Entoni Viner… Do pre nedelju dana poznat kao istaknuti demokratski kongresmen iz Njujorka, prvi put izabran u Predstavnički dom 1998. Energični političar, vatreni borac za liberalnije odredbe zakona o reformi zdravstvene zaštite, „radoholičar“ čije osoblje u Kongresu često ne može da podnese pritisak konstantnih obaveza, oženjen glamuroznom Humom Abedin, saradnicom Hilari Klinton…
Od prošle nedelje, pa verovatno zauvek, poznatiji kao čovek koji je greškom poslao svima koji ga prate na Tviteru svoju fotografiju u donjem vešu, eksplicitne prirode, namenjenu jednoj
Prekratko traju ovde vesti, ali ne traju obrasci. Baš zbog tih obrazaca imam potrebu da ovo napišem.
Boris Tadić je izgubio. Zašto i kako - svako ima svoju priču. I svako svog krivca. Mene zanima onaj koga bismo mogli da povežemo sa “zaverom i unapred određenim ishodom izbora”.
Nije to šala. Nije mala stvar. Da krugovi koje uzimamo kao krugove savremenih, trezvenih, ka budućnosti orijentisanih ljudi racionalnih shvatanja, zastupaju tezu da je rezultat predsedničkih izbora dogovoren još pre njihovog održavanja (“krunski” argument - ona čestitka dok su još trajali izbori) . Njih smo valjda onomad simpatisali zbog toga što su bili protiv-teža, alternativa teoriji o “udruženoj zaveri svetskih moćnika da pokore ponositi narod Srbije”. I njihovog (tj našeg) predsedničkog kandidata danas, je li, strane sile ne žele na mestu prvog čoveka Republike Srbije. Kakvo razočaranje!
MI SMO BORCI, NISMO HULIGANI!,
A u današnjem izdanju dnevnog lista "BLIC", kolega Vuk Cvijić predstavlja vernu sliku privatnih armija, koje se mogu iskoristiti i za ozbiljnije akcije od onih vidjenih u Beogradu i Djenovi:
Trenutno, u Srbiji ima između dve
Umetnici ne idu u penziju. Ne treba ovu rečenicu shvatiti bukvalno. Navrše i oni 65 godina života za muškarce, odnosno 60 godina života za žene i najmanje 15 godina staža osiguranja, ili najmanje 53 godine života i 40 godina staža osiguranja ako je u pitanju muškarac ili 35 ako se radi o ženi, ili 45 godina staža osiguranja. Pa im stigne ček ili uplata na račun il’ donese poštar… Ali umetnici ne prestaju da rade. Prisećam se samo nekih, onih koji uprkos poodmaklim godinama možda baš u ovom trenutku crtaju, slikaju, vajaju – Sava Sandić, Nikola Koka Janković… Saznadoh upravo da su Milan Besarabić i Mira Sandić umetnici koje sam ovde spomenuo, završili svoje živote. Posluži blog i da do mene stignu tužne vesti. Sve četvoro, Milana, Miru i Savu, i Koku sam upoznao, i o svakom tom za mene velikom događaju bi se mogla napisati priča lepša i zanimljivija od ove koja će uslediti. Ipak, biram da svoje literarne namere potisnem i iz ovog trenutka i sa ovog mesta, i obznanim vest koja, citiraću mog prvog domaćina ovdašnjeg: „iz sasvim posebnog ugla slika kako kod nas funkcionišu stvari”.
У тексту написаном почетком фебруара о.г. за “Печат”, Добрица Ћосић се “одредио и према неким темељним одредницама нашег егзистенцијалног стања.”
Много питања, мало одговора, много критике мало самокритике, спаса нам нема али пропасти ваљда нећемо , ваљда ће нам се оказати.
Имајући у виду специфичну тежину Добрице у српској нацији и нарочито његову улогу у збивањима у Србији барем последњих 30 година, и без обзира да ли се некоме свиђао или не, и тим пре,све оно што он износи има своју тежину.То је свакако једна дијагноза свега онога зашто смо ту где јесмо, а нисмо тамо где смо могли да будемо, али може бити и прогноза када ћемо и да ли ћемо ако се не позабавимо дијагнозом и терапијом.
Уосталом , и најновија дешавања имају итекако везе и своје корене у ономе што сами себи усађујемо или нам усађују у главу ко зна од када а није добро што то раде и сада. Они који народ убеђују и доводе у илузију да смо најбољи и безгрешни, бољи од свих и зато су нам сви други радили и раде о глави, а наши издајници националних интереса им се улизују.Ако се код народа створи таква илузија онда је лако манипулисати разочарењима.
Зато изнете оцене заслужују озбиљну анализу пре свега оних странака и оних политичара које имају озбиљне а не калкулантске намере да покрену Србију из летаргије прошлости ка модерној држави и нацији.
Мени лично се учинило да следећи ставови прилично добро одсликавају нашу политичку стварност, дакле:
“ Српски народ и после два века изгибије за државу још нема међународним правом дефинисану територију, Албанци анектирају српску етничку територију, а„проевропска демократска коалиција”
1978. godine, samo 28% Amerikanaca je verovalo da je brak zastarela društvena forma. Danas, to misli četvoro od deset Amerikanaca – njih 39%. Nova studija istraživačkog centra Pju, u saradnji sa nedeljnikom „Tajm“, pokazuje nove trendove u američkom društvu.
Objavljena u vreme dok se stanovnici SAD spremaju da proslave tradicionalni „porodični“ praznik – Dan zahvalnosti – ona pokazuje da skoro svako treće dete u Americi živi u porodici razvedenih ili rastavljenih roditelja, ili pak roditelja koji se nikada nisu formalno venčali.
Iako bi se moglo očekivati
Svi već odavno znamo da je sasvim besmisleno podsećati državne funkcionere ove isto tako besmislene i nesrećne zemlje na njihove nadležnosti, prava i obaveze, kao i na odgovornost.
Slušam danas u Kažiprstu da će se kod predsednika Republike održati sastanak sa premijerom i nekoliko ministara, a povodom najnovijih štrajkova u javnim preduzećima.
Imao bih razumevanje za takav jedan skup kada bi se on održavao u prostorijama Demokratske stranke, odnosno u kancelariji njenog predsednika, jer, on ima pravo, pa ako hoćete i obavezu, da razgovara