Zgrada sa šest spratova
Zgrada sa šest spratova na adresi u Nadeždinskoj ulici broj 11, gde u zajedničkom stanu živi Danil Ivanovič Juvačev, na prvi pogled ni po čemu se ne razlikuje od ostalih zgrada sa šest spratova kakvih u Sankt Peterburgu postoji na hiljade.
Kada kojim slučajem upravo u toj zgradi ne bi živeo Danil Ivanovič ta zgrada se, zapravo, ni po čemu ne bi ni razlikovala.
Lift
Priča bi, recimo, mogla početi u liftu koji se iz prizemlja penje na peti sprat gde na ulazak u lift čeka žena. Mlada. Prilično lepa žena. U kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama. I mogla bi se, već na početku, razlikovati od svih ostalih priča o ženama i liftovima. Lift se u njoj neće zaglaviti, niti će na nekom od nižih spratova u njega ući iko ko bi ženu nepristojno odmerio, neprilično dodirivao ili, sačuvaj bože, pokušao da je
siluje.
Ne, to je jedan sasvim običan lift, i isto tako obična žena, u suštini sasvim prosečne lepote – i da nije u pitanju prva susetka Danila Ivanoviča pisac je ni po čemu posebnom ne bi ni zapazio.
Na vest o smrti Majakovskog
U vest o smrti Majakovskog Danil Ivanovič dugo je odbijao da poveruje. Kad ju je čuo odmah je ugasio radio. Seo je na stolicu, zapalio cigaretu, a onda opet upalio radio. Pošto je na radiju i dalje išla ista vest, Danil Ivanovič je ponovo ugasio radio i pomislio kako je pametnije da malo prošeta.
Međutim, čim je izašao iz stana susreo je zgodnu susetku sa drugog sprata koja ga je bez okolišanja upitala:
– Jeste li čuli da se ubio Majakovski?
Nakon ovoga, Danil Ivanovič se zarekao da sa susetkom sa drugog sprata dok je živ više ne progovori ni reč.
Mlada pekarka sa velikim sisama

Mladoj prodavačici u pekari na Voznesenjskom prospektu od koje je svakog jutra kupovao svoju kiflu, Danil Ivanovič se od prvog trenutka učinio prilično sumnjivim. Iako mu uopšte nije bilo usput, redovno je dolazio je baš u njenu pekaru da tu kupuje svoju kiflu koju je, pri tom, uvek plaćao najkrupnijim novčanicama.
Tek prilikom njegovog trećeg dolaska devojka je shvatila kako u trenucima kada se saginje da mu vrati kusur Danil Ivanovič kriomice pogledava u njene veooomaa velike i lepe sise.
Onako sagnutoj, prilikom vraćanja kusura, najveći deo njenih slobodnopadajućih sisa bio je u potpunosti izložen njegovom pogledu. Ne, mladoj pekarki Danil Ivanovič nije bio ni na kakvoj smetnji dok je u trenucima vraćanja kusura kriomice pogledavao u njene velike sise. Naprotiv – bilo joj je istinski
drago što ih je makar neko naaapoookoooon primetio!
Poštena građanka
Danil Ivanovič Harms i Nikolaj Makarovič Olejnjikov
jednom su se toliko napili da su se na smrt zavadili
oko toga koji je od njih dvojice bolji i priznatiji pesnik.
Kako bi razrešili sukob, iz kafane Doma pisaca
izleteli su na ulicu, pritrčali prvoj gospođi
koja je tuda prolazila i upitali:
– Ako bi vas neko naterao da između nas dvojice
odaberete svog omiljenog pesnika, kojega biste izabrali?!
Pošto je bila reč o starijoj dami,
ona obojicu najpre ćutke odmeri,
zatim se prekrsti i prestravljeno reče:
– A ne, ja sam poštena građanka!
Ljubavnica
Danil Ivanovič jednom je imao ženu.
Takođe, imao je i ljubavnicu.
Sve ovo sa ženom i ljubavnicom
Danila Ivanoviča toliko je zbunilo
da do dana današnjeg uopšte nije siguran u to
da se možda nije radilo
o jednoj istoj osobi.
Savez pisaca i slučaj s dupetom
Svojoj koleginici, pesnikinji Nataši Sergejevoj Pronin, Danil Ivanovič jednom prilikom spontano je saopštio kako ima prelepo dupe. Zbog ove opaske Nataša Sergejeva toliko se razljutila da ga je smesta prijavila disciplinskoj komisiji Saveza pisaca. Povodom navedenog slučaja, predsedavajući Saveza hitno je obrazovao radno telo sa zadatkom da utvrdi činjenično stanje.
I pored najbolje volje Danil Ivanovič uopšte nije uspevao da shvati šta novoobrazovano radno telo u stvari treba da utvrdi?
– Da li to da je zbilja rekao ono što je rekao (što Danil Ivanovič, uostalom, nije ni demantovao) ili da li Nataša Segrejeva zaista ima vanredno lepo dupe?!
Zbog svega, Danil Ivanovič rešio je da postojeće dileme ipak zadrži za sebe a da se pred Komisijom radije brani ćutanjem.
Ideje
Danil Ivanovič kupio je novu svesku na kocke u koju je počeo da zapisuje ideje. Šetajući osunčanim parkom Prve petoletke kako bi mu koja ideja padala na pamet zastajao je i beležio ih u svesku. U susret mu je dolazila neugledna starica, smežurane kože, zabrađena maramom, koja je Danila Ivanoviča odmah upitala:
– Mladiću, kažite mi zašto svaki čas zastajkujete, i šta vi to uostalom, stalno zapisujete?
– Zapisujem svoje ideje!
– Kakve ideje? O čemu?
– Vidite, gospođo, sa idejama se nikad ne može pouzdano znati o čemu su...
Već sutradan na vrata stana u kom Danil Ivanovič živi prvi put je pozvonila policija.
Miš
Na koricama knjige koju je svake večeri
voleo da čita pred spavanje
Danil Ivanovič jednom je ugledao miša.
Bio je to lep, braonkasto-sivkasti miš
s dugačkim repićem i sjajnim,
krupnocrnim okicama.
Danil Ivanovič jedino nije bio siguran
da li je miš došao na knjigu ili iz knjige?!
Čovek sa dve glave
Kada su prosjaka koji živi
ispod Anuškinog mosta upitali:
Da li je, možda, upoznao Harmsa?
On im je, bez dvoumljenja, odgovorio:
Ako mislite na onoga koji
živi sa dve glave, onda ne.
– Njega uopšte nisam poznavao!