Srebrenica danas - ili kako da, zahvaljujući budalama, odete kao Vučić a vratite se kao žrtva!
Hronologija:
23:00h Velika Britanija objavljuje da "nevoljno preuzima odgovornost na sebe da napiše Rezoluciju o genocidu",
23:05h Dodik i Nikolić izjavljuju da je "rezolucija ispolitizirana, a i da je njen krajnji cilj da optuži samo jednu stranu, srpsku, te da je u krajnjoj meri meta sama Republika Srspka",
23:10h Tadić kaže da je "Srbija kasno reagovala na pisanje rezolucije" (помишљам због чега Борис није искористио своје вишегодишње председничко искуство и свој патриотизам те упутио Канцеларију Председника да реагује благовремено?),
Greece is a very beautiful country -
and Germany, it is known,
no islands...
упозоравам да је овај мрежни унос испуњен сценама насиља те да није препоручив за нежне људе.
juče u Jerusalimu sam bio svedok terorističkog napada. napad je izgledao ovako:
*NRH - Нова Република Хрватска
Kao što su posetioci mog mrežnog unosa tokom prethodne decenije možda mogli naslutiti, vučem jevrejsko poreklo iz Broda na Savi, kako se zvao u dane monarhija, odnosno Slavonskog Broda kako je bio poznat u svojim socijalističkim danima. Ovih pobedonosnih dana moj brat Boki, većnik beogradske jevrejske zajednice i ja, Srki da Hustlah, odlučismo, po prvi put u životu, posetiti rodni grad našega tate i naše bake. Imali smo tamo šta i videti.
Milja Marin, djevojačko Toroman je bila jugoslovenska partizanka, poznata po svom portretu „Kozarčanka“ koji je napravio Žorž Skrigin. Milja Toroman je bila bolničarka u 11. kozaračkoj brigadi. Fotografija Žorža Skrigina je nastala u Knežpolju 1943. godine.
Imala je samo 17 godina, ali u intervju iz 2007 rekla je da pamti trenutak kada je nastala legendarna fotografija.
`Bilo je
Dan slobode medija ... Eh ... Većina tih značajnih datuma lepo zvuči.
Sloboda medija u jednoj državi direktno je proporcionalna sa stepenom razvijenosti društvenih procesa, u onom najopštijem smislu koji podrazumeva, recimo, poštovanje zakonitosti, jasne ekonomske odnose, odnos prema kulturi i, pored mnogo toga drugog, naravno, tradiciju slobodne reči i razvijenu građansku svest o raznim vidovima slobode među kojima je i ta, koja se odnosi na slobodu javnog govorenja.
S obzirom na stanje srbijanskog društva, jasno je da je stepen stvarne slobode javne reči relativno
U kućama Garavog sokaka tih prvih ratnih noći stalno su gorele sveće. Kažu da se Čohano boji svetlosti, jer je duh mraka i smrti. «Čohano jede sveće», govorili su. «Palite zato jednu na drugu da se produži svetlost». Moj Mile je morao da nosi na ruci žutu traku. Tako su okupatori odredili. Žuta traka je značila da on nije čovek, nego Ciganin, i da svako može da ga ubije kad hoće.