Tko leti vrijedi
Tko ne leti ne vrijedi
Ne odoleh da kao naslov postavim natpis na Grunfovim grudima iako to možda neće a možda i hoće imati veze sa ovim što ću napisati, kazati, saopštiti...tako mi došlo.
Prolunjah juče FB-om i naleteh na:
NIKAD NE ZABORAVITE 3 TIPA LJUDI U VAŠEM ŽIVOTU
1. KOJI SU VAM POMOGLI U TEŠKIM VREMENIMA
2. KOJI SU VAS NAPUSTILI U TEŠKIM VREMENIMA
3. KOJI SU VAM PROUZROKOVALI TEŠKA VREMENA
Tekst je (od nekog, nisam ni pogledao kog!) šerovala moja draga drugarica i koleginica J.Ž.
Bum se vratil na ovo malo kasnije. Nekoliko stepenica niže, sličica, Čarli Braun i Snupi, leđima okrenuti sede na drvenom molu koji zalazi u jezero. U oblačiću iznad Čarli Brauna piše: Kako da znam da nekom mogu verovati? U oblačiću iznad Snupija piše: Ako laje, pouzdan je 100%.
I na ovo se bum vratil.
U se i u svoje kljuse, nije moj moto ili deviza ali se ceo svoj život ponašam tako! Tri ili četiri puta, što je skoro pa nikad, obratio sam se prijateljima i pomogli su mi. A bilo je čupavo i bez njihove pomoći nerešivo! Napisah skoro pa nikad, neko to ne doživi za svoga veka. Sve ostalo pa i najcrnje i najusranije stvari i situacije, rešavam sam...bez kljuseta čak! Od vrlo malih nogu! Bilion puta sam udario glavom u zid, boli ali otreseš glavom pa Jovo nanovo! Ima nešto zanimljivo, da ne kažem čudno, što je situacija zajebanija, upetljana i zamršena kao Gordijev čvor, ja sam spremniji i najčešće je rešavam! Snalazim se ja i u tz malenim nedaćama i svakodnevnim cimanjima, tipa administracije, šaltera, ranim zorom, uljudno razgovaram, ubeđujemo jedni druge da smo u pravu, s pravnim, sudskim i ostalim državnim službama ali sam sve češće pod stresom jer to često traje danima! Ima bogami i nekih, od životne važnosti, situacija koje traju li traju, dvadeset i više godina! Učini mi se da sam na njih odavno oguglao, teku svojim tokom, s vremena na vreme me cimnu pa ih opet potisnem. Ali ne lezi vraže, dešava mi se, ne često ali ipak, da iako sam ih turio u zaborav, pred samo uronjavanje u višestruko zasluženi san, iskrsnu, otvore mi širom oči i nagnaju mi srce da počne da tamtamuje! Probdim noć i tešim se kao, činjenicom, da mi ubrzano kolanje krvi po organizmu, ojačava iskrzane i ofucane arterije i ostale srednje i male krvne sudove.
Nego da se vratim onom o 3 tipa ljudi etc, etc...Naturalno je da nikada neću zaboraviti ljude pod brojem 1., prijatelje koji su mi pomogli u teškim vremenima. Duboko su urezani u srce mi i um moj! Neću zaboraviti ni ljude pod brojem 2. Koji me napustiše u govnjavim vremenima, mnogi i seriše nadamnom i nad situacijom u kojoj sam se tada nalazio. Većini sam vremenom oprostio, ljudski je praštati, čak ih se retko kad i setim. Pamtim i ljude pod brojem 3. Koji mi svojim delanjem ili nedelanjem, što je mnogo gori slučaj, prozrokovaše silne nevolje i nedaće. Protokom tz vremena i mnogima od njih oprostih ali ih nikad neću zaboraviti!
A ono što reče Snupi, živa je istina! Lajavci me održaše u životu do sada a nadam se da će i do devedesetšeste godine, koliko sam planirao da poživim. Većih prijatelja od Kokija, Arke i Chiare, boljih terapeuta zvanih šrinkovi, kardiologa, gastroenterologa, homeopata, spiritualista, budista, taoista, ne tražim! Pogled na Kjaru, kad ona mene pogleda drito u oči svojim sjajnim okicama sve kroz šiške, kao gumicom izbriše sve moje muke i nevolje! Kad je stisnem uz sebe kao bebicu a ona pokušava da me lizne jezičkom po usnama, neće po licu, traži baš usne, jednom joj je moja kuma šaleći se rekla: Pa nismo baš toliko intimni, počnem da joj mazim topao ružičasti stomačić, čujem je kako mljacka od zadovoljstva! I preliva na mene svoju lekovitu energiju. Osetim se oslobođen, ma koliko to trajalo, svih tereta ovoga sveta, počnem da lebdim, levitiram, letim...eto ipak Grunfa! Znači vrijedim! Jedno je sigurno, bez pomoći lajavice, surduknuo bih se na zemlju sa svim njenim gadostima kao jadni Ikarus!