Српску јавност је почетком јануара потресао случај силованих и на друге начине напаствованих девојчица, девојака у глумачкој школи где су вешто злоупотребљавани образовање, религија, уметност ... и, изнад свега, нежно младалачко поверење - како би се реализовале изопачене склоности "васпитача". Силовања, узнемиравања и омаловажавања
Kod blogokolege Petrovića javio se nekakav, navodni, pop.
Imam nekoliko problema sa tim blogom:
1. Navodni pop isključio je mogućnost komentara
Baš si ga, da prostiš, zasrao do balčaka sa onim brisanjem komentara!
Taman se vratim s puta i ulogujem, kad ono - няма нищо! A trebali su mi komentari iz tog bloga za jednu blogoanalizu Mitova Serbskih, gluposti raznih koju raja papagajski ponavlja bez uključivanja mozga (oni koji ga imaju). Počevši od onog tvog o bombardovanju porodilišta i čegaonojošbeše.
Neće
Na zagrebački kolodvor u 23,55
u poslednji čas stigla sam na vlak
i upala u prazan kupe
gde je bio mrak, gde je bio mrak...
Tražeći svetlo, začuh dubok glas:
"Lady, the light is overthere!"
Tad shvatih da nisam sama.
Bio je to muškarac crne boje kože
u crnoj maji i crnom džinsu, oh Bože!
"We don't need the light!" rekoh istog trena,
isključih svetlo i sedoh naspram njega.
Februarsko je veče '74. Dok krišom ispod oka bacam pogled na sat čekajući 7 i 15 i početak majstorice u Frankfurtu gde će se Špancima dogoditi Katalinski, cedim poslednje atome strpljenja da ostanem miran dok stari Mađar štekće makazicama oko mojih ušiju. Pogodba je „šiške za utakmicu" i tu dileme nema. Da je uslov bio „nularica"- pristao bih.
Kad u radnji uzmeš čokoladu ili kafu - pa čak i brašno, dečje pelene ili lek - a ne platiš ti si lopov jer si uzeo nešto što nije tvoje. (Ovo nam je, valjda, svima jasno).
Kad u kafani ručaš i odeš ne plativši račun - pa čak i ako si gladan i nisi jeo tri dana - opet si lopov jer nisi platio nešto što si koristio. (I ovo nam je, valjda, svima jasno).
Ali kad koristiš ulicu, banderu, slivnik, hitnu
„Osećam ogromnu količinu mržnje i gađenja. Ne mogu da podnesem njegovo prisustvo. Na ovom svetu ja nemam nikoga sem moje bebe. Do skoro sam mislila da imam i njega, da je moj suprug, moja ljubav, a onda je počeo sa grubostima svaki dan. Opirem se koliko mogu, boli me i ne želim ovakav život. Ali trpim zbog našeg deteta, jer se plašim da bi i njemu mogao da naudi. Ne bih volela da mislite da sam monstrum i mazohista. Jednostavno, sada su mi jasne sve one vesti u crnim hronikama. Šta drugo uraditi kada ste žena u bezizlaznoj situaciji i to u državi u kojoj ne postoji zakon? Dođe mi da mu presudim, a onda razmislim - sama sam kriva, sama sam ga birala".
Seksualno nasilje u braku obuhvata bilo koji seksualni kontakt koji žena ne želi i sa kojim nije saglasna; to može biti prisiljavanje na seksualni odnos, seksualno uznemiravanje i ucenjivanje, seksualno ponižavanje pred drugim osobama i silovanje.
AleXandar Lambros
Nekoliko puta mi je ovih dana na pamet pao moj profesor filozofije iz gimnazije. Nije da su predavanja bila nezaboravna, scena koje se sećam uopšte nije sa časova. Sam početak devedesetih, krenuo je opšti raspad i erozija. Prosvetari u štrajku. A moj profesor gost na nekoj lokalnoj TV stanici, jedna od onih seljačkih kakvima je Srbija i danas zagađena, s reklamama za lokalnog frizera i kamenoresca u kojima jedna zvezda, onako bolivudski, iskoči preko ekrana sa brojevima mobilnih telefona, u pauzama između hit parade, vesti o raspodeli đubriva u šumadijskom okrugu i modnih priloga iseckanih sa satelitskih kanala.