U Srbiji, kojoj je japanski narod tokom protekle decenije itekako pomogao, rodile su se mnogobrojne ideje i predlozi solidarnosti,
Godinama je obilazio svet, od Ognjene Zemlje do Laponije, od Islanda do Australije i Novog Zelanda, Filipina, Japana, Malezije do Meksika, onda je rešio da se upozna sa jugom Evrope. Nije patio od predrasuda ali, hteo to ili ne, po glavi su mu se vrzmali podaci o skoro neprekinutim vekovnim ratovima, svih protiv svakoga i bratoubilačkim! Iz Italije je ušao u Sloveniju, ljudi su bili ljubazno uzdržani, niko ga nije kao u Mongoliji pozvao u svoju jurtu ali su bili spremni da mu daju obaveštenja. Nisu pokazivali ni mrvu radoznalosti ni zapitanosti ko je on i zašto radi to što radi.
Dženika je jedan od pasa koje je hranio pokojni Vjeran Miladinovic Merlinka. Od kako nema Vjerana, svaki pas je otisao na svoju stranu, a tako bi i sa Dzenikom. Naravno, kafilerije / sramota države / samo cekaju priliku da ugrabe psa bez pedigrea.
Evo integralne verzije Dženikine sudbine....od moje prijateljice iz
„...Prijedorski teatar mi je ponudio ono čega se 'veliki' teatri boje. Ponudio mi je da preko maštovitog i inspirativnog Pavićevog teksta artikuliram vlastito osjećanje nekih, meni bliskih, oblika teatrovanja...“
Gradimir Gojer
Ukoliko publika u teatru nekoliko puta aplaudira u toku same predstave, prije njenog formalnog završetka – to znači ili da komad odlično funkcioniše ili da ipak postoje izvjesne slabosti u njemu koje izazivaju želju da se igra prijevremeno okonča. Upravo to se sinoć desilo u Pozorištu Prijedor koje je u saradnji sa gostujućim glumcima produciralo izvođački zaista veoma zahtjevnu teatarsku adaptaciju tekstova našeg proslavljenog pisca Milorada Pavića [1929-2009] pod nazivom „Petkutin i Kalina“ koje je strukturalno, najvećim dijelom bazirano na drami „Pozorišni jelovnik: Zauvek i dan više“ [1993] ali produženo, prošireno i obogaćeno (?!) brojnim fragmentima iz romana „Hazarski rečnik“ [1984], „Predeo slikan čajem“ [1988], priča „Silazak u Limb“ [Gvozdena Zavesa, 1973], „Šekspirov vrt“ [Izvrnuta rukavica, 1989] i to sve u prilično doslijednoj interpretaciji osnovnog teksta ali i ličnom, autorskom, čini se, beskompromisnom pristupu i adaptaciji respektabilnog sarajevskog reditelja Gradimira Gojera, koji je nesumnjivo - otvoreno i iskreno pokazivao je to sinoć u svom obraćanju publici - veliki poštovalac i ljubitelj Pavićevog magičnog proznog svijeta, njegovog originalnog jezika i specifičnog spoja nesputane mašte i akademske erudicije [„Milorad Pavić je najznačajniji srpski pisac druge polovine XX vijeka... okomica srpske duhovnosti...“.]
Hemijski sastav kiše
Ti, međutim, stojiš ispod strehe svoje
Mokro ti odelo, mokre pantalone
Ne osećam ništa, do zrak vasione
Dok u prozor gledaš i u oči moje
Al prozor je prazan i mrak je u stanu
Nikog više nema, niko više nije
Ostao da čeka, dok ti srce bije,
Tebe pokisloga, u tom kišnom danu
Ispituješ svaku kišnu kap sa neba
Različit je sastav kišnice i suze
Sve je tebi jasno nakon analize
To je moja suza, ona što ti treba
17. 3. 2016.
Postoje one stvari za koje je život namislio da ostanu večno nedostižne i da se do poslednjeg dana kaješ što si propustio šansu da ih doživiš, vidiš, ispričaš, upoznaš, kažeš, ispraviš...
Dođi kad sjaj, dođi kad odeš
Oboji misli u reči što dišem
Dođi kad srce stane da kuca
Dođi kad sjaj oboji Um
Lepe su boje, lepo je veče
Lepi su risovi u tvojoj šumi
Lepa je misao, lepe su visine
Lepe su strane sveta tvog
Lepo ti je...
Lepo ti je..
Po nepisanom običaju ovih dana se šalju duhovite i satirične Božićne i Novogodišnje čestitke poznatim, slavnim, uticajnim, bogatim, javnim... likinjama i likovima.
Baš zato sam u prazničnom izdanju "Mućni glavom" odlučio da za Novu 2016. godinu uputim Novogodišnje i Božićne čestitke nepoznatim, neuticajnim, siromašnim i običnim ličnostima oba pola, širom naše lepe Srbije. Pa da krenemo!
Prvu čestitku sa lepim željama upućujem svima onima kojima je Elektrodistribucija "isekla struju", pa će praznike morati da dočekaju i provedu uz sveće! Kao
još jedan osmeh
Samo su ga sproveli i zatvorili vrata . Bez mahanja. Čak i da su podigli ruke nije želeo da se okrene i eventualno ih otpozdravi. Jednostavno, tu ne drže ljude koji gaje iluzije o srdačnom rastanku. Možda je čuo zvuk zatvaranja čeličnih vrata i škljocanje brave. Možda je isključio zvukove i ispravio leđa. Sve iza njih može komotno da umre istog trenutka a opet ne bi ostavio ništa čemu se ne bi mogao vratiti. Doček je bio prepušten parkiranim automobilima, nekolicini stabala i semaforu koji pokazuje crveno.
Ukratko, ekipa sa bloga Radovana Nastića, grupica u sastavu Sava Šotić, Miloš K.Ilić (objavljuje u Laguni), Ivan Tulić (ima već nekoliko objavljenih knjiga pesama), Darjan Mikičić (student likovne akademije) i već pomenuti ja - Radovan, seli se ovde, ljubaznošću urednice bloga, Vesne.
Zahvaljujem se i Jelici Greganović, koja me je uputila kome da se obratimo.
Dobro jutro !
p.s. Majk pokraden, runda 8, Daglas bio na podu između 11 i 13 sec.