Autor: Rodoljub Šabić
Ovih dana javnost je saznala za jedno zanimljivo rešenje republičkog inspektora za puteve. Zaista vrlo zanimljivo, s puno razloga, bez sumnje.
Inspektor je rešenjem naložio JP Putevima Srbije da hitno zaustave saobraćaj na izgrađenoj deonici druge trake puta Batočina-Kragujevac, da ograde i saobraćajnu signalizaciju poruše i uklone, kao i da put vrate u stanje pre bilo kakvih radova. Reč je o deonici na kojoj su sagrađene dve saobraćajne trake u dužini od 4,6 kilometara, nadvožnjak preko pruge dug 81 metar, most preko reke Lepenice dug 71 metar, kao i „petlja" dužine 1,1 kilometar sa svim pratećim elementima, što je koštalo oko 550.000.000 dinara novca obezbeđenog iz Nacionalnog investicionog fonda.
Naravno, pitanje koje se odmah postavlja je - kako je uopšte moguća situacija koja je dovela do ovakvog rešenja?
Evo kako. Inspektor je prethodno utvrdio da za celokupnu saobraćajnicu ne postoji građevinska dozvola, dokument o prijavi radova, odobrenje za izmenu saobraćaja, upotrebna dozvola. Ukratko, utvrdio je da za auto-put ne postoji ni jedan jedini potreban dokument. Naložio je investitoru - Gradu Kragujevcu da se o ovom izjasni ali u ostavljenom roku nije dobio nikakav odgovor. I usledilo je rešenje.
I sad tu počinje očekivana „drama" u vezi sa tim ko treba da izvrši nalog iz rešenja. Formalno inspektor je to naložio Putevima Srbije. Oni međutim kažu da „nisu bili ni investitor, ni korisnik, ni izvođač radova", pa se inspektorov nalog ne može odnositi na njih i morao bi se odnositi na nekog drugog, npr. na Grad Kragujevac. Gradonačelnik Kragujevca opet upućuje na ministarku koja je u vreme izgradnje upravljala Nacionalnim investicionim fondom. A ministarka opet...
Iskustvo govori da bi raspetljavanje ove „rošomonijade" izvesno moglo da potraje dugo, čak vrlo dugo. I da bi, nažalost, od toga vrlo verovatno moglo zavisiti i (ne)postupanje po nalogu inspektora. Baš zato se ne bi smelo zaboraviti na ono što je zapravo bio glavni povod za celu „priču".
Radi se o tome da, po mnogo čemu sudeći, koliko god bilo veliki, to što je deonica auto-puta napravljena bez ijednog od više potrebnih dokumenata, i nije najveći problem. Jer, osim što je saznala da je deonica auto-puta napravljena „bez papira" javnost je saznala i to da je ona visoko rizična za vozače. Da je na jednom kratkom delu, gde se tri saobraćajne trake naglo uključuju u jednu, bilo mnogo „saobraćajki" sa više poginulih.
Na kratkoj deonici, u kratkom vremenu poginulo je više od 30 ljudi! A to bi valjda moralo biti više nego dovoljan razlog da se bez odlaganja učini sve što je potrebno.