Povređen, ponižen, uništen.... isuviše su blage reči za ono kako sam se tog dana osećao.
Danas poznata i priznata lekarka, specijalista, a onda samo sedamnaestogodišnja šiparica željna čvrste, snažne, mišićave muške ruke - vodilje kroz traume defloracije i emanacije, zatirala je moju osetljivu i romantičnu dušu svakom sledećom rečju.Dobro je, mislio sam dok sam se borio sa knedlom u grlu, velikom kao ona mamina, sa šljivom, ostaćemo bar drugovi ako ne...
-Ne,
stigla je poslednja smrtonosna doza otrova, nećemo da budemo ni drugovi. Sa drugom možda mogu i da se smuvam.Bebasto deluješ, još bebastije izgledaš. Ti si mi kao brat , a sa bratom TO nikad neće da se desi! I nemoj da se sekiraš, konačno mi je zabola bodilo sulice u srce, bićeš ti frajer sa četrdeset pet ili pedeset, kad budeš izgledao desetak godina mlađi...
Kada je pravi trenutak da obično, smotano i potuljeno piskaralo počne sebe da doživljava Piscem?
Vozim ka hotelu sasvim miran i opušten.Znam da doktorka neće da dođe. Razvodi se, život joj je u haosu, nema ona strpljenja i snage da pokazuje slike i priča o deci koju nema.Idem da vidim ko je ostao normalan, ko je uspeo.Kako i koliko.
Da li je Bukovskom žena smela da zvoca da se ne unakazi od pića?
Prolaze salom, bivše sex bombe moje slatke mladosti, kriju bore, linije im popuštaju i više ne vredi da se protiv njih bore, vreme im je smislilo pakosti.
Nekad najbolji momci, izazivači ženskih uzdaha sa bazena, sada su prosedi i gojazni, izanđali šmekeri na pložajima. Direktori, političari, biznismeni , kontroverzni ili ne, sudije ili advokati.
-A ti?, trgne me drugarica preko puta, gde si ti?
Umesto tirade kako me je mobilizacija prekinula u namerama i lamenta nad svojom učmalom, pa što ne reći i prosečnom profesionalnom karijerom, poželeh da kažem kako ja ’’eto malo pišem ’’
Čini mi se kako pričam da imam planove u tom smislu, kako će na sledećem okupljanju generacija imati i jednog Gospodina Pisca, ali ne čujem svoje reči.Ćutim
-Eto, ja kao i uvek, još sam onaj isti jebivetar, pokušavam da se zezam.- Mali, stavi ovde taj bokal rakije, nemoj da te šetam svaki čas.
I umesto da ’’pisac’’ posmatra, skuplja inspiraciju iz ponašanja drugih, kreće da glumi boema, neuspešno pokušava da postavi rekord kafane, postaje tužni pajac i dokazuje dijagnozu koju mu je njegova neuzvraćena ljubav dala pre skoro trideset godina.
Mator čovek, a dete.
Ko zna da li je tačno da pisci nikad ne odrastu?
Pitaš me za ono ’’bićeš ti frajer’’?
Ne znam, meni život počinje u pedesetoj.
Rekla je napiši o maturi nešto toplo, kako ti umeš.
Evo je, nepoznata moja drugarice
omega