Zvuči kao dobar početak dana. Ili završetak. Videćemo. To da li uvođenje Sirize u evropsku priču znači početak ili kraj ostaje otvoreno pitanje a odgovor na to počinje ovih dana da se ubrzava. Šta tačno znači pojam "Siriza" u trenutnom kontekstu je za mnoge čista nepoznanica mada izgleda da o Sirizi svi imaju stav. Od zaljubljenosti do prezira, s vrlo malo nijansi sive. Ono što je po meni značajno u celoj priči koja se menja iz sata u sat pokušaću da navedem u sledećim redovima koje prvenstveno treba čitati kao pitanje. Jer Siriza, njen značaj, put, svrha, furiozni evropski život (kraći od mesec dana mada dugo već najavljivan)... ostaje kao misterija za sad. Tj i ja imam stav a on se može svesti na - gledaj širom otvorenih očiju.
Istorijat:
Siriza je us stvari koalicija partija radikalne levice, ne samo jedna partija. Nastala je 2004. godine, mada se prvobitna ideja ujedinjenja javila još 2001. godine. Na prvim izborima na kojim su učestvovali imali su nešto preko 200 000 glasova (jedva preko 3%) na poslednjim su dobili 2,2 miliona tj 35% ili 149 poslanika od ukupno 300 u grčkom parlamentu.
Istorijat 2:
Grčki parlamentarni život je od 1974. godine (trenutak kad su se rešili vojne hunte) obeležen je dvema strankama a to su Nova demokratija i PASOK, tj sve vlade bile su dve vršne tačke klatna koje se ljuljalo s jedne strane na drugu. Sve kombinacije su probane (ukupno dve) a kad se stvar poslednjih godina raspala u potpunosti čak je napravljena i velika koalicija ND-PASOK. Moglo bi se reći da je u Grčkoj došlo do zasićenja ponudom, zar ne? Naročito imajući u vidu da su ove dve stranke obeležile i dve velike dinastije: Karaminlis i Papandreu.
Istorijat 3:
Grčka je dužna jako puno para. Dug je veći od 300 milijardi € i teško ga je vraćati (da skratim priču). Cela priča oko grčkog duga velika je tema još od 2009. godine i sve vreme je sem brojeva praćena i velikim pričama o moralnosti ili nedostatku iste, kako poverioca tako i dužnika. Mnogo reči je izrečeno, mnogo emocija uloženo, mnogo neprijateljstava zacementirano (II sv rat još uvek traje), mnogo rovova iskopano, mnogo... A kriza i dalje traje. Imajući u vidu da je tema Siriza pokušaću da fokus prebacim u njihovu glasačku bazu, tj grčke glasače koji žive u percepciji krize, štednje (što podrazumeva da imaju manje nego pre), a sve to dok osećaju da su pritisnuti i da su im koraci nametnuti.
Ni jedna strana ne polazi od sebe kada se priča o uzrocima pa nema potrebe da se opterećujemo tim delom priče. Jednostavno, u prili oko grčkog duga nema nevinih, nema strane koja nije proftirala čekajući da neko drugi reši sve.(zaljubljenicima u moralnost siromašnog dužnika samo podsećanej da je prosečna plata u Grčkoj i sada preko 600 € a onima koji "znaju" da se dug mora vraćati podsećanje na to da nametnute mere štednje nisu dovele do procvata ni jedne ekonomije, tj ta priča je plitka, šuplja i neproduktivna).
Pošto Grci nisu na vreme dobili magičnog premijera našli su se gde su se našli. Kad smo već kod magičnog premijera, grčki Vučić nije srpski Cipras. Istina, obojica su populisti (i tu se sličnost završava, Cipras nema radikalnu prošlost u srpskom kontekstu, a koliko mi je poznato nema ni kalimerovsku sadašnjost - čovek očito ume da se nasmeje). Osnovna razlika između njih dvojice je u smeru priče koju su izabrali. Jedan se posle 2 decenije politike vlasti (po drugi put) dočepao rešen da bude pohvaljeni službenik. Grčka je s druge strane već duže vreme "na evropskom putu" i u tom smislu novina je što se pojavila tolika snaga koja je rekla "Hajde da malo zastanemo i ponovo razmotrimo gde su stvarno poluge odlučivanja". To jeste velika stvar. I za Grčku, kao suverenu zemlju koja pokušava da mesto odlučivanja vrati bliže glasačkim kutijama ali i za EU. Kad je krenula "kriza državnog duga" tamo 2009. godine odgovor skoro svih je bio u centralizaciji odlučivanja, birokratija, administracija počela je ne samo da sprovodi već i da donosi odluke. Grčka je suočena sa "Trojkom" (Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond) i komunikacija između glasača koji teoretski aktivno učestvuje u političkom životu (ili je idiot u osnovnom značenju tog termna) i onih koji donose odluke jednostavno je nestala.
Stoga treba i razumeti Grke koji su se na poslednjim izborima okrenuli Sirizi. Jer njihov izbor se sastojao u glasanju za:
1* one koji su neprekidno tu od 1974. godine i koji su aktivno učestvovali u stvaranju postojećeg stanja i koji su pokazali potpunu nesposobnost za razrešavanje problema,
2* Zlatnu zoru, populiste koji sebe opisuju kao "narodni nacionalistički pokret", neko bi rekao čsitokrvne naciste ili
3. Sirizu, populiste levice.
U tom kontekstu izbor koji je Grčka načinila bio je krajnje racionalan a za početak je doneo bar delimično raščišćavanje lokalne političke scene (nešto što se u Srbiji nikako ne može desiti već stalno okrećemo iste restlove pokušavajući da skrpimo nešto drugačije od materijala koji je u suštini satkan još devedesetih). Tj, Grci su imali izbor da im sve ostane kao do sad (što su s gnušanjem odbili) a od alternativa su birali ksenofobiju ili sir(izu) i masline.
Izbori u Grčkoj su bili 25. januara, Cipras je položio zakletvu dan posle toga, njegov kabinet dan posle njega. Prošlo je manje od mesec dana, Cipras i njegov ministar finansija Varufakis postali su zvezde neba površnog praćenja međunarodne politike i finansija, u pozadini se neprekidno igra partija pokera u kojoj sve strane blefiraju i igraju igru koja ostavlja daleko šire posledice od samog grčkog duga (za početak u igri je € kao valuta). Zanimljio za gledati svakako, posledice će biti ogromne kako god da se završi, ja se samo nadam da ni jedna strana neće biti potpuni pobednik jer jedino takav ishod se može smatrati katastrofalnim. Čini mi se ipak da je tako nešto malo moguće jer, koliko vidim, uključeni igrači su Igrači. Ne samoproglašeni samohvalisavci (da ne ilustrujem sada takve, ima ih).