Foto: Madija Pradeš u zoru - Nitin (desno) i ja
Bio sam pre dva ili beše tri meseca na prvom predavanju Snežane Radojičić, onom u Pančevu. Hteo sam svežu i još neprežvakanu priču. Slušam tako o njenim avanturama, a u sebi mislim, blago njoj, ona godinama nije čula za Vučića!
Ne, nisam prestao da pišem, samo sam... recimo, prešao na "viši nivo". Ne mogu više da pišem na maternjem jeziku, jer onda ne bih mogao da se zadržim samo na pticama i ptičarenju, a ne želim da svoj mentalni prostor zagađujem Svetim Acom s njegovih 12 gnjida i 12.000 podrepaša (najstrašnije od svega je što neke lično znam... iz vremena kada nisu imali partijsku knjižicu) – sve i da me plate za to. Nema tih novaca, tebra.
Otuda sam počeo da na engleskom pišem za jedan, preko 10 godina star ptičarski blog. Dosta ugledan, smatra se jednim od najuticajnijih u svetu, pa ga je tako prepoznala i priznala Kongresna biblioteka u Vašingtonu, koja sve 10000birds.com postove arhivira.
Mislim, tri puta duže sam pisao za b92, ali Narodna biblioteka Srbije nikada nije prepoznala vrednost blogova nitu autorstvo blogera. O arhiviranju postova da i ne govorim.
A kako već pišem na međ’narodnom jeziku, prošle godine me je časopis BBC Wildlife u kategoriji međunarodnih nature blogera proglasio za jednog od 4 najbolja u svetu: https://twitter.com/WildlifeMag/status/677479633411948544
Moj najnoviji blogopost se pojavio danas, evo ovde: http://www.10000birds.com/author/dragan
E sad, kamo dalje, rođače?