Autor: Rodoljub Šabić
Danas je, povodom predloga Zakona o budžetu za 2011 godinu, Transparentnost - Srbija upozorila javnost, Vladu i Narodnu skupštinu na jednu zaista "zanimljivu" nedoslednost u primeni Zakona o finansiranju političkih stranaka.
Važeči Zakon o finansiranju političkih stranaka predviđa da se parlamentarnim partijama dodeljuje iz republičke kase „0,15% budžeta umanjenog za transfere" za finansiranje njihovog redovnog rada. Međutim, zakon ne kaže da li se pod pojmom "budžet" podrazumevaju prihodi ili rashodi budžeta. A prihodi i rashodi budžeta, ni u državama sa solidnom budžetskom situacijom, a pogotovo u onim koje kao naša imaju hroničan budžetski deficit, ne moraju biti, zapravo nikad nisu ujednačeni. U predloženom budžetu razlika između prihoda i rashoda je negde oko 93 milijarde, dakle bezmalo milijarda evra. Znači, cifra kojom se izražava pomenutih 0,15% budžeta se mora veoma razlikovati u zavisnosti od toga šta se uzima kao osnov za obračun. U proteklih šest godina primene zakona Ministarstvo finansija je ove troškove obračunavalo uvek na osnovu rashoda budžeta. Pomenuta "zanimljiva" nedoslednost ogleda se u tome što su ovaj put po prvi put, u predlogu budžeta Republike za 2011, kao osnovica za obračun uzeti prihodi budžeta.
Meni lično se to rešenje mnogo više dopada. Racionalnije je, logičnije je, a što je najvažnije za direktnu konsekvencu ima uštedu, znači smanjenje zaista velikog budžetskog deficita.
Međutim, nezavisno od toga šta se kome više dopada, Transparentnost postavlja zanimljivo i važno pitanje - Koja je od dve opcije ispravna? I to pitanje, polazeći od toga da samo jedan od ova dva pristupa može biti ispravan, stavlja ne samo u kontekst apstraktne pravičnosti, već u kontekst konkretnih, realnih i krupnih cifara. Dakle, ako je Vlada, kao predlagač Zakona o budžetu bila u pravu u prethodnih šest godina, onda će parlamentarne političke stranke naredne godine biti neosnovano uskraćene za 180.779.943,5 dinara. Ali ako je Vlada tek sada u pravu, onda su stranke iz budžeta od 2004. do danas dobile čak 354.974.390 dinara više nego što im po zakonu pripada!
I u svom dobrom, konstruktivnom, prepoznatljivom maniru Transparentnost ne samo da upozorava, već nudi neka rešenja. Po njima, sa stanovišta pravne sigurnosti, tri su moguća rešenja za izneti problem:
- novi obračun sredstava koje treba dati strankama u narednoj godini na osnovu prethodno korišćenih osnova za obračun;
- priznanje Vlade da je ranijih godina počinjena greška i traženje načina da se šteta učinjena poreskim obveznicima nadoknadi ili
- preciziranje pravila o tome da se obračun vrši na osnovu „prihoda budžeta" - kroz dopunu Zakona o finansiranju stranaka- koja bi bila usvojena zajedno sa novim budžetom.
Kako Vama izgledaju ponuđena rešenja? Mislim, nažalost da teško da su u realnoj političkoj konstelaciji realne prve dve opcije. U opštoj "besparici" obe su verovatno "preskupe" za one koji treba da o njima odluče. Ali, bar treća bi, kao minimum, kao izraz nečega što se i ne može meriti novcem, zaista morala biti. Da dogodine ministar, odnosno ministarka finansija ne bi mogla doći na ideju da je "bolje" da se "vratimo na staro". Jer i bez toga, već i dosadašnju praksu teško je dovesti u sklad sa jednim od elementarnih principa uređenog društva - da se zakoni ne smeju nejednako primenjivati u jednakim situacijama.