Istorija| Sex| Životinjski svet

'Our boys didn't die in vain'

princi RSS / 21.04.2017. u 02:04

Svako ko je završio srednju školu zna priču o Don Kihotu, tragično-smešnom junaku istoimenog romana Miguela Servantesa: Don Kihot živi u imaginarnom svetu heroja, vitezova, divova, čarobnjaka nežnih devica u kome čuva svoju Dulčineu iz Toboza. U stvarnosti, Don Kihot je Alonzo Kihano, postariji gospodin; plemenita Dulčinea je seljančica iz obližnjeg sela, a divovi su vetrenjače. U svojoj priči "Problem" Horhe Luis Borhes se pita šta bi se desilo kad bi deludirani Alonzo u tom svom magnovenju zaista ubio čoveka? Po Borhesu, tri su moguća odgovora na ovaj problem.

Prvi odgovor je da se ne bi desilo ništa naročito: Don Kihota ne bi uznemirilo ubistvo, njegove deluzije bi bile toliko snažne da on ne bi bio u stanju da ih razlikuje od zbilje. Druga opcija je da bi zločin toliko prestravio čestitog Alonza da bi mu istog trenutka razvejale iluzije i on bi verovatno okončao skrhan grižom savesti.

Postoji i treća, mnogo kompleksnija opcija: Alonzo je potpuno svestan da je borba protiv izmišljenih divova čista iluzija, ali kad ubije stvarnog čoveka, on se grčevito drži svoje iluzije jer ona daje jedini smisao njegovom zločinu. I, paradoksalno, što veće žrtve podnosi izmišljenoj priči, Alonzo ojačava samu priču, postaje efektivno njen rob, baš zato jer samo ona daje jedini smisao svim tim žrtvama i patnji.

U politici se ova treća opcija naziva 'Our Boys Didn't Die in Vain' opcija i fino je ilustruje sledeća pričica o italijanskom učešću u Prvom Svetskom Ratu. Kao što je poznato, Italija je u Rat ušla 1915. na strani sila Antante. Italijanski cilj je bio oslobađanje Trenta i Trsta, dva vekovna italijanska ognjišta koja su bila zaposednuta od strane omražene Austro-Ugarske Imerije. Italijanski političari su davali vatrene govore, obećavali istorijski obračun, obećavali obnavljanje slavnog Rimskog Carstva. Stotine hiljada italijanskih regruta su krenuli na front uzvikujući "Za Trento i Trst!" misleći da je zauzimanje vekovnih ognjišta formalnost.

U stvarnosti, borbe za Trento i Trst su bile sve samo ne formalnosti. Austro-Ugarska vojska se ušančila duž reko Isonzo (Soče na slovenskemu i srpskom, hvala Krkaru na razjašnjenju). Italijani su se požrtvovano bacali na dobro organizovanog neprijatelja ne uspevši da naprave nikakav značajan prodor. U prvoj bici su izgubili 15000 vojnika. U drugoj, 40 000, u trećoj još 60 0000. Borbe su se nastavila još 2 godine, sve dok Austrijanci konačno nisu preduzeli protivnapad nateravši Italijane da se povuku čak do Venecije. Veličanstvena oslobodilačka bitka se pretvorila u pravo krvoproliće Italijana: nakon ukupno 11 bitaka bezmalo 700 000 ih je poginulo dok je ranjenih bilo preko milion.

Posle prve izgubljene bitke, italijanski političari su naravno imali 2 izbora: mogli su da priznaju svoju grešku i potpišu primirje sa Austro-Ugarskom. Austro-Ugarska bi to jedva dočekala jer joj je vojska itekako trebala na drugim frontovima. Ipak, političari nisu tek tako mogli da se okrenu rodbini 15000 poginulih i kažu im: 'Izvinite, zeznuli smo se, nemoj da se ljutite, ali vaš Đovani je poginuo uzaludno. Kao i vaš Marko.' Umesto toga, mogli su da viknu još jače nego prvi put: 'Đovani i Marko su poginuli kao heroji! Poginuli su za naš Trst, i mi sad još više nego pre moramo pokazati da nisu poginuli uzalud. Nastavićemo da se borimo do pobede!' Naravno, političari su odabrali drugu opciju, i poslali su u smrt još 40 000 ljudi. Posle druge bitke političarima su opet stajale dve opcije na stolu, i oni su se opet odlučili za onu po kojoj 'naši momci nisu poginuli uzalud'. Naravno, nisu samo političari krivi. I uskovitlan i pijani narod je tražio nastavak rata, i političari su u velikoj meri  podilazili tim željama. Uostalom, kad nisu uspeli da udovolje, na njihovo mesto su došli neki drugi, mnogo maligniji ljudi (tj Musolini).

Politiku na stranu, mene je poslednjih par dana zabavio način i lakoća na koji ljudi postaju robovi svojih iluzija, priča, "narativa" i kako zbog tih iluzija i nekakvog prenaduvanog ega umesto da kažu  neko jednostavno 'Ja to nisam znao' ili 'U pravu si'  umesto blagog i umerenog stava završavaju u ekstremizmu, idiotizmu i potpunoj iracionalnosti. To me i podsetilo na ovu malu pričicu koju je u svojoj predivnoj knjizi Homo Deus ispričao Harari.



Komentari (634)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

krkar krkar 04:29 21.04.2017

Soča


Samo da se nadovežem jer veći deo svog mladog života proučavam taj front, mislim da sam svaki metar obišao.

Italijani su od početka bili protiv tog rata, građanima, tačnije državljanima, nije baš toliko bilo stalo ni do kulturno daleko više austrijskog Trsta ni do etnički mešovitog Trentina/Južnog Tirola. Političarima jeste.

Već posle prve-druge ofanzive, kad su shvatili da neće tek tako probiti dobru i čvrstu austrijsku odbranu* (Madžara je tu bilo sasvim malo, sa razlogom), italijanski vojnici gledali su samo kako da ne poginu. Jebalo im se za Trst. Naravno, političari i generali zabrazdili su upravo na način i iz razloga koje ti opisuješ i to je na kraju dovelo do opšteg sloma italijanske vojske kod Kobarida** a odmah zatim na celom frontu. Uprkos tome što su oficiri bukvalno ubijali SVOJE vojnike koji nisu hteli da stanu i da se bore, oni i dalje nisu pokazivali ni najmanju nameru da nastave tu veliku laž i borer se za svojih oficira i političara zdravlje. Front se stabilizovao na Pijavi ne zato što su se Italijani sredili i organizovali nego zato što Austrijanci i Nemci, koji su iovako u progonu otišli mnogo dalje nego što su i u najambicioznijim planovima očekivali, nisu više mogli da napreduju zbog predugih i razvučenih linija snabdevanja. Naravno, kad je Austrija prešla Taljamento, linije u Tirolu postale su neodbranjive i Italijani su morali da se povuku da ne bi bili okruženi. Mada su na tom delu fronta, posebno u Dolomitima, obe strane pokazale izuzetnu hrabrost i borbenost***.

Svakakve se pouke mogu izvući sa Soškog fronta.
krkar krkar 04:39 21.04.2017

Re: Soča

krkar

Samo da se nadovežem jer veći deo svog mladog života proučavam taj front, mislim da sam svaki metar obišao.

Italijani su od početka bili protiv tog rata, građanima, tačnije državljanima, nije baš toliko bilo stalo ni do kulturno daleko više austrijskog Trsta ni do etnički mešovitog Trentina/Južnog Tirola. Političarima jeste.

Već posle prve-druge ofanzive, kad su shvatili da neće tek tako probiti dobru i čvrstu austrijsku odbranu* (Madžara je tu bilo sasvim malo, sa razlogom), italijanski vojnici gledali su samo kako da ne poginu. Jebalo im se za Trst. Naravno, političari i generali zabrazdili su upravo na način i iz razloga koje ti opisuješ i to je na kraju dovelo do opšteg sloma italijanske vojske kod Kobarida** a odmah zatim na celom frontu. Uprkos tome što su oficiri bukvalno ubijali SVOJE vojnike koji nisu hteli da stanu i da se bore, oni i dalje nisu pokazivali ni najmanju nameru da nastave tu veliku laž i borer se za svojih oficira i političara zdravlje. Front se stabilizovao na Pijavi ne zato što su se Italijani sredili i organizovali nego zato što Austrijanci i Nemci, koji su iovako u progonu otišli mnogo dalje nego što su i u najambicioznijim planovima očekivali, nisu više mogli da napreduju zbog predugih i razvučenih linija snabdevanja. Naravno, kad je Austrija prešla Taljamento, linije u Tirolu postale su neodbranjive i Italijani su morali da se povuku da ne bi bili okruženi. Mada su na tom delu fronta, posebno u Dolomitima, obe strane pokazale izuzetnu hrabrost i borbenost***.

Svakakve se pouke mogu izvući sa Soškog fronta.


*) Tu je mladi major hesenskih ploaninskih jegera Erwin Romell zaslužio Pour le Merite, najviši orden carske Nemačke. I to dva puta: prvi put za akciju koju je predvodio ali je greškom generalštaba dodeljen drugom oficiru (kasnije takođe feldmaršalu). Pa si je Romel 4 dana kasnije briljantnom akcijom zaslužio drugi PlM.

**) Suštinski glavni razlog italijanskog sloma bila su široko rasprostranjena socijalistička uverenja i svest italijanskih vojnika da su topovsko meso truloj imperijalističko-feudalnoj državi. Jednostavno, nisu imali za šta da se bore.

***) Fascinantne, ali baš fascinantne, su borbe u Dolomitima, posebno na potezu Tre Cime di Lavaredo - Lagazuoi. Tu su se leti položaji držali na preko 3000m n.v. a zimi su se spuštali na 1500-1800. Italijani su na jednom mestu držali jedan ispust ispod jednog previsa, tzv. Cinghia Martini, gde je jedan ludi poručnik, kasnije kapetan (taj Martini) držao položaj uprkos najnemogućijim uslovima. Onda su jedni pod drugima kopali tunele u tim visokim planinama i detonirali sve veće količine eksploziva, prvo u desetinama kilograma a kasnije u stotinama tona. Ko ima prilike da ode na Lagazuoi u tunele se i dan danas može ući, fascinantni su, a postoji i izvanredna i vrlo slikovita via ferrata.

Dakle sve ovo pokazuje da fama o Italijanima kao lošim vojnicima uopšte nije tačna. Naprotiv, loši vojnici su Francuzi posle Napoleona a Italijani su odlični vojnici - u ratovima koje prepoznaju kao svoje i vredne ratovanja. A to svakako nisu bili ni osvajanje Trsta ni kasnije osvajanje Balkana, Grčke ili Severne Afrike.
emsiemsi emsiemsi 05:22 21.04.2017

Re: Soča

krkar

...
Italijani su od početka bili protiv tog rata, građanima, tačnije državljanima, nije baš toliko bilo stalo ni do kulturno daleko više austrijskog Trsta ni do etnički mešovitog Trentina/Južnog Tirola. Političarima jeste.
...

Трст је наш !
Успут --- анегдоту коју ми је испричао стриц. За време демонстрација током тршћанске кризе, пење се он Каменичком улицом ка Зелењаку са другим демонстрантима узвикујући "Трст је наш". Поред њега иде другар из фирме, иначе Италијан, и виче најгласније. Стриц, шерет какав је био, окрене се ка њему и рече --- ти никако не можеш да изгубиш.
princi princi 07:17 21.04.2017

Re: Soča

Aha, hvala, ispravljam. Inače, se čitav primer može gledati i kao ilustracija sunk cost fallacyja o kome je Kahneman dosta pisao. SCF objašnjava, na primer, zašto veliki investicioni projekti najčešće probiju i budžet (i po više puta) i rokove. Hoću reći, sreće se svakodnevno, i van bloga.
eloy eloy 07:30 21.04.2017

Re: Soča


Svakakve se pouke mogu izvući sa Soškog fronta.



krkar krkar 10:28 21.04.2017

I još malo Soče


Možda najznačajniju ulogu u zadržavanju Italijana na Soškom frontu imao je austrijski general, kasnije feldmaršal, Svetozar Borojević. Nesumnjivo jedan od najboljih vojskovođa u odbrani u celom I s.r, uspešno je parirao svim italijanskim napadima. Interesantno je da je u napadu bilo daleko manje uspešan, što pokazuje da mu je mentalni sklop bio daleko više prilagođen odbrani. U svakom slučaju prilikom konačne ofanzive, njegovo krilo fronta, krajnje južno, uz Jadran, najmanje je, najsporije i najmanje odlučno napredovalo.

No sve to nema veze sa Svetovom* sudbinom. On je bio svestan da će na liniji koju on zadrži do kraja rata biti sledeća linija razgraničenja između Slovenstva i Italijanstva**. Njemu je bilo svejedno hoće li Sloveni na toj liniji biti kao deo A-U monarhije*** ili možda neke samostalne države iako je bio ubeđeni austro-ugarin i odani habzburgovac. I to svoje uverenje da se oni, boreći se za Ćesara na Soči u stvari bore za sebe i svoju južnoslovensku braću vrlo je uspešno preneo na svoje vojnike.

Kao častan oficir na kraju rata, sa porazom i raspadom A-U, čime je bio oslobođen od svoje vojničke zakletve****, ponudio se novom Kraljevstvu SHS***** ali su ga Srbijanci ne samo odjebali nego i ponizili zadržavajući njegov generalski vagon sa njegovom štabnom i ličnom imovinom u Kranju. Jer šta je njima trebao jedini u-proceduri-proglašeni feldmaršal u Južnih Slovena?

Kad smo već kod toga, možda je najbolji primer politizacije Vikipedije baš odrednica Svetozar Borojević.

Preporučujem, informacije radi, prvo pročitati na engleskom a zatim i na svim jezicima naših kretenskih naroda i narodnosti.

LINKOVI:

engleski
srpski
hrvatski
bosanski
slovenački
nemački
italijanski
ruski

Naročito preporučujem pročitati poglavlje o kraju rata i poraću sa nemačke i fusnotu br. 1 (na hrvatskom) sa ruske Vikipedije

*) Vojnici Sloveni zvali su ga Naš Sveto

**) Kao vojnik nije računao na politiku koja je Italijanima dala sve do Vrhnike

***) Sahranjen je u grobnici koju je platio lično bivši car Karlo

****) Da su srpski oficiri JNA išta čitali osim partijske literature, primer feldmaršala Borojevića mogao im je biti pouka i nauk da se ne glupiraju i brukaju "braneći Jugoslaviju" nakon njenog raspada

*****) Od 1.12.1918. do usvajanja Vidovdanskog ustava država se zvala Kraljevstvo SHS, tek od 28.6.1921. naziv je Kraljevina SHS
milisav68 milisav68 10:45 21.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar
ali su ga Srbijanci ne samo odjebali nego i ponizili zadržavajući njegov generalski vagon sa njegovom štabnom i ličnom imovinom u Kranju. Jer šta je njima trebao jedini u-proceduri-proglašeni feldmaršal u Južnih Slovena?

Pa kad srbijanci nisu imali krkara da im to objasni.

I velika je šteta što svaki narod u srpskom komšiluku nije imao po jednog krkara da im objasni kakva su srbi govna i goveda, te da sa njima ne treba imati nikakva posla.

Na Balkanu bi teklo med i mleko.
emsiemsi emsiemsi 11:05 21.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar

Možda najznačajniju ulogu u zadržavanju Italijana na Soškom frontu imao je austrijski general, kasnije feldmaršal, Svetozar Borojević. Nesumnjivo jedan od najboljih vojskovođa u odbrani u celom I s.r, uspešno je parirao svim italijanskim napadima. Interesantno je da je u napadu bilo daleko manje uspešan, što pokazuje da mu je mentalni sklop bio daleko više prilagođen odbrani. U svakom slučaju prilikom konačne ofanzive, njegovo krilo fronta, krajnje južno, uz Jadran, najmanje je, najsporije i najmanje odlučno napredovalo.
...

Без везе пренаглашаваш значај поменутог фелдмаршала.
Успут --- глупи Срби нису хтели да прихвате оваквог војсковођу, али је зато паметни Хрват Тито у наредној рунди прихватио мноштво усташа у партизанске редове због којих су се Срби осећали, мало је рећи као посрани.
krkar krkar 11:37 21.04.2017

Re: I još malo Soče

milisav68


emsiemsi



Em ste se našli em ste isto iz svega pročitali i shvatili.

Mašala, mašala! Blago Srbiji!
nask nask 12:01 21.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar

ali su ga Srbijanci ne samo odjebali nego i ponizili


Mene u SL osnovnoškolskom sistemu sedamdesetih učilo o Borojeviću, brat je tamo završio gimnaziju i on je o Soški fronti i Borojeviću takođe učio. Ako nas sećanje dobro služi učenje je bilo prilično neutralno. Ja sam tada naravno mislio da je Borojević slovenac. Naš ćale koji je inače rat završio u Trstu i kasnije Zoni B nam je o Soškoj fronti dosta pričao, bio je artiljerac, pa smo se naslušali priča o tome kako su taljani i austrijanci kombinovali artiljeriju sa alpama. Kuku majci onim soldatima. Inače je on lično nekako bio protaljanski čisto stručno, a i verovatno što je rođen u Crnu Goru. On nam je objasnijo da Borojevič nije slovenac. Gde je on sve to naučio, ne znam, ali je kao oficir JNA ipak znao o tim stvarima.

Inače je Soška fronta slovencima i dalje nacionalna trauma.
princi princi 12:48 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Dobro, ruku na srce, nisu Srbi bili mnogo nežniji ni prema svojim vojvodama. No, da ne gnjavimo, interesantna mi je skroz ta priča o italijanskim pokušajima osvajanja Trsta i Trente jer u biti pokazuje koliko su svi ljudi slični. Ni ta sunk cost fallacy nikako nije karakterna odlika, već karakteriše skoro svakog. Meni je interesantno kako su ljudi odmah počeli da igraju sudoku sa tim "aha! na njega je mislio" a nijednom nisu pomislili da su i oni sami žrtva tog fallacyja. A njenom žrtvom može pasti bukvalno svako. Nekako, lakše nam je da opravdavamo pogrešno činjenje svojim iluzijama nego da živimo sa grižom savesti.

Uopšte, taj sveopšti nedostatak neke samorefleksije i, što kažu komunisti, samokritike je stvarno zabrinjavajući na blogu. Svi misle za sebe da su u pravu. A to je nemoguće.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:58 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Meni je interesantno kako su ljudi odmah počeli da igraju sudoku sa tim "aha! na njega je mislio" a nijednom nisu pomislili da su i oni sami žrtva tog fallacyja.

Ja ne mislim, ja znam da je, ovo, tekst za mene i o meni! ;-)
Atomski mrav Atomski mrav 13:03 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Svi misle za sebe da su u pravu. A to je nemoguće.


Two men say they're Jesus,
one of them must be wrong...

krkar krkar 14:28 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Ja ne mislim, ja znam da je, ovo, tekst za mene i o meni! ;-)


A ti emuliraš Crnjanskog?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:58 21.04.2017

Re: I još malo Soče

emuliraš Crnjanskog

Па, личимо, ево, увери се:
Paprika, crvena, kao srce materino…

zilikaka zilikaka 16:23 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Meni je interesantno kako su ljudi odmah počeli da igraju sudoku sa tim "aha! na njega je mislio" a nijednom nisu pomislili da su i oni sami žrtva tog fallacyja. A njenom žrtvom može pasti bukvalno svako. Nekako, lakše nam je da opravdavamo pogrešno činjenje svojim iluzijama nego da živimo sa grižom savesti.

Uopšte, taj sveopšti nedostatak neke samorefleksije i, što kažu komunisti, samokritike je stvarno zabrinjavajući na blogu. Svi misle za sebe da su u pravu. A to je nemoguće.


JA da dopunim da ćeš ovu osobinu često naći i kod dugogodišnjih parničara po sudovima.

Na stranu prirodna potreba za pravdom, opravdan lični interes, moguća korumpiranost i neefikasnost suda, ali upravo istrajavanje na nekom putu i onda kad je očigledno da to ne vodi dobrom, da pravi nesrazmerno velike troškove i zahteva mentalno-emotivno angažovanje, je upravo ta situacija.

Inače, u međuljudskim odnosima jedna od čestih osobina koja je pokretač onolikih psiholoških igara.

Bilo i biće.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:36 21.04.2017

Re: I još malo Soče

zilikaka
Meni je interesantno kako su ljudi odmah počeli da igraju sudoku sa tim "aha! na njega je mislio" a nijednom nisu pomislili da su i oni sami žrtva tog fallacyja. A njenom žrtvom može pasti bukvalno svako. Nekako, lakše nam je da opravdavamo pogrešno činjenje svojim iluzijama nego da živimo sa grižom savesti.

Uopšte, taj sveopšti nedostatak neke samorefleksije i, što kažu komunisti, samokritike je stvarno zabrinjavajući na blogu. Svi misle za sebe da su u pravu. A to je nemoguće.


JA da dopunim da ćeš ovu osobinu često naći i kod dugogodišnjih parničara po sudovima.

Na stranu prirodna potreba za pravdom, opravdan lični interes, moguća korumpiranost i neefikasnost suda, ali upravo istrajavanje na nekom putu i onda kad je očigledno da to ne vodi dobrom, da pravi nesrazmerno velike troškove i zahteva mentalno-emotivno angažovanje, je upravo ta situacija.

Inače, u međuljudskim odnosima jedna od čestih osobina koja je pokretač onolikih psiholoških igara.

Bilo i biće.


Тек колико је тешко окренути се и оставити своје емотивне грађевине, и престати даље у њих улагати, иако то нема смисла :) То ће човек доживети као властити пораз: толико уложене енергије ни у шта? (Као да су емотивни односи нека врста касице-прасице, штедње с интересом?)

Вероватно да сви ми имамо неки емотивни Сошки фронт у прошлости. Но, што рече велики Мики -- То што сам био, то сад црна земља покрива... Окренеш се и одеш. Ионако си погинуо. ;-)

zilikaka zilikaka 16:49 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Ja ne mislim, ja znam da je, ovo, tekst za mene i o meni! ;-)


Zaposlim se ja davnih godina, ko pripravnik, dođe nam u posetu kolega iz Subotice, dobar prijatelj firme, i u opuštenom razgovoru ispriča:

Mlađe dete, sin, bio vrlo nestašan, svojevoljan, neukrotiv. Mada su oni u kući imali stavove da mu se ne sme sve dozvoliti, da je starije dete bilo sasvim ok, ništa nije davalo rezultate.
Kad je mali trebao da krene u vrtić, odu oni prvo, nađu vaspitačicu s namerom da je uvedu u priču. Žena se prosto uvredila. Pa šta oni misle, ona je pred penzijom, toliku decu je izvela, da ona neće umeti da se nosi...

Inače, za priču je važno i da se sve dešava među Mađarima u Subotici, koji nekako drže do određenog nivoa u međusobnom ophođenju u svim prilikama i svako ispadanje se smatra velikim skandalom.

Elem, počne vrtić, mali krene da pravi probleme i vaspitačica bržebolje skupi decu iz grupe i najavi im da će im ispričati jednu važnu priču.
Okupi ih tako sve (pri čemu je onaj klinac bio tu u prostoriji ali se igrao nečim, naizgled nezainteresovano), i krene priču o jednom dečaku M koji je bio neposlušan i ponašao se kako nedolikuje i...
I taman kad je napravila zaplet u nameri da priču završi nekom poukom, mali ostavi ono čime se zanimao, priđe joj i na čistom srpskom pred svom onom decom odvali doslovce:
Pizdo jedna, pa ti o meni govoriš!


Sledeća scena, stiže taj kolega da pokupi dete iz vrtića i zatiče decu u haosu a vaspitačicu uplakanu u ćošku, jerbo se njoj u životu niko na taj način nije obratio


docsumann docsumann 17:24 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Тек колико је тешко окренути се и оставити своје емотивне грађевине, и престати даље у њих улагати, иако то нема смисла :) То ће човек доживети као властити пораз: толико уложене енергије ни у шта? (Као да су емотивни односи нека врста касице-прасице, штедње с интересом?)


ne samo emotivne, već i intelektualne, pa i ideološke.
ok, sve je to opet obavijeno emotivnom obvojnicom.

gledao sam (i slušao) svojim očima (i ušima) kako moj tetak, inače akademik, biolog, stari komunista, potpuno prolupava dok na TV-u gleda urušavanje komunističkog bloka...početkom 90-tih.
lkad je krenuo da mi objašnjava kako su komunisti srušili berlinski zid, ono ne slučajno, nehotimično, greškom, već intenciono, svjesno čineći.

naravno, iznenada sam se sjetio da imam neka važna posla na faksu...
docsumann docsumann 17:28 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Окренеш се и одеш. Ионако си погинуо. ;-)


Jednom sam poginuo šezdeset puta

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:03 21.04.2017

Re: I još malo Soče

ne samo emotivne, već i intelektualne, pa i ideološke.

Govoriš o jugonostalgičarima?
:)
princi princi 20:25 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Preporučujem, informacije radi, prvo pročitati na engleskom a zatim i na svim jezicima naših kretenskih naroda i narodnosti.

LINKOVI:

engleski
srpski
hrvatski
bosanski
slovenački
nemački
italijanski
ruski

Čoveče, pa ovo je fenomenalno, čovek je k'o St Germain, ne zna se ni ko je (mislim, kulturno), ni odakle je došao, ni da li je Hrvat, ni Srbin, katolik, pravoslavac.
emsiemsi emsiemsi 20:28 21.04.2017

Re: I još malo Soče

princi
Preporučujem, informacije radi, prvo pročitati na engleskom a zatim i na svim jezicima naših kretenskih naroda i narodnosti.

LINKOVI:

engleski
srpski
hrvatski
bosanski
slovenački
nemački
italijanski
ruski

Čoveče, pa ovo je fenomenalno, čovek je k'o St Germain, ne zna se ni ko je (mislim, kulturno), ni odakle je došao, ni da li je Hrvat, ni Srbin, katolik, pravoslavac.

Ванземаљац ?
docsumann docsumann 20:30 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Predrag Brajovic
ne samo emotivne, već i intelektualne, pa i ideološke.

Govoriš o jugonostalgičarima?
:)


pa ne baš.
jugonostalgičari su vrsta koja se pojavila u godinama koje su uslijedile nakon rasparamparčadavanja Jugoslavije.
ovdje je akcenat na akciji u datom trenutku. i na licu mjesta.

maestralnostalgičari
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:56 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Ванземаљац ?


Pokušao sam da nađem gde sam to pročitao (a davno je bilo, i to ne na netu, neka papirna knjiga je bila u pitanju) gde se navodi njegova izjava koja ide otprilike ovako
"Boriću se dok ne pobijem sve Srbe, a onda ću i sebe ubiti na na svetu ne ostane ni jedan Rac."

princi princi 21:01 21.04.2017

Re: I još malo Soče

"Boriću se dok ne pobijem sve Srbe, a onda ću i sebe ubiti na na svetu ne ostane ni jedan Rac."

Fantastično. Mislim, čovek kad živi te neke iluzije njemu se čini da štiti neki svoj ego, ali on zapravo poništava i unižava taj ego, uništava sebe samog, simbolički se poništava. Ova izjava je potpuno na fonu toga.
emsiemsi emsiemsi 21:08 21.04.2017

Re: I još malo Soče

hoochie coochie man
Ванземаљац ?


Pokušao sam da nađem gde sam to pročitao (a davno je bilo, i to ne na netu, neka papirna knjiga je bila u pitanju) gde se navodi njegova izjava koja ide otprilike ovako
"Boriću se dok ne pobijem sve Srbe, a onda ću i sebe ubiti na na svetu ne ostane ni jedan Rac."


Чија је то изјава ?
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:18 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Fantastično. Mislim, čovek kad živi te neke iluzije njemu se čini da štiti neki svoj ego, ali on zapravo poništava i unižava taj ego, uništava sebe samog, simbolički se poništava. Ova izjava je potpuno na fonu toga.


Da, i tog poništavanja, koje njemu liči na zaštitu, nikada nije dosta.
On je, ako je ova izjava tačna, a to nije nemoguće imajući u vidu njegovu karijeru, evo došao i do tačke kad ta "zašita" podrazumeva i njegovo fizičko poništenje.

To tako uglavnom i ide, teško je izgleda stati i reći, jbg, pogrešio sam.
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:19 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Чија је то изјава ?


Svetozara fon Borojevića.
O njemu se razgovara?
princi princi 21:29 21.04.2017

Re: I još malo Soče

teško je izgleda stati i reći, jbg, pogrešio sam

Najteže. A posle neke tačke, čovek svu svoju energiju, svu svoju "pamet" koristi da se samo što dublje ukopa. Jer toliko je investirao sebe, da mu bukvalno sve zavisi od toga. Fascinantna stvar, stvarno. Ima ljudi koji kažu da nam pamet samo zato i služi, da obezbedimo što ubedljivije opravdanje za sopstvene predrasude. Naravno, opravdanje pre svega pred sobom, ali i pred drugima.
zilikaka zilikaka 21:42 21.04.2017

Re: I još malo Soče

hoochie coochie man
Чија је то изјава ?


Svetozara fon Borojevića.
O njemu se razgovara?

Koliko je meni poznato, ta izjava potiče iz 1848 i pripisuje se Jovanu Damjaniću.

P.S. Pošto sam se dočepala tastature da dopunim. Upravo ta revolucija iz 1848 je koren kasnijih sukoba i netrpeljivosti između Srba i MAđara, bar tako kažu. KAd se kod Mađara probudila nacionalna svest i želja za odvajanjem os Austrije, podigli su glave i drugi, pa i srbi u Carevini. Pošto MAđari nisu imali razumevanja za buđenje nacionalne svesti drugih i njihove pa želje za nekim autonomijama, a pošto su srbi inače imali dil sa Bečom, a pri tome dobrim delom bili i profesionalni vojnici, oni su stali na stranu CAra i u dobroj meri uticali na rezultat - gušenje pobune.

Posle je bilo duplo golo. em ih Beć nešto kasnije na finjaka ipak prepustio MAđarima, em se stvorila netrpeljivost. Interesantno da Mađari i dan danas tu revoluciju jako veličaju i drže do nje, pa otuda verovatno i zlopamćenje.

A taj Damjanić je u Revoluciji bio na strani Mađara, te je od njih i danas slavljen a Srbi ga se stide.

berman berman 21:48 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Kao častan oficir na kraju rata, sa porazom i raspadom A-U, čime je bio oslobođen od svoje vojničke zakletve****, ponudio se novom Kraljevstvu SHS***** ali su ga Srbijanci ne samo odjebali nego i ponizili zadržavajući njegov generalski vagon sa njegovom štabnom i ličnom imovinom u Kranju.

Trumbić, Krkare Trumbić je bio protiv njega , Mišić je bio za, ali po tebi svakako i Stjepan Sarkotić von Lovćen je trebao biti najmanje Vojvoda u SHS vojsci. Čini mi se da su tvoji iz "paganije" bili najzadrtiji u stvaranju te besmislene tvorevine ... al nisu mu "posilnog" Kvaternika ponizili pa je on poslije sa sjekirom NDH proglašavao i rat Americi objavljivao.
Sahranjen je u grobnici koju je platio lično bivši car Karlo

ah blažene uspomene car Karlo Iperitni, Asad prije Asada, da je Karleku ( srpski Draganu) bilo do"našeg Svete" dao bi mu grofovsku titulu ,a ne barona od neke banijske pripizdine. feldmaršal a baron,ko da je upravitelj Bosne a ne Carsko Kraljevski feldmaršal.
Da su srpski oficiri JNA išta čitali osim partijske literature, primer feldmaršala Borojevića mogao im je biti pouka i nauk da se ne glupiraju i brukaju "braneći Jugoslaviju" nakon njenog raspada

jes tako bi Rašeta jamačno dobio ako ne krilničku titulu ono bar komodora od male mlake ,umjesto što se usro zajedno sa ledenim žikom avramovićem
no svakako da je poradi blažene uspomene na "našeg svetu" Eugen Kvaternik za prijatelje Dido , njegovo široj i užoj rodbini prezimnjacima mu po materi i čači organizirao kulturno uzdizanje slušanjem "Male Florami" .Vidim da je tvoje poznavanje WWI zavidno, znaš li nabrojit sve hrvatske časnike na mjestima okupacijskih upravitelja Srbije i Beograda od 1915 -1918 i sve hrvatske postrojbe koje su učestvovale u okupaciji ( recimo samo je 42 hrvatsko-slavonska divizija hrvatskog kraljevskog domobranstva imala preko 10 000 ljudi u Srbiji )

hoochie coochie man hoochie coochie man 21:57 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Koliko je meni poznato, ta izjava potiče iz 1848 i pripisuje se Jovanu Damjaniću.


Evo mi još jednog razloga da ponovo prelistavam.
(šteta što tamo nema ctrlf opcije :))

Siguran sam da sam pročitao da se Borojeviću pripisuje, siguran jer me je baš cimnula, i to tako jako da mu ime nikad nisam zaboravio, a davno sam to čitao.

E sad, da li je moguće da mu je greškom pripisana, moguće je, ali da je moguće da je on to izgovorio, i to je moguće.
zilikaka zilikaka 22:33 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Siguran sam da sam pročitao da se Borojeviću pripisuje, siguran jer me je baš cimnula, i to tako jako da mu ime nikad nisam zaboravio, a davno sam to čitao.

Pazi, nisam ni jednog lično poznavala al čistom logikom više liči da sam ja u pravu.

Em što izraz Rac potiče od madjarskog pogrdnog naziva za Srbe a Borojević je više bio okrenut Austriji kao profesionalni oficir iz takve porodice, em istorijski kontekst logičnije objašnjava direktan sukob Madjara i Srba.

Iz ono malo potaka što sam pogledala nisam stekla utisak da je Borojević imao problem sa svojim identitetom.


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:42 21.04.2017

Re: I još malo Soče



Он мени блог, ја њему песму...
freehand freehand 23:33 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Он мени блог, ја њему песму...

Ovako je Pekić u "Vremenu čuda " opisao tlapnje Isusa i Jude:
Što je pisano ispunit se mora. Ako se jedno slovo ne ispuni čitavu knjigu bezvrednom čini..
krkar krkar 23:34 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Ova izjava je potpuno na fonu toga.


Možda bi bila da je istinita. Ali nije.
zilikaka zilikaka 23:38 21.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar
Ova izjava je potpuno na fonu toga.


Možda bi bila da je istinita. Ali nije.

Šta si teo reći?
Nije Borojević izjavio ili nije niko?
krkar krkar 23:40 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Iz ono malo potaka što sam pogledala nisam stekla utisak da je Borojević imao problem sa svojim identitetom.


...zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat...


Iz telegrama fm S.B. von B. Narodnom vijeću SHS od 1.12.1918.
krkar krkar 23:41 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Nije Borojević izjavio


Nije Borojević.

Nisam ni ja znao da je Damjanić ali dovoljno sam izučavao Borojevića da znam da on nije sigurno.

Hvala za Damjanića
krkar krkar 23:42 21.04.2017

Re: I još malo Soče

berman




Kad jednom ti i ja zaglavimo u kafani nećemo izlaziti bar 4 dana.

Nešto mislim da bismo mogli i karte da naplaćujemo
freehand freehand 23:43 21.04.2017

Re: I još malo Soče

ali dovoljno sam izučavao Borojevića

Borojević likes this
zilikaka zilikaka 23:43 21.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar
Iz ono malo potaka što sam pogledala nisam stekla utisak da je Borojević imao problem sa svojim identitetom.


...zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat...


Iz telegrama fm S.B. von B. Narodnom vijeću SHS od 1.12.1918.

Da li ima podataka da je istovremeno mrzeo Srbe?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:54 21.04.2017

Re: I još malo Soče

Ovako je Pekić u "Vremenu čuda " opisao tlapnje Isusa i Jude:
Što je pisano ispunit se mora. Ako se jedno slovo ne ispuni čitavu knjigu bezvrednom čini..

Има једна епизода у Дон Кихоту, када Алонсо Кихано Добри, то јест Дон Кихот, прича Санчу како књига о њима двојици већ постоји. Не овако као ја, додуше :)

Ако бих морао да бирам коју ће две књиге да понесем да читам међу звездама, вечито, то би били Библија, најбоља књига фантастичне књижевности, и Дон Кихот, први модерни роман. Већ око треће било би недоумица.

Време чуда је Пекићева генијална књига.

P.S.
Ако су ти књиге међу звездама, онда ти је библиотека на Месецу? Има ли тамо, добри мој Фрихенде, каквих библиотекарки, знаш ли то?
krkar krkar 00:19 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Da li ima podataka da je istovremeno mrzeo Srbe?


Ne, naravno. Prosto mi je nepojmljivo kako bi postojali ti podaci i na čemu bi se zasnivali.
berman berman 01:32 22.04.2017

Re: I još malo Soče


Kad jednom ti i ja zaglavimo u kafani nećemo izlaziti bar 4 dana.

Nešto mislim da bismo mogli i karte da naplaćujemo

Nisam ti ja za kafane, alhohol ne pijem ili rijetko kad.A kad jedem . žderem ko da mi je zadnje (nesublimirana oralna agresija) , dakle il jedem il pričam i slušam, pri tome mlataram rukama. Dakle meni ždranje i konverzacija nisu kompatibini. više volim kafe sa puno prostora oko stola ( hrvatski ležibar) za konverzacije.

Iz telegrama fm S.B. von B. Narodnom vijeću SHS od 1.12.1918.
Borojeviću toleriraš konvertizam, Emiru ne


Ne, naravno. Prosto mi je nepojmljivo kako bi postojali ti podaci i na čemu bi se zasnivali.
čini mi se da ima neka crtica o tome kod Medakovića u efemerisu . kako je Svetozar pl. Borojević von Bojna bio karijerni dupeuvlakač NjCKV . Skupljo čvarke , što je karakteristično za banijske krkane.A pismo mnogi pripisuju njegovom i poglavnikovom doglavniku Didi.
AL ukratko Krkare imena hrvatskih okupacijskih upravitelja Beograda i Srbije 15.-18. i postrojbe u agresiji ( ko je sve davo zlato za željezo ne treba)
krkar krkar 02:12 22.04.2017

Re: I još malo Soče

čini mi se da ima neka crtica o tome kod Medakovića u efemerisu .



Efemeris je priolično nepoštena knjiga. Medaković je isuviše lagao, na korist sebe a štetu drugih koje nije voleo.

O tome imam saznanja iz prve ruke jer se moja i njegova porodica na više mesta prepliću.
freehand freehand 08:47 22.04.2017

Re: I još malo Soče

A kad jedem . žderem ko da mi je zadnje (nesublimirana oralna agresija) , dakle il jedem il pričam i slušam, pri tome mlataram rukama. Dakle meni ždranje i konverzacija nisu kompatibini.

Mora da i pomfrit kradeš ljudima iz tanjira!
freehand freehand 08:56 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Ако су ти књиге међу звездама, онда ти је библиотека на Месецу? Има ли тамо, добри мој Фрихенде, каквих библиотекарки, знаш ли то?

U Dženetu ima sigurno, četrdeset po glavi.
Možda nisu baš bibliotekarke ali da ne zakeramo.
Inače, kad dođemo do tog ispunjavanja prorečenog eto nami Baala kako prvo slučajno greši slovo a onda čitave svoje sure među Prorokove gura, pa onda i Plana koji trojica intelektualnih smutljivaca, Belbo Diotalevi i Kazaubon iz sredine ka početku i kraju stvaraju.
Kad im vidiš sudbine (konopče i grana masline, ajatolahova strela, kancer, šiljak klatna) skapiraš da nije dobro oko takvih stvari mnogo čačkati.
emsiemsi emsiemsi 09:01 22.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar
čini mi se da ima neka crtica o tome kod Medakovića u efemerisu .



Efemeris je priolično nepoštena knjiga. Medaković je isuviše lagao, na korist sebe a štetu drugih koje nije voleo.

O tome imam saznanja iz prve ruke jer se moja i njegova porodica na više mesta prepliću.

Ти си изразито субјективан, те ја, ипак, бирам да више , у том преплитању, верујем Медаковићевим "лажима" него твојим лажима или "лажима".
Ефемерис је ретко солидна књига.
irvington irvington 13:02 22.04.2017

Re: I još malo Soče

hoochie coochie man
Ванземаљац ?


Pokušao sam da nađem gde sam to pročitao (a davno je bilo, i to ne na netu, neka papirna knjiga je bila u pitanju) gde se navodi njegova izjava koja ide otprilike ovako
"Boriću se dok ne pobijem sve Srbe, a onda ću i sebe ubiti na na svetu ne ostane ni jedan Rac."



То је рекао Јован (János) Дамјанић, а не генерал Боројевић.

Јован Дамјанић (мађ. Damjanics János; Стража, 8. децембар 1804 — Арад, 6. октобар 1849) био је српски граничарски официр у Аустријском царству и генерал мађарске војске током Мађарске револуције 1848. Мађари га сматрају својим херојем а Срби националним издајником.

За војвођанске Србе, пошто је био Србин пореклом, био је издајица, за Мађаре херој. Јован - Јанош предводио је мађарске снаге против народа из којега је потекао, а који се у том тренутку борио за Српску Војводину и већа права у Аустроугарској монархији. Тада је и добио надимак "Љута гуја", српски издајица. Приписује му се да је једном приликом изјавио „како ће убијати Србе док и последњег не буде убио, а онда ће убити и себе, јер ниједан Србин не треба да живи на кугли земаљској“.
princi princi 13:16 22.04.2017

Re: I još malo Soče

irvington
hoochie coochie man
Ванземаљац ?


Pokušao sam da nađem gde sam to pročitao (a davno je bilo, i to ne na netu, neka papirna knjiga je bila u pitanju) gde se navodi njegova izjava koja ide otprilike ovako
"Boriću se dok ne pobijem sve Srbe, a onda ću i sebe ubiti na na svetu ne ostane ni jedan Rac."



То је рекао Јован (János) Дамјанић, а не генерал Боројевић.

Јован Дамјанић (мађ. Damjanics János; Стража, 8. децембар 1804 — Арад, 6. октобар 1849) био је српски граничарски официр у Аустријском царству и генерал мађарске војске током Мађарске револуције 1848. Мађари га сматрају својим херојем а Срби националним издајником.

За војвођанске Србе, пошто је био Србин пореклом, био је издајица, за Мађаре херој. Јован - Јанош предводио је мађарске снаге против народа из којега је потекао, а који се у том тренутку борио за Српску Војводину и већа права у Аустроугарској монархији. Тада је и добио надимак "Љута гуја", српски издајица. Приписује му се да је једном приликом изјавио „како ће убијати Србе док и последњег не буде убио, а онда ће убити и себе, јер ниједан Србин не треба да живи на кугли земаљској“.


Da, skroz interesantno. Nekako borba Platona i Aristotela u jedinki. Nekakvi idealizovani likovi obuzmu čoveka i on je spreman i sebe da poništi (u Jovanovom slučaju i fizički) kako bi zaštitio to idealizovano ja. Ako to nije platonovski, ne znam šta je! Esencija drugosrbijanstva, EU zanesenosti. Stvarno fascinantna stvar.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:55 22.04.2017

Re: I još malo Soče

То је рекао Јован (János) Дамјанић, а не генерал Боројевић.


Ti baš siguran.
Dobro, mada ne znam kako se može biti tako siguran.
Ja nisam siguran da je Borojević to izjavio, a i prilično logićno mi deluje onaj Zilin rezon, ali sam siguran da ima autora koji njemu tu izjavu pripisuju.
A da li je ta izjava nespojiva sa njim?

Pa hajd da vidimo možemo li išta zaključiti na osnovu ovo malo napabirčenih činjenica (za razliku od onih koju su ga pomno proućavali, jelte, i došli do zaključka da se radi o suvom zlatu od čoveka)

Reče Zili gore
nisam stekla utisak da je Borojević imao problem sa svojim identitetom.

Možda nije, ali to zavisi od toga šta smatramo problemom sa identitetom.
Borojević je rođen kao Srbin, tu činjenicu nije sporna, pa ako se to smatra nemanjem problema onda ih nije imao.

Ali sve ostalo odudara od toga.

O sebi je govorio kao o Hrvatu.
Njegov narod, Srbi, je bio pred nestajanjem, nad njim su činjeni uzasni zločini, prolazio kroz pakao, a taj pakao mu je stvarala vojska i država kojoj je on pripadao.
Ni stim nije imao problema.
Borio se na suprotnoj strani, i to do kraja, i posle kraja, i kad je svima bilo jasno da je gotovo.

Lako je reći profesionalizam, vojnička zakletva i te priče.
Ali posle svega, kad su zakletve prestale da važe jer je nestalo onoga kome su date, šta radi Borojević?

Pa pokušava da se prišljamči pobedniku, ali na veoma zanimnjiv način.

U situaciji kad je sasvim jasno ko je gazda u novoj državi, ko je pobedio ko izgubio, čija se sluša i računa, on ipak ne može da dopusti sebi da Srbe i Srbiju, Beograd, nešto zamoli, nego moli Zagred.
Tako mu lakše.
Njima nije položio zakletvu, nije bio oficir njihove vojske, šta ga motiviše da se obraća Hrvatima radije nego Srbima, iako traži da stupi u, de fakto, srpsku vojsku, iako zna da se u Beogradu o tome odlučuje?
I to pazi kome piše, Kvaterniku.
Da, to je onaj gospodin koji je proglasio NDH.
To mu je ratni drug, prijatelj.
I to mu piše da bi mu bilo žao da Srbi odluče o njegovoj sudbini, radije bi da to urade Hrvati.
Stjepan Radić, onaj što je pitao koliko košta srpska krv, da se to isplati, o njemu piše sledeće.




Fino neko društvo, i stvarno je teško poverovati da je on mogao tako nešto da kaže.

A onda stižu objašnejnja kako je on neki mnogo značajan general, koji je ratovao u gubitničkoj vojsci, koji je doibio neku apsolutno nebitnu bitku, na apsolutno nevažnom frontu, nevažnom ni sa stanovišta ishoda rata, ni sa stanovišta Srbije.
Njega treba pomno proučavati, a ne recimo Šturma, Nemca u srpskoj, pobedničkoj vojsci.
I na tome se istrajava, juneći.
zilikaka zilikaka 21:12 22.04.2017

Re: I još malo Soče

nisam stekla utisak da je Borojević imao problem sa svojim identitetom.

Pa pazi, dosta toga sam na zahvaljujući blogu saznala o tom čoveku, i sudeći po tome, a i po mom koordinatnom sistemu, on nije imao problem sa identitetom.

Jednostavno, čovek bio karijerista, duša na prodaju, išao uzlaznom linijom oslobađajući se pri tome svega što bi moglo da mu zasmeta. Oportunista za sve pare. Bio je Hrvatskoj i izjašnjavao se kao Hrvat.
Poštujem svačije pravo da se doživljava kako hoće, ali držim da njemu to uopšte nije bilo važno i da bi takvi mogli da prihvate da su bilo šta što im se čini pogodnim.

E, a ono najvažnije, to sve možemo da volimo i cenimo ili ne, ali to nije bolesna osobina i po meni nije problem sa identitetom.


Onaj drugi primer, kada je čovek ne poriče pripadnost nekom narodu ali taj narod istovremeno mrzi, e tu ima problema.
Na to sam mislila.
freehand freehand 21:14 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Onaj drugi primer, kada je čovek ne poriče pripadnost nekom narodu ali taj narod istovremeno mrzi, e tu ima problema.
Na to sam mislila.

Na koga tu misliš? Neke insinuacije ili šta?
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:22 22.04.2017

Re: I još malo Soče

ednostavno, čovek bio karijerista, duša na prodaju, išao uzlaznom linijom oslobađajući se pri tome svega što bi moglo da mu zasmeta. Oportunista za sve pare.


A možda je, sad eto razmišljamo, nagađamo, baš on lep primer za temu o kojoj Princi priča i ilustruje je Italijanima na Soči koji su, prvo malo zabrljali, a onda srljali sve dalje nemajući pameti da kažu, pa dosta je bilo.

Od oportunizma dogurao do prijateljstva sa Kvaternikom, i situacije da Srbe izbegava u širokom luku, čak i onda kad bi oportunizam nalagao da se busa u srpske grudi i igra Moravac.

Nema leba da jede, al opet bi da mu Hrvati nekako urede stvar, ne bi Srbe da moli.
Nije to oprtunizam, pre usijana glava.
zilikaka zilikaka 21:26 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Na koga tu misliš? Neke insinuacije ili šta?


Ja konkretno na Damjanića, jer i dalje polemišemo o njima, ali nema razloga da bilo kome namećem ograničenje po pitanju tumačenja.
freehand freehand 21:27 22.04.2017

Re: I još malo Soče

zilikaka
Na koga tu misliš? Neke insinuacije ili šta?


Ja konkretno na Damjanića, jer i dalje polemišemo o njima, ali nema razloga da bilo kome namećem ograničenje po pitanju tumačenja.

Militarka. Fino čeljade.
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:31 22.04.2017

Re: I još malo Soče

ali nema razloga da bilo kome namećem ograničenje po pitanju tumačenja


A ne bi bilo ni lepo ograničavati jer se neka tumačenja sama nameću :)
blogovatelj blogovatelj 21:43 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Njega treba pomno proučavati, a ne recimo Šturma, Nemca u srpskoj, pobedničkoj vojsci.
I na tome se istrajava, juneći.


Šta drugo očekuješ od junca?
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:59 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Da junasto istrajava :)
krkar krkar 22:15 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Jednostavno, čovek bio karijerista, duša na prodaju, išao uzlaznom linijom oslobađajući se pri tome svega što bi moglo da mu zasmeta. Oportunista za sve pare. Bio je Hrvatskoj i izjašnjavao se kao Hrvat.


Ne, čak ni to. U skladu sa hrvatskom političkom tradicijom bio je politički Hrvat iako je bio pravoslavac*. Nije se osećao Srbinom, osećao se Austrijancem iz Hrvatske, austrijskim oficirom i političkim Hrvatom. Baš kao što se i recimo Pribićević sve do stvaranja zajedničke države sa Srbijom dok nije počeo da kalkuliše osećao političkim Hrvatom i to javno izjavljivao. Ima tona dokumenata o političkom osećaju i položaju pravoslavaca u Hrvatskoj između vremena Nagodbe i stvaranja Kraljevstva SHS. Između hrvatskih katolika i pravoslavaca (potonjih Srba) nema značajnijih političkih neslaganja sve do početka velikosrpske propagande nakon dolaska Karađorđevića na presto.

Najnormalnije je da se Borojević obraća Velikom narodnom vijeću Države SHS (Država Slovenaca, Hrvats i Srba proglašena je 28.10.1918.) jer u tom trenutku kada se on obraća njegova nova država, Država SHS (SloHSrb) još uvek se nije ujedinila sa Srbijom u Kraljevstvo SHS (SrbHSlo), što će se dogoditi tek 1.12.1918. Te se on nema šta obraćati ni još uvek nepostojećoj državi ni oficirima tuđe države (Stepi) nego se kao oficir od reda i zakona obraća svojoj državi.

Citirao sam na nekom od prethodnih postovba njegov telegram Velikom narodnom vijeću:

...zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat...

iz čega su i njegov položaj i njegov osećaj savršeno jasni. Kao što je jasno i zašto je, kako je to već spomenuo Berman, Trumbić bio protiv Borojevića.

Treba ipak poznavati činjenice pre nego što se krene u šovinističko budalašenje**


*) Baš kao što su u austrijskoj, ugarskoj, austrougarskoj i austro-ugarskoj političkoj tradiciji svi podanici Cislajtanije bili politički Austrijanci a svi podanici Translajtanije politički Madžari. Upravo je tu suština Damjanićevog izlaganja - on je protiv Srba (autonomaša) jer oni ruše tu političku koncepciju zalažući se za nacionalnu a ne državnu politiku

**) Ovo se, naravno, ne odnosi na tebe nego na kojekakav bašibozuk.
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:23 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Najnormalnije je da se Borojević obraća Velikom narodnom vijeću Države SHS (Država Slovenaca, Hrvats i Srba proglašena je 28.10.1918.)


Koja nije imala vojsku, ali su joj generali trebali, pa im se zato obraća.
I koju je jedino Srbija, ta tuđa država, priznala jer se "nije znalo" da je to na samo način, tehnikalija, oko stvaranja SHS.


zilikaka zilikaka 22:46 22.04.2017

Re: I još malo Soče

Upravo je tu suština Damjanićevog izlaganja - on je protiv Srba (autonomaša) jer oni ruše tu političku koncepciju zalažući se za nacionalnu a ne državnu politiku


Ček, ček, ne znam dovoljno ali mi ovde nešto ne štima.
Pričamo o vremenu do 1848., nadam se. Ono malo što znam je da načelno Mađari u Austriji dugo nisu bili posebno bitni, čak do mere da nisu bitniji od drugih naroda izuzev Austrijanaca.
Msm, teško je to tako deliti u ono vreme, ali mislim da je plemstvo svima bilo načelno Austrijsko, što i jeste bila suština dominacije.

Upravo te 1848. je bila pobuna Mađara protiv takve državne politike, zar ne?
Dakle, jeste da su Srbi rušili mađarske političke interese ali su istovremeno time bili na strani državnih interesa cele Carevine, zar ne?

Nekako mi logično da je tako jer je i taj Damjanić na kraju pogubljen od strane Austrije, upravo zbog te pobune.

Dakle, šire gledano, teško je reći ko se tu u stvari zalagao za državnu politiku, ali ispada da su pre to bili Srbi.

Ili grešim?
emsiemsi emsiemsi 08:36 23.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar

...
Između hrvatskih katolika i pravoslavaca (potonjih Srba) nema značajnijih političkih neslaganja sve do početka velikosrpske propagande nakon dolaska Karađorđevića na presto.
...

Citirao sam na nekom od prethodnih postovba njegov telegram Velikom narodnom vijeću:

...zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat...

iz čega su i njegov položaj i njegov osećaj savršeno jasni. Kao što je jasno i zašto je, kako je to već spomenuo Berman, Trumbić bio protiv Borojevića.
...

Што се тиче овога првога, то представља чисту усташку пропаганду ... када већ помињеш пропаганду.

Што се тиче другога, показујеш да ти логика није јача страна --- из тога што је Боројевић написао се не може никако са сигурношћу закључити да је он Хрват, Србин, Марсовац или било шта друго. Може само да се закључи, да он, Светозар, воли своју домовину као и 'сваки други Хрват'. Изгледа да се Светозар морао послужити својеврсном мимикријом као и многи Срби који су се прикривали разном мимикријом да би се додворили усташком башибозуку - потом смо са Јасеновцима и јамама видели колико им је то успело. На страну што и шачица преосталих уз још активан тројни план (протерај - покрсти - побиј) се нада да ће давањем имена деци попут Хрвоје (Петровић), Домагој (Јовановић), Роберт (Милановић) - што српскије презиме, то хрватскије име - успети да се умили хрватској држави. То, једноставно, није могуће.
krkar krkar 10:46 23.04.2017

Re: I još malo Soče

Pričamo o vremenu do 1848., nadam se. Ono malo što znam je da načelno Mađari u Austriji dugo nisu bili posebno bitni, čak do mere da nisu bitniji od drugih naroda izuzev Austrijanaca.
Msm, teško je to tako deliti u ono vreme, ali mislim da je plemstvo svima bilo načelno Austrijsko, što i jeste bila suština dominacije.


Pa ne baš. Sve je to vrlo komplikovano jer svaka stvar ima duboke istorijske konotacije. Ali hajde da kažemo da ima određenih sličnosti sa hrvatskim osećajima prema prvoj Jugoslaviji. Madžari su uvek smatrali da su oni uneli svoju državnost u Austriju (što je formalno potpuno tačno) i težili su jednakosti sa Austrijancima. Oni su, sa svoje strane, priznavali Madžarima i tu unesenu državnost i nacionalnu samobitnost ali na nivou svih (i svakog od) ostalih naroda multietničke carevine - dakle ispod Austrijanaca kao "vodećeg naroda". Madžarima to nije bilo pravo i tražili su jednakost (koja će se kasnije Nagodbom i realizovati, sa de facto podelim na austrijski i madžarski deo.

E tu sad nastupa problem: Madžari su smatrali da su oni unutar zajedničke carevine poseban politički narod, tj. nisu pristajali da oni kao Madžari budu politički Austrijanci. Međutim to isto pravo nisu priznavali ni jednom od preostalih naroda, ni onima u svom ni onima u austrijskom delu carevine.

I to je suština problema između Madžara sa jedne i Srba i Hrvata sa druge strane. Dodatak za Čarlija i ostale nenačitane i prirodne kretene: Srbi i Hrvati tada su bili de facto saveznici protiv Madžara a uz Austrijance.

I tu je suštinski uzrok i povod Damjanićevog citata: on se smatrao političkim Madžarom i svrstao se uz madžarske političke zahteve. I očigledno je bio ubeđen da srpski autonomaški zahtevi te njegove težnje slabe. Niti ga branim niti ga napadam, niti je to moguće raditi sa idejama i ljudima otpre 170 godina. Samo navodim da je on legitimno branio jedno legitimno političko stanovište.

Nekako mi logično da je tako jer je i taj Damjanić na kraju pogubljen od strane Austrije, upravo zbog te pobune.


Naravno. Pogubili su ga (nakon što su Rusi, po običaju, kurvinski kao i uvek, pogazili reč i predali ga Austrijancima iako se on predao uz Rusku garanciju da to neće uraditi) ali su 18 godina kasnije Madžarima dali sve što su 1848. tražili, u nekim stvarima i više.

Dakle, šire gledano, teško je reći ko se tu u stvari zalagao za državnu politiku, ali ispada da su pre to bili Srbi.


Lako je reći: 1848. su se za postojeću državnu politiku Austrije zalagali Srbi i Hrvati a protiv Madžara. I jedni i drugi su znali da će više dobiti pod Austrijancima nego pod Madžarima.

Uostalom, Srbi su tada itekako slavili Jelačića.


krkar krkar 10:55 23.04.2017

Re: I još malo Soče

Изгледа да се Светозар морао послужити својеврсном мимикријом као и многи Срби који су се прикривали разном мимикријом да би се додворили усташком башибозуку - потом смо са Јасеновцима и јамама видели колико им је то успело. На страну што и шачица преосталих уз још активан тројни план (протерај - покрсти - побиј) се нада да ће давањем имена деци попут Хрвоје (Петровић), Домагој (Јовановић), Роберт (Милановић) - што српскије презиме, то хрватскије име - успети да се умили хрватској држави. То, једноставно, није могуће.



Čarli,

Ti si ovde jedan ... ajde da kažemo simpatičan idiot. Ljudi te doživljavaju kao džukca pokupljenog sa ulice koji im je nekako sipmatičan iako stalno grize nogu od kauča, unosi blato u kuću i zapišava ulazna vrata.

Da bi to tako ostalo preporučujem ti da se zadržiš na nivou komentara od jedne reči i da se ne javljaš na postove odraslih koji su išli u školu, nešto učili i čitali neke knjige. Može eventualno o tranzistorima pa čak i o šalovanju.

Ajde, nedelja je, dobićeš kost iz supe.

freehand freehand 11:00 23.04.2017

Re: I još malo Soče

Da bi to tako ostalo preporučujem ti da se zadržiš na nivou komentara od jedne reči i da se ne javljaš na postove odraslih koji su išli u školu, nešto učili i čitali neke knjige.

iako se on predao uz Rusku garanciju

"Rusku" se piše sa malim "r".
emsiemsi emsiemsi 11:05 23.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar
Изгледа да се Светозар морао послужити својеврсном мимикријом као и многи Срби који су се прикривали разном мимикријом да би се додворили усташком башибозуку - потом смо са Јасеновцима и јамама видели колико им је то успело. На страну што и шачица преосталих уз још активан тројни план (протерај - покрсти - побиј) се нада да ће давањем имена деци попут Хрвоје (Петровић), Домагој (Јовановић), Роберт (Милановић) - што српскије презиме, то хрватскије име - успети да се умили хрватској држави. То, једноставно, није могуће.



Čarli,

Ti si ovde jedan ... ajde da kažemo simpatičan idiot. Ljudi te doživljavaju kao džukca pokupljenog sa ulice koji im je nekako sipmatičan iako stalno grize nogu od kauča, unosi blato u kuću i zapišava ulazna vrata.

Da bi to tako ostalo preporučujem ti da se zadržiš na nivou komentara od jedne reči i da se ne javljaš na postove odraslih koji su išli u školu, nešto učili i čitali neke knjige. Može eventualno o tranzistorima pa čak i o šalovanju.

Ajde, nedelja je, dobićeš kost iz supe.


Више ми се допада шаргарепа него кост !
Успут --- ја обожавам поврће из супе. Обавезно поједем и ону главицу препрженог лука која се након кувања баци. Све остало, прокељ, карфиол, корење главица купуса, першуна итд ... углавном ја смажем. Из некога разлог, са супом поједем и кувано месо, док остали то месо једу уз сос.
Што се тиче школе, имам је најамње колико и ти. Истина, ти, и теби слични, ионако сматрате да је та дебилна математика, физика, електротехника, електроника, оптоелектроника, ласерска техника, микроталасна техника, електрично пражњење у гасовима, микроелектроника, програмиреање, асемблер, микроконтролери, микропроцесори ... да је свре ово побројано, у ствари, пичкин дим (додуше, то и сам понекада помислим - да имам времена, кренуо бих да студирам филозофију и математику).
Што се тиче броја прочитаних књига, шта ћу ја када ми је домет "Благо цара Радована" и "Тркачи оловних ногу" од Џемса Џонса. У сваком случају, мислим да сам за себе прочитао довољно.
Што се тебе тиче - можда ће некада и од тебе да буде нешто. Није мала работа достићи да будеш симпатичан, био идиот или не.
krkar krkar 12:16 23.04.2017

Re: I još malo Soče

"Rusku" sse piše sa malim "r".


Svi prisvojni pridevi mogu malim, pa i srpski, ali Rusi uvek zaslužuju veliko slovo. Posebno kad časno postupe, oficirski, plemićki.
freehand freehand 12:24 23.04.2017

Re: I još malo Soče

krkar
"Rusku" sse piše sa malim "r".


Svi prisvojni pridevi mogu malim, pa i srpski, ali Rusi uvek zaslužuju veliko slovo. Posebno kad časno postupe, oficirski, plemićki.

Svi prisvojni pridevi uvek se pišu malim slovima a naročito kad držiš predavanje o tuđem znanju i obrazovanju. Što se, pak, Rusa tiče - složio bih se sa tobom kad bi ti aršini bili isti, ali ne videh da to "kurvinjski" koristiš spram Austrijanaca i Madžara (sa naglaskom na lalinski Dž, podržavam ).
A čitajući malo istoriju a malo beletristiku, sa naglaskom na delima Crnjanskog rekao bih da ti je stav po tom pitanju dosta krljav i ne naročito uravnotežen.
krkar krkar 12:28 23.04.2017

Freehand o obrazovanju

Svi prisvojni pridevi uvek se pišu malim slovima


Ne, samo oni na -ski, -ški i -čki. Oni na -ov i -ev pišu se velikim.

freehand freehand 12:38 23.04.2017

Re: Freehand o obrazovanju

krkar
Svi prisvojni pridevi uvek se pišu malim slovima


Ne, samo oni na -ski, -ški i -čki. Oni na -ov i -ev pišu se velikim.


Tačno. Drago mi je prejebavanje ali mi je istina draža.
U odbranu samo da kažem da sam mislio da se podrazumeva da je reč o -ski, -ški i -čki, al ko me šiša kad sam napisao svi.
Inače, interesantno je da je Čka postalo skoro pa ispravna imenica.
zilikaka zilikaka 13:14 23.04.2017

Re: I još malo Soče

I jedni i drugi su znali da će više dobiti pod Austrijancima nego pod Madžarima.

Pa sad...
To vreme je pratilo i koketiranje svakog sa svakim, koliko sam ja nešto uspela da saznam.
Nit su Srbi baš znali šta tačno hoće, niti su pa imali jedinstven stav među vođama, zar ne?

Onda i Jelačić, i on je čekao da vidi gde će da prevagne.
Mislim da su u neko doba čak Mađari Srbima dali neku konkretnu ponudu, ali su Srbi išlu u Beč da trguju za više...
Klasične političke igre.

Jedino nezgodno je što se zahvaljujići tome rodio animozitet koji je i danas negde prisutan.

Mađari i dalje tu svoju revoluciju neguju kao nešto jako važno u nacionalnoj istoriji, pa u svetlu toga Srbi baš nisu najpozitivniji. Za Hrvate ne znam, ali držim da je tu verovatno RKC učinila nešto da se ispegla.
krkar krkar 14:21 23.04.2017

Re: I još malo Soče

To vreme je pratilo i koketiranje svakog sa svakim, koliko sam ja nešto uspela da saznam.
Nit su Srbi baš znali šta tačno hoće, niti su pa imali jedinstven stav među vođama, zar ne?


Tako je.

Jedino nezgodno je što se zahvaljujići tome rodio animozitet koji je i danas negde prisutan.


U ovom konkretnom slučaju između Madžara i svih ostalih. Ne i između Srba i Hrvata, do toga će doći tek kasnije, okupacijom 1918.
freehand freehand 14:34 23.04.2017

Re: I još malo Soče

okupacijom 1918.

Čega okupacijom 1918?
apostata apostata 17:19 23.04.2017

Re: I još malo Soče

freehand
okupacijom 1918.

Čerga okupacijom 1918?


hoochie coochie man hoochie coochie man 18:23 23.04.2017

Re: I još malo Soče

u tom trenutku kada se on obraća njegova nova država, Država SHS (SloHSrb) još uvek se nije ujedinila sa Srbijom u Kraljevstvo SHS (SrbHSlo), što će se dogoditi tek 1.12.1918.


okupacijom 1918.


Jel bi okupacija il bi ujedinjenje :)
krkar krkar 22:23 23.04.2017

Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

apostata
freehand
okupacijom 1918.

Čerga okupacijom 1918?




Eh, pa ti si barem nešto pročitao, nije na tebi da se smeješ. To je više za kojekakve lajavce neškolovane šovinističke.

Malo obrazovanja (LINK).

krkar krkar 22:25 23.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Da isteramo Wuu 1000 replika:

freehand freehand 22:40 23.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Eh, pa ti si barem nešto pročitao, nije na tebi da se smeješ. To je više za kojekakve lajavce neškolovane šovinističke.

Malo obrazovanja (LINK).

A što nisi odmah link na frankovštinu i ove tvoje izvore obrazovanja i moralne i ideološke uzore stavio?
Našao se ko će o šovinizmu da priča, samo da mrtvog poglavnika nervira.
princi princi 22:42 23.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

krkar
Da isteramo Wuu 1000 replika:


Samo pičite, oni dole sade kukuruz i paprike, vi raspravljate krive drine oko hrvatstva, srpstva, moje učešće na ovom blogu se i tako davno završilo.
apostata apostata 00:11 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

krkar
apostata
freehand
okupacijom 1918.

Čerga okupacijom 1918?




Eh, pa ti si barem nešto pročitao, nije na tebi da se smeješ. To je više za kojekakve lajavce neškolovane šovinističke.

Malo obrazovanja (LINK).

A gdje se tu na linku pominje okupacija?
Piše da su oni protestvovali protiv:
... uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda. To je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu.
alselone alselone 00:22 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Okupacije tada naravno nije bilo ali je moralo biti 1945. Srbija je morala okupirati HR kao sto su Rusi i Ameri okupirali ostale nacisticke drzave. Tacno se vidi koliko je fasizam pobedjen tamo gde je okupiran i kako se povampiruje tamo gde nije.
freehand freehand 08:06 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

apostata
krkar
apostata
freehand
okupacijom 1918.

Čerga okupacijom 1918?




Eh, pa ti si barem nešto pročitao, nije na tebi da se smeješ. To je više za kojekakve lajavce neškolovane šovinističke.

Malo obrazovanja (LINK).

A gdje se tu na linku pominje okupacija?
Piše da su oni protestvovali protiv:
... uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda. To je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi organizirali na Trgu.

Tako su Rusi maskirani u Sovjete, standardno kurvinjski i neviteški, pod Staljingradom dočekali našu bojnu. Daj Krkare neku domoljubnu spomen ploču, ako ti nije teško, koja i to obeležava i od zaborava čuva.
hotchkiss hotchkiss 08:39 24.04.2017

Re: I još malo Soče

Vama se Srbijanci priviđaju u Sloveniji krajem oktobra 1918. godine i potpuno netačno iznosite redosled događanja. Svu imovinu Borojeviću zaplenilo je slovenačko Narodno vijeće (Ljubljana) tj. Borojevićevi bivši vojnici. Sva nepokretna imovina njemu i porodici je oduzeta odlukom Kranjskog narodnog vijeća tj. opet njegovih bivših vojnika. Srpska vojska, a boga mi ni država sa tim nije imala apsolutno ništa. Štaviše, Borojević je kod kralja Petra uživao simpatije što se ne bi moglo reći o novouspostavljenim vlastima Države SHS u Sloveniji i Hrvatskoj. Kraljevina se na području Slovenije uspostavljala dugo i bolno.
hotchkiss hotchkiss 08:40 24.04.2017

Re: I još malo Soče

Vama se Srbijanci priviđaju u Sloveniji krajem oktobra 1918. godine i potpuno netačno iznosite redosled događanja. Svu imovinu Borojeviću zaplenilo je slovenačko Narodno vijeće (Ljubljana) tj. Borojevićevi bivši vojnici. Sva nepokretna imovina njemu i porodici je oduzeta odlukom Kranjskog narodnog vijeća tj. opet njegovih bivših vojnika. Srpska vojska, a boga mi ni država sa tim nije imala apsolutno ništa. Štaviše, Borojević je kod kralja Petra uživao simpatije što se ne bi moglo reći o novouspostavljenim vlastima Države SHS u Sloveniji i Hrvatskoj. Kraljevina se na području Slovenije uspostavljala dugo i bolno.
freehand freehand 08:43 24.04.2017

Re: I još malo Soče

hotchkiss
Vama se Srbijanci priviđaju u Sloveniji krajem oktobra 1918. godine i potpuno netačno iznosite redosled događanja. Svu imovinu Borojeviću zaplenilo je slovenačko Narodno vijeće (Ljubljana) tj. Borojevićevi bivši vojnici. Sva nepokretna imovina njemu i porodici je oduzeta odlukom Kranjskog narodnog vijeća tj. opet njegovih bivših vojnika. Srpska vojska, a boga mi ni država sa tim nije imala apsolutno ništa. Štaviše, Borojević je kod kralja Petra uživao simpatije što se ne bi moglo reći o novouspostavljenim vlastima Države SHS u Sloveniji i Hrvatskoj. Kraljevina se na području Slovenije uspostavljala dugo i bolno.

Oh...
hotchkiss hotchkiss 09:11 24.04.2017

Re: I još malo Soče

Naravno. U Beogradu (Zemun) postoji ulica Svetozara Borojevića od Bojne.
princi princi 10:21 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

krkar
apostata
freehand
okupacijom 1918.

Čerga okupacijom 1918?




Eh, pa ti si barem nešto pročitao, nije na tebi da se smeješ. To je više za kojekakve lajavce neškolovane šovinističke.

Malo obrazovanja (LINK).


Daj, bre, Krkar, ovi decembristi ili prosinčani su hrvatski ekvivalent Dragoslava Bokana. Čovek tako može da nađe bilo koje 3 budale i počne da piše alternativnu istoriju, onako antivaxxerski i breitbartovski.
krkar krkar 11:12 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Daj, bre, Krkar, ovi decembristi ili prosinčani su hrvatski ekvivalent Dragoslava Bokana. Čovek tako može da nađe bilo koje 3 budale i počne da piše alternativnu istoriju, onako antivaxxerski i breitbartovski.


Naravno.

Njih sam postavio samo kao pokazatelj da to ujedinjenje nije bilo baš tako jednostavna ni dobrodošla stvar.

Veliki deo panslovenski i projugoslovenski nastrojenih Hrvata (a to je verovatno bila većina, svakako među obrazovanima i srednjim staležom isključujući mali broj onih koji su direktno zavisili od A-U vlasti i od toga profitirali) vrlo brzo je postao vrlo osetljiv na karađorđevićevsku kraljevinu poduprtu vojskom i žandarima.

U korenu svega stoji neprecizan ugovor: Hrvati su oduvek očekivali da u budućoj zajedničkoj državi imaju najmanje onoliko autonomije koliko su uživali i u A-U. Srbijanci su se smatrali pobednicima, Pijedmontezima koji imaju pravo da vladaju jer su jednakiji i zaslužniji.

Krako i jasno: TO je uzrok svih potonjih sukoba Srba i Hrvata. "Uspeh" Srbijanaca bio je što su, posle mnogo muke, otpora i natezanja (otpora baš od strane pravoslavnih političkih Hrvata iz Hrvatske, te pravoslavce iz Hrvatske koji su do tada bili politički Hrvati pretvorili u "Srbe" i političke Srbijance.

Taj je proces kulminirao raznim Krajinama i konačno Olujama.

krkar krkar 11:14 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Srbijanci su se smatrali pobednicima, Pijedmontezima koji imaju pravo da vladaju jer su jednakiji i zaslužniji. javascript:;



Evo kao primer Vidovdanski ustav. Pogledajte odnos ćirilice i latinice na Proglasu:

gedza.73 gedza.73 11:47 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

U korenu svega stoji neprecizan ugovor: Hrvati su oduvek očekivali da u budućoj zajedničkoj državi imaju najmanje onoliko autonomije koliko su uživali i u A-U.

Naravno. Hrvati (sveštenstvo i političari udruženo) su posle Hercegova;kog ustanka tvrdili kako je bolje da Bosnu uzme Austrija nego Srbija jer će pripajanjem Srbiji hrvatsko pleme biti razdvojeno dok će pod Austrijom doći do ujedinjenja svih Hrvata (svi Hrvati u jednoj državi).


"Uspeh" Srbijanaca bio je što su, posle mnogo muke, otpora i natezanja


Sva sreća pa je politika Ante Starčevića bila blagorodna, liberalna i antinacionalistička.

U Kragujevcu, u centru, ima tri zgrade. Kupole imaju oblik pravoslavnog, katoličkog i muslimanskog kubeta.

U porti moje crkve stoji spomenik na kome se nalaze imena poginulih Srbijanaca (Srba koji žive u centralnoj Srbiji) u prvom svetskom ratu.
NJihova imena se nalaze ispod grba na kome su ravnopravno ucrtani četiri ocila, šahovnica i polumesec.

Ako u Hrvatskoj ima ijedan sličan spomenik ( a da nije ustaška šahovnica) ja im skidam kapu.



Srbijanci su se smatrali pobednicima, Pijedmontezima koji imaju pravo da vladaju jer su jednakiji i zaslužniji.

Tako ih je gledao Štrosmajer nadajući se da će Srbi da izvojevaju slobodu Hrvatima koji će, po običaju, da se priključe pobedniku kukumavčeći za svoja nacionalna prava.
Za tu slobodu su im se zahvalili logorima za decu, žene, jamama i nasilnim pokrštavanjima.

I slažem se sa tobom da
Taj je proces kulminirao raznim Krajinama i konačno Olujama.


Nadam se da će ovaj put multikultni regionalci krenuti da stvaraju Jugoslaviju iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije i BOsne. Srbijance nek ostave na miru.


freehand freehand 12:08 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

krkar
Daj, bre, Krkar, ovi decembristi ili prosinčani su hrvatski ekvivalent Dragoslava Bokana. Čovek tako može da nađe bilo koje 3 budale i počne da piše alternativnu istoriju, onako antivaxxerski i breitbartovski.


Naravno.

Njih sam postavio samo kao pokazatelj da to ujedinjenje nije bilo baš tako jednostavna ni dobrodošla stvar.

Veliki deo panslovenski i projugoslovenski nastrojenih Hrvata (a to je verovatno bila većina, svakako među obrazovanima i srednjim staležom isključujući mali broj onih koji su direktno zavisili od A-U vlasti i od toga profitirali) vrlo brzo je postao vrlo osetljiv na karađorđevićevsku kraljevinu poduprtu vojskom i žandarima.

U korenu svega stoji neprecizan ugovor: Hrvati su oduvek očekivali da u budućoj zajedničkoj državi imaju najmanje onoliko autonomije koliko su uživali i u A-U. Srbijanci su se smatrali pobednicima, Pijedmontezima koji imaju pravo da vladaju jer su jednakiji i zaslužniji.

Krako i jasno: TO je uzrok svih potonjih sukoba Srba i Hrvata. "Uspeh" Srbijanaca bio je što su, posle mnogo muke, otpora i natezanja (otpora baš od strane pravoslavnih političkih Hrvata iz Hrvatske, te pravoslavce iz Hrvatske koji su do tada bili politički Hrvati pretvorili u "Srbe" i političke Srbijance.

Taj je proces kulminirao raznim Krajinama i konačno Olujama.


Ogromno su požrtvovanje i napor uložili Hrvati očekujući "da u budućoj zajedničkoj državi imaju najmanje onoliko autonomije koliko su uživali u A-U". Naročito je grandiozan bio poduhvat 42. Vražje divizije po Sremu i Mačvi, pa onda i u Crnoj Gori.
Hrvatska pravoslavna crkva i hrvatski pravoslavci naterani da postanu politički Srbi mera je poštovalaca Franka i Slavka Kvaternika, oličenih u Dedejićima, Brkovićima i drugim Krkarima.
emsiemsi emsiemsi 12:17 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

krkar
Daj, bre, Krkar, ovi decembristi ili prosinčani su hrvatski ekvivalent Dragoslava Bokana. Čovek tako može da nađe bilo koje 3 budale i počne da piše alternativnu istoriju, onako antivaxxerski i breitbartovski.


Naravno.

Njih sam postavio samo kao pokazatelj da to ujedinjenje nije bilo baš tako jednostavna ni dobrodošla stvar.

Veliki deo panslovenski i projugoslovenski nastrojenih Hrvata (a to je verovatno bila većina, svakako među obrazovanima i srednjim staležom isključujući mali broj onih koji su direktno zavisili od A-U vlasti i od toga profitirali) vrlo brzo je postao vrlo osetljiv na karađorđevićevsku kraljevinu poduprtu vojskom i žandarima.

U korenu svega stoji neprecizan ugovor: Hrvati su oduvek očekivali da u budućoj zajedničkoj državi imaju najmanje onoliko autonomije koliko su uživali i u A-U. Srbijanci su se smatrali pobednicima, Pijedmontezima koji imaju pravo da vladaju jer su jednakiji i zaslužniji.

Krako i jasno: TO je uzrok svih potonjih sukoba Srba i Hrvata. "Uspeh" Srbijanaca bio je što su, posle mnogo muke, otpora i natezanja (otpora baš od strane pravoslavnih političkih Hrvata iz Hrvatske, te pravoslavce iz Hrvatske koji su do tada bili politički Hrvati pretvorili u "Srbe" i političke Srbijance.

Taj je proces kulminirao raznim Krajinama i konačno Olujama.


Ауууууу, мајко моја - какво булажњење !
Страшно !
Успут --- мрзи ме да се акам, Геџа је све испод објаснио.
Успут 2 --- поменуо си да је то узрок, срећа те ниси рекао и да је оправдање за "Јасеновац и Градишку Страу", те остале јаме којим се не зна броја.
krkar krkar 13:56 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Kupole imaju oblik pravoslavnog, katoličkog i muslimanskog kubeta.



Pravoslavno, katoličko i muslimansko kube?

Pretpostavljam da postoje i budistički, bahaistički i animistički trougao? Kalvinistički, šijitski i šintoisatički valjak? Alevijski, baptistički i hinduistički prozori?
krkar krkar 13:58 24.04.2017

BlogoSANU

freehand


emsiemsi



Još samo Omega fali među ovim stručnjacima za istoriju.
gedza.73 gedza.73 14:56 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

krkar
Pravoslavno, katoličko i muslimansko kube?

Pretpostavljam da postoje i budistički, bahaistički i animistički trougao?






Kao Faustov ugovor pa sve u detalje.

Vrhovi zgrada karakteristični za tri konfesije dominantne u kraljevini Jugoslaviji i nalaze se u samom centru Šumadije kao izraz poštovanja, jednakosti, ravnopravnosti.
Možda je priča samo 'lepota u oku posmatrača' a možda je stvarno neko od sprskih vladara hteo sa namerom da srbijanski prestoni grad predstavi na najbolji mogući način.

Kako god natezali ne mogu se u istu ravan staviti 'velikosrpske hegemonističke težnje' i potpuno istrebljenje jednog naroda na najmonstruoznije načine u novijoj svetskoj istoriji samo zato što su se drugačije krstili ili potpisivali ćirilicom.

Nađi ijednu osobu srpskog (pravoslavno-nehrvatskog) porekla sa prostora Hrvatske kojoj od četrdeset prve nije ubijen bar neko iz bliže porodice.
Pod istom nacionalnom oznakom i tada i u zadnjem ratu.

Pazi, ne raspravljam se ja sa tobom. Samo borba za nacionalno oslobođenje na način na koji se Hrvatska oslobodila dece, žena i staraca je konstanta kroz prvi svetski rat, međuratni period, drugi svetski rat, SFRJ i građanski rat devedesetih je jedna od najmračnijih na svetu.
Suviše je pojednostavljeno gledati samo kraljevinu SHS a ne posmatrati ponašanje i htenja hrvatskih vođa sredinom devetnaestog veka.

Zadnji rat i možeš da gledaš kroz sive naočare ('oni Balvan mi Oluju') ali svi prethodni zločini hrvatske (bilo u KuK vojsci, Ćanovim terorističkim jedinicama bilo u ustaško-nacističkim jedinicama) su bilo isključivo i jedino antisrpski.
A takvi su bili zahvaljujući politici hrvatskog rukovodstva u zadnjih vek i po.



princi princi 15:07 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Zadnji rat i možeš da gledaš kroz sive naočare ('oni Balvan mi Oluju') ali svi prethodni zločini hrvatske (bilo u KuK vojsci, Ćanovim terorističkim jedinicama bilo u ustaško-nacističkim jedinicama) su bilo isključivo i jedino antisrpski.
A takvi su bili zahvaljujući politici hrvatskog rukovodstva u zadnjih vek i po.

Nije to samo pitanje rukovodstva, šta god da je. Kao i sve nacije koje se bore za svoj identitet, narcizam malih razlika Hrvate vodi u potpuno iskrivljene i paranoidne slike sveta, u kome Srbi vrebaju na svakom koraku. Imam par prijatelja na FB, hardcore Hrvata, i prosto nekad skoro osetiš neku, da tako mažem, nelagodu kad počnu sa svojim uzvikivanjem domoljubnih parola, tih nekih istorija umišljenih. Mislim, onako iz nevezuše počnu sa klicanjem Hrvatskoj, hrvatskom jeziku. I, nekako, osetiš, nelagodno im je, ali moraju, imaju taj unutrašnji urge, ono, jedno sam to rekao, kao da su na remoteu. Inače potpuno normalni i OK ljudi, jedino što kad čuju to H slovo, proradi im ta žila glupača. Verujem da je i kod ovih novokomponovanih Crnogoraca isto. Zajebana stvar, taj identitet.
princi princi 15:08 24.04.2017

Re: Kad se istoričari smeju ... onda jebiga

Pogledajte odnos ćirilice i latinice na Proglasu:

Meni pre bode oči ova Božija milost. Mislim, totalni kretenizam.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana