U dramaturškom (i faktografskom) smislu najveći gaf prve epizode je zanemarivanje događaja od 27. marta 1941, što je poražavajuće kako za nas, potomke antifašističkih demonstranata sa beogradskih trgova i ulica, tako i za čitavu srpsku naciju, koja je II svetski rat okončala ne na strani poraženih, već među pobednicima, u društvu antihitlerovske koalicije.
Opšta mesta, dugi, dosadni kadrovi, scenaristički klišei i bezočno zanemarivanje istorijskih činjenica neprijatna su iznenađenja, pogotovo ako se zna da je ceo TV projekat finansiran iz kase Javnog medijskog servisa Srbije.
Na TOP listi falsifikata istorije u prvoj epizodi TV serije "Ravna gora" izdvajam scene u kojima je glavni akter mladi kralj Petar II Karađorđević.
Način na koji je prikazan tada 17. godišnji kralj ne samo da ne odgovara istorijskoj istini, već je i otužan, post festum pokušaj osvete "a la Radoš Bajić" kralju Petru II za ono što je učinio 12. septembra 1944, naredbom da se pripadnici vojske u otadžbini stave pod komandu J. B. Tita. Tom naredbom definitivno je potvrđeno ono što su saveznici znali još 1943, o kolaboracionističkom, a ne oslobodilačkom karakteru ravnogorskog pokreta.
Uostalom, dovoljno je uporediti ono što se videlo u prvoj epizodi "Ravne gore" o kralju Petru II sa njegovim memoarima pod nazivom "Moj život". Ili sa dnevnikom njegovog ađutanta, pukovnika Miodraga K. Rakića, koji ga je neprestano pratio od 28. marta 1941. pa sve do 1944. godine.
Evo kako u svom dnevniku Miodrag K. Rakić opisuje 6. april 1941:
"...U 3.30 časova uzbuna, javljeno da se pojavilo 100 neprijateljskih aviona prema Senti - zapisao je Rakić.
- NJ. V. Kralj sa dežurnim ađutantom i ordonans oficirom sišao je u sklonište gde je ostao do 5 časova, kad je javljeno da je uzbuna prestala. U 6.55 utrčao je u sobu dežurnog ađutanta civilni žandarm i izvestio o velikoj grupi neprijateljskih aviona. Kralj je odmah probuđen, a za to vreme već su padale bombe na dvorac Dedinje. Za vreme silaska NJ. V. kralja u sklonište pale su tri bombe pored samog belog Dvora"
Kralj uprkos žestokom bombardovanju ne može da izdrži sve vreme u skloništu i povremeno izlazi. Bombe su prestale da padaju tačno u 12.30, a kralj u pratnji Rakića, maršala i ministra dvora i „oružanog oficira" kreća blindiranim automobilom za Mali Zvornik pravcem Ripanj - Lajkovac - Valjevo - Banja Koviljača - Mali Zvornik.
Za vreme puta NJ. V.Kralj šofirao je do Lajkovca i od Banje Koviljače do Malog Zvornika, gde je s pratnjom odseo u žandarmerijskoj stanici."
Ironija sudbine: Pomenuti zaboravljeni dnevnik, vojnički šturo zapisan u običnoj svesci, otkrio je u dvorskom arhivu istoričar prof. dr Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju, inače jedan od stručnih konsultanata TV serije "Ravna gora"!!!