Život

Duh tiranije u Srbiji

Srđan Fuchs RSS / 05.02.2014. u 17:21

 Photo0253.jpg  

           Beograd, onako kako ga vidi spomenik Mike Alasa 

 

Kada bih pokušao da nađem neku tačku u vremenu u koju bi bilo moguće smestiti početak ove agonije kroz koju Srbija prolazi, verovatno bi to bilo tamo negde 1914. ili 1915. godine. Uzev u obzir da živimo u dobu u kojem se odvijaju drastične revizije, prepravljanje povesti tako da odgovara trenutnim potrebama epohe, često iskrivljenim do perverznog potrebama; verovatno je da jedina objektivna povest koja preostaje je ona sačuvana u ličnom iskustvu. 

 
Iz stravičnog rata Srbija je izašla s idejom koja se pokazala kao istorijska greška - da se oformi državna zajednica koja će okupiti južnoslovenske narode, pod vođstvom Srbije. Kralj Aleks je pokušavao održavati nemoguće - da Srbija vlada nad narodima koji, izuzev jezika, slabo da su šta delili s njom. Aleks to nije mogao držati na demokratski način te je uspostavio apsolutizam - nešto što će ga, pokazaće se, koštati života. Mnoštvo razornih snaga je tu delovalo neumitno. Upitno je da li bi Aleks reformisao državu na način na koji je to učinila Velika Britanija. Možda i bi. Već tada se u Srbiji počelo stvarati ulizičko društvo, društvo u kojem se jači mogao nesmetano iživljavati nad slabijim, nekažnjeno i neometano. Srpska mladalačka inteligencija je reagovala najpre stvaranjem socijalističkog pokreta, inspirisanog francuskim, engleskim i ruskim idejama o uređenju društva, i to je 30-ih godina prošlog stoleća preraslo u komunistički pokret, s epicentrom na Beogradskom univerzitetu. 
 
Drugi stravični rat je uveo Srbiju u još haotičnije događaje; društvo, nekada podeljeno između radikala i demokrata je krenulo doslovno u oružani sukob i građanski rat. Ne znam šta je bilo na četničkoj strani jer nemam nikoga u porodici ko je bio na toj strani. Ali, na partizanskoj strani prevagu nad mislećim ljudima su odneli nasilni ljudi. Ničim izazvane i podstaknute egzekucije su već tada kretale uzimati maha. U Srbiji se počela institucionalizovati tiranija. Prve godine, neposredno po okončanju stravičnog rata, proticale su u relativnom haosu. No, kada su nasilni drugovi definitivno i konačno zauzeli rukovodeće pozicije u Beogradu, duh tiranije u Srbiji počeo je zadobijati formu. Narednih decenija taj duh je postao apsolutan, i eskalirao je u previranjima nakon 80-ih, kada je postalo jasno da Aleksova i Josipova državna tvorevina neće još dugo poživeti. Tiranija je punu eskalaciju doživela u događajima poslednje decenije prošlog stoleća.
 
Na početku novog milenijuma smo odahnuli na tren u Srbiji, izronili smo na časak iz gorke unutarnje tmine, tek toliko da bismo potonuli obratno još dublje. Počeli smo ponovo da verujemo da imamo budućnost. Mislili smo da smo se rešili ovog svog unutarnjeg kancera. Međutim nije bilo tako. Hirurški odstranjen s uma srpskog društva, iz kancelarije predsednika i vrhovnog komandanta, kancer se počeo premeštati po različitim stranama: počev od političkih organizacija, preko biznis kartela, pa sve do duhovnih (pseudo?) institucija. 
 
Danas, 2014. godine, ja lično ne vidim da postoji ikakav pomak u odnosu na 1984. godinu kada je liberalni duh bio u mladalačkim povojima i kada su svi verovali da je samo pitanje dana kada će društvo biti potpuno oslobođeno. To se nije odigralo ni danas, trideset godina kasnije. Izgleda da nama stvarno niko nije kriv sa strane - koliko god jeste bilo uvek, i uvek će ih biti, razornih igara spoljašnjih uticaja i moći. Međutim, izgleda da mi kao društvo nismo sposobni da uredimo svoju zemlju tako da ona bude dinamična, otvorena, slobodna i moćna. Tiranija se u današnjoj Srbiji gotovo svela na maltretiranja unutar porodice - jedan član porodice je kadar da tiraniše sve ostale iz nejasnog razloga satisfakcije i osećanja superiornosti. Srbija je ostala zatočena u 80-ima prethodnog stoleća, dok je svet za te tri decenije odgalopirao daleko napred - pojedine države su otišle toliko napred da njihova državna ustrojstva deluju kao da su već kročile u XXII stoleće. Šta je moguće učiniti ovde?  


Komentari (107)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

anfieldroad anfieldroad 20:28 09.02.2014

Re: Осамдесете

ja sam mislio na duh, sentiment, pokret, nazovite to kako želite, promene koje su postojale na faksu i oko njega. pogledaj niže Etruskin komentar. mislim da je to bio poslednji period u kojem se u Srbiji živelo s nadom. mada, ako pažljive analizirate poruke umetnosti tog doba, već tada je opisani sentiment bio pažljivo likvidiran.


Apsolutno se slazem sa tvojim i Etruskinim stavovima. Kulturni prostor ex Ju mora da postoji kao zajednicki. Vec je manje vise tako i bice tako sve vise. Praviti od tog prostora drzavu, e to je imalo smisla pocetkom 20. veka i jedini je problem sto nismo shvatili na vreme da je rok trajanja istekao. Silom smo hteli da ga zadrzimo parolama tipa "svi Srbi u jednoj drzavi", pa je to rezultiralo ratom.
Tema je bila, kad sam se ja ukljucio, nostalgicno uzdizanje JU- 80.ih, kao nekakvog vremena slobode i demokratije. Na to sam reagovao, jer prosto nije bilo tako! Sve sto je Etruska napisala, potpisao bih prakticno do poslednjeg zareza ili zapete, (kako vam drago)!
Smatram da su osamdesete povod za devedesete. Tacno je ono sto si preneo iz Slavine knjige. Ljubicic i ostali na vlasti su podrzavali Milosevica, a Univerzitetom je vladala ekipa oko Mire Markovic. To je isyorijska cinjenica.
Ja sam cak na kraju i dodao da je normalno da se sa setom prisecamo tog toba, SKC-a i Novog talasa. Bili smo mladi, optimisticki raspolozeni, ali to jednostavno nije bilo dovoljno! Pobedili su oni drugi
principessa_etrusca principessa_etrusca 00:49 10.02.2014

Re: Осамдесете

anfieldroad
Ja sam cak na kraju i dodao da je normalno da se sa setom prisecamo tog toba, SKC-a i Novog talasa. Bili smo mladi, optimisticki raspolozeni, ali to jednostavno nije bilo dovoljno! Pobedili su oni drugi


Постојао је привид нормалности, али нормалности није било. Надам се да ће неко анализирати једнога дана снимке говора тадашњих руководилаца, језик који су користили, ограничени број идеја којима су оперисли, гестикулацију. (Дражу Марковића су звали "касеташ" због исте монотоне приче коју је вртео.) Они нису имали визију, нити су је, такви какви су били, могли имати.

Наша колективна несрећа је да су они, анални, неинтелигентни и неморални, били на позицијама моћи где су се доносиле одлуке, и то у кључној деценији када су се делиле карте.

Председник ЕК је био Жак Делор, последњи прави политичар на тој позицији (после њега се непрекидно на том положају смењује низ провинцијских бирократа) и он је тада Југославији гурао у руке добре карте - кандидатуру за ЕЗ и брзо чланство, али није било слуха да се то прихвати.

Берлински зид није пао изненада и неочекивано. Осамдесетих година се у Пољској догађала Солидарност и Лех Валенса, а у Совјетском Савезу гласност и перестројка. Ко је имао очи и нешто мозга, могао је да види да су промене неминовне и незауставне.

Деведесетих је већ било касно - карте су већ биле подељене. Нама су допале лоше и са њима је требало да играмо до краја партије. Ово наравно Милошевића не ослобађа одговорности, али је чињеница да су многе катастрофалне грешке направљене и пре него што је ико у Југославији и чуо за њега.
milisav68 milisav68 09:21 10.02.2014

Re: Осамдесете

principessa_etrusca


anfieldroad anfieldroad 20:26 11.02.2014

Re: Осамдесете

Ово наравно Милошевића не ослобађа одговорности, али је чињеница да су многе катастрофалне грешке направљене и пре него што је ико у Југославији и чуо за њега.



Osamdesete su, a vec sam to gore napisao, bile direktan uvod, cak inspiracija za devedesete. Cinjenica je da su Univerzitet, Akademija, ogromna vecina intelektualne elite desne orijentacije, bivsi "disidenti", politicka vlast na celu sa generalom Ljubicicem stvarali tu tzv. liberalnu klimu 80-ih. Ona je bila naravno lazna, liberalizovala je samo do tada skrivene nacionalisticke porive, oslobodila duh crkve iz boce i glumila olaksavanje jednoumnog sistema, satro prateci dogadjaje u Poljskoj, Cehoslovackoj i delovanje Gorbacova.
To medjutim ni najmanje ne abolira Milosevica krivice. Na protiv. On je, mozda izabran od strane Ljubicica ili samostalno, iskoristio priliku i raspirio vatru. Da bi uopste dozvolio visestranacke izbore bile su neophodne demonstracije koje su vec zaboravljene. Uslovio ih je-Prvo Ustav- Onda izbori!
Lazirao je izbore sledecih 10 godina, sto ubacujuci spavace DB-a, u sve stranke, sto kontrolom medija, a na kraju i bukvalnom kradjom pri prebrojavanju glasova. Ne treba Milosevicevu krivicu umanjivati, nikako !
To je barem moje misljenje, zasnovano na secanju...
principessa_etrusca principessa_etrusca 22:50 11.02.2014

Re: Осамдесете

anfieldroad


Мислим да се слажемо и у погледу климе током осамдесетих и у погледу Милошевића.



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:31 08.02.2014

hvala svima na komentarima

ima stvarno izuzetnih komentara, ne stižem ni da pregledam svaki i štikliram ga sviđajem. hvala na lepim i iskrenim komentarima.
iqiqiq iqiqiq 11:58 08.02.2014

Sve je moguće

Šta je moguće učiniti ovde?

U jednoj zgradi u kojoj radim ne postoje ni osnovna uputstva o ponašanju u slučaju požara. Uz tešku muku pronađem ko je zadužen za ta pitanja i krajnje dobronamerno ih zamolim da pripreme uputstva koja će stajati na svakom spratu ispred lifta, a ako je moguće i na vratima kancelarija kako bi se zaposleni upoznali sa nekim osnovnim pravilima.
Digresija: pravila su da se ne ulazi u lift ako je izbio požar, da se ne silazi niz stepenice ako je požar na nižem nivou, da se odmah pozove vatrogasna služba itd
Momak iz vatrogasne službe sleže ramenima, nije to do njega, njemu je gazda taj i taj pa moram njemu to da kažem, ne može on tu ništa.

Nekada pomislim da me zajebavaju sa ovakvim odgovorima ali onda shvatim da je ta tiranija stvarno ukorenjena u nama, da nemamo glavu da mislimo nego kao roboti čekamo da nam Oni Gore narede šta ćemo da mislimo.

Ako se pitaš šta je moguće učiniti ovde, sve je moguće, jer ništa nije ni učinjeno na razvoju demokratske svesti, učešću građana, slobodi mišljenja i preuzimanju odgovornosti za sopstven život.

Ako izgorim u toj zgradi, ovo je zapis da sam bar nešto pokušala da uradim da to sprečim.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana