Živa na termometru opasno se približila stotki!!! Ne, naravno, ne pričamo o celzijusima već o farenhajtima. Ko kaže da su Srbi tvrdoglavi i teško se prilagođavaju novim stvarima? Ovdje još mjere u stopama, pa tako, eto, i ja sam visok tih šest stopa mada nisu me gazili. Kad bolje razmislim, i bolje što nisu, jer nisu to baš male stope kojima mjere visinu il dužinu.
Razmišljam kako bi kućnu vagu trebalo uništiti. E nisu li nekad donosioce ružnih vijesti ubijali? Stopama, za svaki slučaj bez patika, stao sam na nju, a ona mi se pravo osvetila te mi pokazala da mi bogami ne fali mnogo do broja 200; skoro je tu oma iza ćoška. Dvije stotke!!!! Hm, ma naravno ovdje je bolje što se ne radi o kilogramima već o funtama, al' ipak - dvesto je dvesto.
Moj prijatelj Miloš je svoje zadnje ture odvezao za GM. Rekli su mu možda opet bude bilo posla kasnije. Da, to “možda” može i da potraje, a on mora da i dalje živi i plaća račune. Vredan je momak, vjeruje u republikansku teoriju i “hardworking” filozofiju života. Do prije par godina krenuo je sa velikom voljom i jednim kamionom i kad je trebalo da kupi četvrti kamion jedva da ima posla i za ova tri.
Lako je biti liberal i baviti se lupanjem prazne slame. Aca je konnzervativac, preduzetnik, al' u Srbiji.
Vi ljevičari, i liberali, kaže Aca, niste mrdnuli iz svojih učionica pa vam je lako zamajavati đake/studente svojim liberalnim (čitaj nerealnim) idejama.
Iva je djevojka sa najljepšim osmijehom u gradu, kaže Tomo sinoć. Sjedim do nje. Slažem se, a'l se vješto izvlačim. Ja ne vidim dobro, odkud ja znam, šta gledaš u mene, odgovaram.
To je ipak njegov kompliment, šta da se petljam. Meni ionako slabije vjeruju kad su komplimenti te vrste u pitanju.
Srušio je njen omiljeni profesor i to samo zato jer je kasno predala svoj rad. Uporna je ona, znam da će završiti to što je započela. Ima to da proslavimo!!
Profesorima u Srbiji je teže. Čitao sam još ranije kako je jedan lokalni aparatčik jedne opštine u Srbiji nazvao predsjednika fakulteta ostavivši mu samo ime i prezime studenta koji “sutra” mora proći ispit!!
Može i “šestica”, ne ganja dotični prosjek. Kakva degradacija ljudi iz prosvjete. Zamišljam da se meni neki tamo mamin sin, il' tatina kćer “kezi” u facu znajući da će dobiti tu”šesticu” kao što je dobio i sedmicu kod predhodnog profesora.
Bio sam sa kumom u gradu neki dan. Išli smo po apotekama tražeći neki medicinski gel za kožu. Toga nema u Srbiji, al' doktori su mojoj drugarici predložili da je baš taj najbolji. Hm, trebali su joj i reći da ga ovdje ne daju tj prodaju bez recepta. Nervozan sam što nismo uspijeli to kupiti. Već sam digao novac i otišao pitati u poštu kako da to šaljem.
Idem u Mississippi sutra, kaže kum. Oćeš da ti kupim šteku cigareta?
Tamo su 40 dolara. Da, uzmi mi jednu, odgovaram. Ovi u Teksasu nisu normalni; šest dolara pakla!!
Ma da je i deset pušili bi, odgovara kum ljut na sebe dok gasi cigaretu u metalnoj pepeljari.
Dobio si na facebook poruku o onoj našoj djevojci koja se liječi u Houstonu? Pita me kum.
Ne, odgovaram sa jasnom predrasudom o porukama na facebook.
Čekaj, jel to ona djevojka čiji je brat dolazio ovdje u crkvu tražeci pomoć?
Ne znam, nisam bio u crkvi .
Ma nisam ni ja, al su mi rekle Iva i Nataša o tome, odgovorih.
I ova djevojka se zove
Iva. Ima 27 godina i rak protiv kojeg se bori.
Samo znaš, nastavio je kum, sa rakom se možda i izbori, ali sa ovim gulikožama od doktora ide teško.
Oni je prvo pitaju ima li pare pa je onda gledaju.
Razmisljam, al' na glas: Medicina je ovdje science fiction, al' i cjenik im je isto takav!!
Znaš kume, evo ti ove pare što nisam potrošio na taj gel za koji nisam imao recept. Uplati kao donaciju za Ivu.
I nemoj mi kupovati te cigarete. Kad sam već toliki idiot kupit ću paklu za šest dolara!!