moralnim kočoperenjem ponekih nama dragih, cenjenih ili najdražih „vršnjaka" iz grada.
Al razumemo „big-picture" - balon od stana bez okućnice, životinja za uzgajanje, njive za rad i socijalnog okruženja koje ima nešto prirodniji dodir sa radom od koga živi se neminovno naduva nešto više nego seoski i podiže egzistenciju ne na viši nivo, da ne preterujem sa bockanjm, nego neminovno-alternativni na kom su opšte-vidljivije forme umetnosti, filozofiranja i razmišljanja prisutnije nego na selu.