Nedavno, na skupu povodom 20 godina svoje partije, jedan bradati pisac je izjavio da ga atmosfera ovih dana podseća na atmosferu pred ubistvo čoveka sa vizijom. Naježio sam se kad sam to čuo.
I mene podsećaju mnoge stvari na to mutno vreme. U parlamentu pršte uvrede i pretnje. "Patriotski blok" se ponovo konsoliduje, ovog puta skuplja i potpise. Nasilje u društvu više nije nikakva vest i mnogi čitaju crnu hroniku sa nekim sladostrašćem. Na brojne afere se niko i ne obazire. Preti se predsedniku smrću. Novine to beleže na četvrtoj strani.Jedan sofisticiraniji narko kartel iz jedne od bivših republika je ponovo u žiži.
Nešto definitivno lebdi u vazduhu a ja ne umem da raščlanim.
Mnogo me interesuje zašto je tu vest da "Narko mafija preti ubistvom Tadići" objavio baš doskorašnji advokatski pripravnik Homen. Ono jeste da je sekretar u ministarstvu pravde ali to je slaba referenca za težinu i ozbiljnost informacije koju obelodanjuje. Pravila su jasna. Takvu informaciju u javnost iznosi predsednik, premijer, ministar policije ili najniži po rangu šef BIA-e.
Druga, mnogo bitnija stvar koja je izrečena od strane gorepomenutog sekretara, doskorašnjeg advokatskog pripravnika je što najavljuje da je "moguće da zbog slučaja Šarić može da padne vlada". Hapšenje narko dilera, ali u pokušaju, da izazove pad vlade!? Takva bombastična Homenizacija zahteva hitnu akciju jer njegove reči ukazuju da su sa Šarićem radili, da su mu pomagali, štitili, pojedine kolege iz vlasti, opozicije i/ili policije.
Pa dobro čovek nije osuđivan, rećiće legalisti. Tačno. Svako od navedenih službenika ima pravo da se sastane sa bilo kim. I to je tačno ali ako je to u radno vreme, u ime svih nas i javna stvar onda, zavisno od ranga, treba da postoji zvanička beleška ili zapisnik. Kada, gde, sa kime se sastaju nosioci vlasti i ZAŠTO? Ako nema šta da se krije to tako treba da bude.
Državni funkcioneri, političke stranke, policijski službenici su na tapetu.
Da li je moguće da se neki državni službenik, ministar, doministar, odbornik, policajac ili lider neke partije susretne sa Šarićem ili nekim iz njegovog klana. Pa da. Moguće je. Svaki građanin bi trebalo da može da zakaže sastanak. Sekretarica nađe prazno mesto u onom tefteru, odredi vreme i datum, lokacija je naravno neka od službenih prostorija državnog službenika. Po pravilu svaki sastanak se evidentira a zavisno od ranga domaćina treba da ima i službenu belešku ili zapisnik. Ako beleške ili zapisnika nema to znači da je funkcioner sa Šarićevcima u privatnoj biznis ili pležr varijanti. A ni jedno ni drugo nije dobro.
Ako zapisnik ili depeša ne postoje, ako je sastanak u nekoj privatnoj kući ili zabačenom restoranu, to već kod svih ljudi koji logično misle pobuđuje sumnju. Šta ima neki doministar da sedi sa Šarićem? Šta oni dogovaraju daleko od očiju javnosti i bez pisanog traga?
Homenova namerno neprecizna izjava kojom se optužuju svi političari iz vlade je, po meni, trebala da izazove bar neku reakciju. Na primer "Ja Pera Perić, ministar za istraživanje ruda i gubljenje vremena, nikad u životu nisam imao nikakvih kontakta sa Šarićm ili bili kim iz njegovog okruženja..." ili "Ja taj i taj sam se sleo dva puta sa Šarićem, a propo privatizacije toga i toga, o čemu postoji službena beleška" i sve se to kao zvanični dokument zavede u pisarnici a kopije se dostave premijeru i medijima. Ali ništa od toga. Niko se ne izjašnjava a svi prozvani.
Šta bi trebalo uraditi?
Za početak, trebalo bi da se utvrdi ko je Šariću izdao srpski pasoš po ubrzanoj proceduri. Neko zvaničan je dao predlog za VIP proceduru a neko drugi je uvažio taj zahtev. Ja bih recimo pošao odatle. Pa korak po korak.
Ali to samo pod uslovom da nekoga to interesuje.
Ako nismo banana država javnost treba da zna:
- Ko je predložio a ko odobrio izdavanje pasoša šariću?
- Ko se i zašto od ministara, doministara, policajaca, političara viđao sa Šarićevcima i ima li beleški sa sastanaka?
I još nešto:
- Ako Šarić nema veze ni sa kim iz vlade da nam se Homen svima izvini, a ako imamo krticu u vladi da nam se da njeno ime.
Ostalo može da bude rutina...
Nekako mi je zgodno mesto da se podsetim scene iz veoma duhovite serije "Spin siti" u kojoj Čarli Šin, kao pomoćnik hrabri svog gradonačelnika da se na reizboru suprotstavi svom protivkandidatu:
Aj pa srećan praznik rada!