Ovim blogom želim da podstaknem diskusiju o temi, koju na sasvim dobar način otvara ovaj, čini mi se zapostavljen tekst.
"Zatvorenost medija govori o zatvaranju društva i obrnuto. Ako je suditi po medijima, i na osnovu stanja u njima, može se slobodno reći – u Srbiji vanredno stanje je redovno. U atmosferi hapšenja, koja je samo produbila i proširila strah, kod političara svaki govor potencijalno je oproštajni, a svaki nastup u medijima izgleda kao retka prilika za odbranu i zaštitu. Ova „agora“ sa koje se mogu pročitati drugačiji stavovi potvrđuje da nije sve tako crno. Vlast previđa da su informacije kao voda i uvek nađu svoj put. Gde god da ste, dovoljno je da imate smart mobilni telefon ili tablet. To je i šansa i nada da se dođe do informacija i do istine. Ne mora se pružati otpor, dovoljno je nepristajanje. Devedesetih, informacije o stanju u Srbiji, između ostalog, dobijali smo i preko Bi-Bi-Sija, Radija Slobodna Evropa, Glasa Amerike, a onda preko medijskih mreža (ANEM). Danas se „zvučni zidovi“ probijaju „društvenim mrežama“. Tu se jasno vidi refleks javnosti, otrežnjenje i proces oslobađanja od straha. Njihova platforma je: humorom i duhovitošću protiv gluposti! Blogeri, forumaši i tviteraši pustili su duh iz boce i grudvu sa vrha, a istovremenu u pravcu vrha. Njihovu snagu ne treba potcenjivati. Za to imamo i jedan krunski dokaz. Blogeri su došli na vlast, to jest ušli u vladu. I beli listići su tu negde. Ne zaboravite, ne zato što su građani tako hteli. Već zato što im je to omogućio vođa. Dokle će, ne znamo!"
Slaviša Orlović
Profesor Fakulteta političkih nauka