Imam priliku da ustupim ovo mesto blogeru alselone
Veliki sportski rivaliteti uzdižu popularnost spota i pišu momente istorije koji će se proučavati i obožavati godinama. Odjednom, svi klinci na ulici igraju tenis kao nekada Borg i Mekenro ili danas Đokovic, Nadal i Federer, glume vozače kao što su Prost i Sena, boksaju kao Ali i Frejzer, bacaju loptu kao Bird i Magic, udaraju loptu kao Vanja Grbić i, recimo, Van de Goor i tako dalje. Rivaliteti i rivali guraju sportiste da razvijaju svoje sposobnost do granica koje su bile nemoguće samo par godina ranije.
Retko kada se pogodi u jednom rivalitetu sve. Mlada generacija protiv stare, buntovnik protiv konzervativca, napadački stil protiv odbrambenog, ljubimac zapada protiv ljubimca istoka. Imali su toliko toga različitog a jednaku samo ljubav prema istom sportu i početno slovo prezimena (što je kasnije postala svojevrsna zanimljivost među šampionima tog sporta).
To su Anatolij Kaprov i Gari Kasparov.
Njihov rivalitet počeo je 1984. kada je mladi i buntovni Kasparov stekao pravo da izazove svetskog šampiona i trajaće sa manjim i većim intenzitetom narednih 20 godina i odlučivao je 5 svetskih prvenstava. U direktnim mečevima koji su odlučivali svetskog šampiona njih dvojica odigraće 144 meča od kojih će se čak 104 završiti nerešenim rezultatom dok će Kasparov voditi u pobedama sa samo 21 naprema 19. Kada se dodaju mečevi na turnirima broj nerešenih raste na čak 128.
Da krenem redom, Anatoij Karpov rođen je 1951. godine i počeo je da igra šah sa 4 godine. U nameri da postane veliki šampion nije ga omeo komentar velikog šampiona Botvinika, u čiju je šahovsku akademiju išao mladi Karpov, kako momak nema pojma o šahu, nema talenta i kako za njega nema budućnosti u tom sportu. Bio je svetski šampion u dva niza od kojih je prvi dug deset godina. Njegov stil igre ide uz njegovo ponašanje i izgled. On igra mirno, staloženo, veoma proračunato i odbrameno tražeći priliku za kontranapad. Njegov stil se jednom rečju opisuje kao udav (Boa constrictor) jer će igrati polako, poziciono, čekajući svoj momenat polako okružujući protivnika kada će na najmanju grešku reagovati brzo i nemilosrdno.
Gari Kasparov rođen je 12 godina kasnije i smatra se najvećim igračem u istoriji ovog sporta. Bio je pravo šahovsko čudo već kao dečak i brzo je napredovao kroz turnire i titule. Drži mnoge rekorde, kao što su na primer, najmlađi svetski šampion (do tada), naveći rejting, najduži niz bez poraza i tako dalje. Tokom skoro 20 godina, od 1986. do 2005. (kada se povukao iz provesionalnog takmičenja) bio je prvi na svetu. Kao svojevrsna zanimljivost iz njegove karijere može se izdvojiti i meč protiv IBM-ovog šahovsko računara, Deep Blue-a“, posle kog više ništa nije bilo isto jer je prestala dominacija ljudi u šahu i počela je dominacija računara. Teško je jednom rečju opisati njegov stil. On je bio najbolji u svim segmentima igre i nije bilo slabih tačaka na koje je protivnik mogao udariti. Možda najveći njegov kvalitet je upornost i ogroman rad kojim je modifikovao svoj pristup igri i konstantno je unapređivao prilagođavajući je kako protivnicima tako i trendovima, koje je često i diktirao.
Njihov prvi meč za prvaka sveta jedan je od najuzbuljivijih događaja ovog sporta. Sve je počelo 1984. u Moskvi kada su se susreli iskusni Anatolij od 33 godine i mladi Gari od 21. Igralo se do 6 dobijenih partija a u tom momentu u pravilima nije postojalo pola boda za nerešen rezultat, što će se pokazati veoma problematičnim. Prve dve partije bile su nerešene a prvu pobedu odneo je Karpov u trećoj. Zatim slede ponovo dve nerešene. Karpov je dodao gas i dobio šestu, sedmu i devetu. U tom momentu izgledalo je da će šampion lako pobediti momka jer je rezultat bio obećavajući, četiri naprema nula. Od tog momenta kreće horor. Sledećih 17 mečeva bilo je nerešeno, mladi Kasparov nije se predavao lako. 27. meč dobio je ponovo Karpov i izgledalo je da je sve gotovo. Izgledalo je. Od tog momenta kreće možda najveći preokret u istoriji sporta. Slede ponovo 4 nerešena meča posle kojih Kasparov odnosi prvu pobedu. To je bila 32. partija. Ponovo puno nerešenih partija posle kojih Kasparov dobija 47. i 48 partiju.
U tom momentu dešava se velika kontroverza. FIDE posle velikih konsultacija prekida meč zbog zdravlja takmičara iako su i Karpov i Kasparov insistirali da se meč nastavi. Obojica su bili veoma iscrpljeni, i fizički i mentalno. Karpov je, na primer, izgubio 8 kila tokom ovih mečeva.
Sedam meseci zatim meč je nastavljen uz promenjena pravila. Odluka je bila da će šampion postati onaj koji pobedi više od 24 partije. U slučaju nerešenog rezultata Karpov, kao trenutni šampion, ostaje na toj poziciji.
Prvi meč dobija Kasparov ali Karpov uzvraća udarac u 4. i 5. partiji. 11. partiju dobija Kasparov i rezultat je bio 6-6 na pola puta. Kasparov ponovo dobija i to u 16. i 19. partiji. 22. dobija Kaprov i rezultat je bio 5 – 4 za mladog izazivača. Poslednji meč je odlučivao pobednika, kao i u mnogim sledećim susretima njih dvojice. Kasparovu je bio dovoljan nerešen rezultat a Karpovu je trebala pobeda. Pobedio je Kasparov i nova zvezda šaha bila je rođena.
Njih dvojica srešće se ponovo u finalu 1986, 1987. i 1990. i pobednik će, uz neverovatne partije, biti uvek Kasparov.
Lični pečat na margini.
Karpov je veći sportista od Kasparova iako Kasparov bolje igra šah. Karpov je gospodin, umeren i staložen i u pobedi i u porazu dok je Kasparov imao više gafova koji ne priliče ni sportu, a, bogami, ni čoveku. Na primer, Kasparov je protiv mlade Judit Polgar, samo devojke u tom momentu, podigao figuru, spustio je i odigrao drugi potez. Sudije ili nisu videle ili nisu smele ništa da kažu velikom šampionu, situacija koju smo navikli da vidimo samo u fudbalu, odprilike. Polgarovu je to potpuno dekoncentrisalo, izgubila je meč iako je imala odličnu poziciju. Na kraju meča prišla je Kasparovu holu hotela i plačući ga pitala kako je to mogao da uradi. Pre par godina, Kasparov je igrao protiv novog šahovskog čuda, Karlsena, dečaka od 13 godina u tom momentu. Kasnio je pola sata na početak meča, prišao je i seo bez pozdrava. Bilo je nerešeno. Ustao je, nije se ni pozdravio i samo je otišao.