Izgubismo od Gane. Zasluženo.
I nije strašno izgubiti ako te poraz nečemu nauči. No nisam siguran da su naši nešto naučili. Jer da su skloni učenju, ne bi sa ovolikim teretom došli na završni turnir u Južnoj Africi. I ne bi bilo onoliko bezrazložnoga, opterećujućega optimizma, sličnog optimizmu sa kojom je Petković vodio ekipu u Njemačkoj, a mi izgubili sve utakmice koje smo tamo odigrali. U periodima pred odlazak na završni turnir, kako onaj u Nemačkoj tako i ovaj,generalno je stvorena atmosfera opšteg kurčenja. Antić se, moram kazati ponašao normalnije od Petkovića jer ipak nije hodao po šumadijskim selima i pod šatrama pravio atmosferu,obećavao veselje i glumio mesiju. Nije ni odlazio u vladu ili kod predsednika i poklanjao dresove. Ali, nije bio potpuno lišen populizma. Kako se turnir primicao sve više je pričao o tome kako će reprezentacija igrati za narod. Reprezentacija treba da igra pre svega za bodove i plasman i ako osvaja bodove onda igra i za "narod".. Političari kojima bi uspeh reprezentacije bio od silne pomoći, jer kad ne ide u ničemu, bar da ide u fudbalu, bili su skloniji populizmu od Antića. Predsednik je otišao u Sarajevu da pozove sve u regionu da navijaju za Srbiju i to je više ličilo na podbadanje onih koji se nisu plasirali nego iskren poziv da se navija. Skupština je razmatrala da u "slavu" fudbala ne radi. Bar nekoliko aviona je spremno, da ako zatreba preveze u Johanesburg ministre, ministarke, šefove kabineta i sekretarice. Računa se da bi i Dodik na takav put obučen u košulju iste boje kao i naš predsednik. Mediji su napravili atmosferu kao da je četvrtfinale sigurna stvar, a ostalo što nam bog da. Utakmica sa Ganom je predstavljena "kao ništa lakše".
I onda puk...poraz. Opet kažem zasluženo. Naši protivnici su igrali modernije, ali što je važnije od toga, sa manje grča. Igrali su za bodove a ne za "narod".Nekako, delovali su racionalnije i brže.
Nadam se da je Antić na ovoj utakmici jasno video da mu lošu uslugu prave spori igrači. Čast Milijašu, ali mu pod hitno treba naći zamenu. Kačara, recimo. I mora igrati neki spretan paker, jer sam primetio da se na ovom turniru igra tako da zone stoje na 40 metara od gola i da se pravi ogromna gužva na sredini. Da je polje dva prepuno igrača. Tu treba neko spretan i dobar na lopti. Tošić, recimo.
I da ne mudrujem. Mislim da još nije sve izgubljeno. Treba dobiti Australiju i Nemačku. Mislim da možemo, ako Antić opusti ekipu. Ako odigra za bodove a ne za "narod"...I ako ne bude spoljnih pritisaka.