Su ubistva, noću, u po bela dana, na periferiji ili u centru Beograda, ubistva pojedinih kriminalaca ili kriminalnih grupa, ubistva žena, devojaka, majki, Roma, homoseksualaca ili nekih koji ubici izgledaju kao oni, postala naša svakodnevica. Kad kupujem cigarete, na novinama poređanim na pultu, sve naslovne strane svih nazovi novina ispunjene su enormno velikim slovima naslovima o ubistvima. Svestan sam da se to radi s namerom da gladni narod makar na tren zaboravi svoju glad i bedu, o uživanju u tuđim nesrećama ne bih ovog puta. No bez obzira na naslove, ubistva se dešavaju malo, malo.
Julsko jutro, dovoljno rano da bude zamalo sveže... dobro, skoro pa sveže. Unaokolo, polja pod tek požnjevenom pšenicom kroz koju skakuće zec - skakuće iako ga baš niko ne juri. Joie de vivre?
WWF – Svetski fond za prirodu pokrenuo je kampanju za odgovorno korišćenje pesticida u prirodi pod nazivom „Čujte i ne trujte! Orao pao”. Kampanja će biti realizovana uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine, a u saradnji s Pokrajinskim zavodom za zaštitu prirode, Zavodom za zaštitu prirode Srbije, Društvom za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i JP „Vojvodinašume”.
tekunica, copyright (3) albicilla
Uski, vijugavi put prati obronke Fruške Gore u sunčanom majskom jutru. Par godina neaktivna i zatrpana đubretom, kolonija pčelarica je ponovo zauzeta, pa iznad nje zatičem jato od par desetina ptica. Divlja deponija jeste uklonjena, ali ne zbog higijene nacionalnog parka, već nesmetanog iskopavanja zemlje, usled čega je kop proširen, obezbeđujući time bolje uslove za gnežđenje... bar ukoliko se ne bude više kopalo tokom maja i juna, dok se ne završi gnežđenje.
Priča prva, stiskavac:
Angie i crveni džemper
U tunelu usred mraka i taj repertoar. Tiše pevajte, probudićete vozača - Ahhaahahahaha!
Stignemo mi na taj Zlatibor (Zlatibore, naše more!), a ono kiša, a ono ladno, a ono jes maj al još krpe snega na sve strane...
Smrzli se ko grlice i sad se tu nešto šunjamo oko tih bungalova, sve kao gledamo kad će veče da neko zaspi pa da ga mažemo kaladontom ili kremom za cipele. Da radimo nešto korisno i zabavno, jebiga.
Cimne me Mikica (svi smo bili u nju zatreskani, bar nedelju dana, i uglavnom grupno) u stranu. I tu ti dobijem prvi vajldkard u životu: Usedamžurkakodnasusobi! Psssst!
Vau!
VAU!
VAU!
Do pet nekako i prolazi vreme. A Onda milimilimiliiiii... Sat prođe al minut nikad!
Ne znam šta rade ti nesrećni nazovi-meteorolozi: nekoliko dana vremenskih prognoza, pa čak i ona u vestima u 11 prethodne večeri, sve su sugerisale hladno jutro, pa kasnije skoro 10 stepeni i – sunčano! Uprkos tome, temperatura je i dalje uporno ispod nule, po granju je inje, a magla može nožem da se seče. Naravno, pošao sam u – ptičarenje, pa mi je pogled na maglu (u maglu? svakako ne – kroz maglu, to nije bilo moguće) izmamio nekoliko lepih misli na temu nazovi-stručnjaka koje iz puke uljudnosti neću podeliti s vama.
Crni strvinar (desno) uz beloglave supove na Uvcu, foto (c) Saša Preradović
Rano ujutru, vozim kroz smreke, pašnjake i polja krompira, niz Zlatar ka Sjenici i dalje, ka mostu na Vapi. Kako se spuštamo, iz vedrog dana ulazimo u maglu. Da li ćemo po magli i ptičariti?
Ipak imamo sreće
foto (7) copyright © albicilla
Krenuli smo juče da obiđemo efirski Nekromantion, jedino grčko proročište mrtvih, i vratili se neobavljena posla: vrata Hada su zaključana; istini na volju, ne zbog renoviranja, već daljih iskopavanja lokaliteta. Ipak, prija mi saznanje da su vrata pakla makar privremeno zatvorena (iz redova nedavno preminulog Jože Horvarata pamtim albansku poslovicu koja kaže da ne postoje ključevi pakla jer su vrata - svima otvorena).
Dodjem pre neki dan kuci i zateknem svog 39ogodisnjeg muza kako se igra sa helikopterom na daljinsko upravljanje. (Nekoliko puta ranije sam ga zatekla u Selfridges-u kako ceznjivo gleda police sa play station konzolama, ali se nikad nije prepustio impulsu i pazario nesto.) Kaze: “Kupio mi Richard.” “Ali zasto?!”, pitam ja. On seretski odgovara: “Pa, kad sam ja na primer u dnevnoj sobi, a ti u kuhinji, ja mogu da ti posaljem poruku helikopterom da mi doneses pivo. Naravno,