Planeta| Putovanja| Reč i slika| Život| Životni stil

Lušan - Nacionalni park i Uneskova kulturna baština (I)

Snezana Radojicic RSS / 14.11.2017. u 11:45

6. novembar

U Juijang stižem vozom, u četiri ujutru, nakon probdevene noći. Nešto se u vagonu polomilo, praveći nepodnošljivu buku zbog koje ni oka nisam sklopila. A sada mi predstoji četiri sata čekanja na prvi autobus koji vozi do planine Lušan.

Tamo sam planirala da provedem svoja dva neradna dana i gratis prepodne. Mislila sam da cu ovaj tranzit lako pregurati muvajuci se po stanici, gde bih, uz malo srece, mogla da pronadjem i neko zgodno mesto da se opruzim. Ponela sam sator, podlogu, kao i vrecu za spavanje, kako bih na Lušanu kampovala dve noci. Uz kampersku opremu, nikad se ne brinem za smestaj.

Ali nisam racunala da cu doci ovako umorna. I da ce stanicna cekaonica biti zatvorena, a temperatura napolju ispod deset stepeni, sto me je odmah odvratilo od ideje da mozda negde postavim sator - morala bih da otpakujem kompletnu opremu, sto mi se cinilo prevelikim naporom za nepuna tri sata odmora, koliko bih sebi priustila.

Tako sam se nasla u situaciji da nemam gde, a da jedva stojim na nogama. I pride na ledjima nosim ranac od petnaestak kilograma. Setam ispred stanicne zgrade, pa shvatim da to nema smisla - samo cu se dodatno izmoriti. Onda opazim hotel, te se setim da bih mogla da iznajmim sobu na par sati. Ali sve su zauzete. Onda im u drugi, gde takodje dobijam isti odgovor. Ipak ne odlazim. Primetila sam fotelju u prilicno hladnom i negostoljubivom velikom holu, pa pitam devojku na recepciji da se smestim u nju do osam. Najpre me odbija, no kada molecivim tonom ponovim, pristaje. 'Bar nesto' , mislim se, svalivsi se u fotelju.

IMG_20171106_051554-e1510651976380.jpg

Nisam od onih koji mogu da spavaju sedeci. I zato mi postaje sve neudobnije. Proveravam ponudu hotela u gradu i nalazim dv u blizini, ali u oba je prijavljivanje posle jedanaest. A sada je nepunih pet ujutru. Osecam se sve gore, a nemam resenje.

U nekom trenutku devojka napusta svoj pult i ulazi u lift. Vec sam resila da odem, ne znam ni sama gde, osim da vise ne mogu tu da sedim. I tako izadjem u ogromni hol. Tu primetim stepenice koje vode do otvorenih staklenih vrata na spratu. Po izlepljenim reklamama, shvatim da je gore verovatno sala za obede gostiju, za svadbe, sahrane i ostala masovna okupljanja. Popnem se brzo, da me devojka ili neko od gostiju slucajno ne bi videli. I nadjem se u velikoj sali, sa koznom garniturom i jednim tvrdim kaucem.

Dodje mi da vrisnem od srece. Ali umesto toga, veoma tiho obidjem celu salu, zagledajuci sve u njoj. Uverivsi se da je mesto bezbedno, vise ne budem lenja nego otpakujem vrecu za spavanje i jastuk. Sasvim ocigledno, ovo je jedno od nebrojenih cuda Puta. Gotovo fizicki osecam da me čuva.

IMG_20171106_102709-e1510652338833.jpg*
Na autobuskoj stanici tridesetogodisnja Kineskinja objasnjava mi raspored voznje. I ona ide na Lušan da planinari. Tek sad, primecujem njen ruksak. Ali odmah sam, naravno, primetila da veoma dobro govori engleski.

Da, potvrdjuje mi Elejn, kako mi se predstavila. Ona je nastavnica engleskog u jednoj skoli u predgradju Sangaja. Ovde je sa tri bivse ucenice, tako da mozemo zajedno do Lušana.

Ne znam kako bih razumela za mene komplikovana pravila za posetioce ovog nacionalnog parka, da mi Elejn nije sve prevodila. Na primer ono pravilo da se negde na sredini voznje staje i putnici kolektivno izlaze da kupe karte za naciobalni park, prolaze kroz kontrolnu kapiju i sa druge strane ponovo ulaze u isti autobus. Ili ono o proveri karte za šatl autobus duz celog parka: Na svakom stajalusfu postoje kondukteri, koji imaju citace otisaka prstiju. Posetilac da tom kondukteru svoju plastificiranu karticu i otisak palca, pa ako je sve u redu, saceka desetak minuta dok stigne prevoz. Elejn me smesta na moj prvi autobus i tek tada odlazi u svoj hostel. Hvala, koleginice.

*
Vec sam obilazeci Sanqinsan i Long Hu Shan shvatila da su Kinezi komercijalizovali sve svoje prirodne lepote. Sve su prilagodili zahtevima masovnog turizma. Tako su kroz divlje kanjone sagradili potpuno bezbedne drvene staze ili su duz oboda stena sazidali vijadukte, sve uzbrdice pretvorili su u nepregledna stepenista, poplocali sve staze i cistine sire od para stopala. Sve su preuredili, ne ostavljajuci nimalo prostora improvizacijama posetilaca. Ako nije staza ili stepeniste, onda je nepristupacna stena ili neprohodna suma. Ne postoji zemljani putic. Ne postoji neasfaltiran prilaz. Sve je kao pod konac.

23167849_10212068741448620_1678032691162339792_n.jpg?oh=5b63928e3610d1568f27fcdedce79fb9&oe=5A65819C&__gda__=1516541250_856ce0dcdfc77dc12cfd347dacc86ae0

To pravda neverovatno visoke cene ulaznica. Za svaku malu pecinu ili hram, cena iznosi najmanje petnaest evra. A za nacionalne parkove poput ovih koje posecujem u poslednja dva meseca, ta suma iznosi vise od cetrdeset evra. Cak i Kinezi negoduju zbog toga i traze nacin kako da zaobidju kupovinu ulaznica.

No mene, jos i vise od toga, pogadja ta komercijaluzacija. Zeljna sam planine koja nije pretvorena u park. Zeljna sam staza koje treba savladati ne samo zbog njihove duzine, nego zbog prirodnog terena. Patim za divljinom kao sto se pati za nedostupnom ljubavi.

*
Nista mi se ne dopada ovaj Lušan. Glavne turisticke atrakcije i vidikovci povezani su besprekornim putevima, kojima saobracaju vozila kao bilo gde. Nemoguce je stici drugacije od jedne do druge, osim asfaltnim drumon. Tako sa armijom Kineza tapkam od izlaza jednog scenicnog mesta do stanice satle autobusa, pa se vozim do sledece atrakcije, koju obilazim u gomili sa drugima.

23244157_10212068741648625_6713324099833265834_n.jpg?oh=1377f00991f3d2e5e07ba4fa6ca7dd9e&oe=5A65E4C3

Jezero oko kojeg se ne moze obici. Kamena staza koja prari tok rečice, zavrsavajuci se na platou za zicaru. Sinobus koji vozi do vodopada...

Tek izbegavsi ovaj poslednji te umesto njega izabravsu da tabanam (poplocanim putucen, dakako) do verovatno najvece lušanske atrakcije - tri vodopada, uspevam da se odvojim od gomile. I da, koliko toliko, osetim radost bivanja u prirodi, zbog koje i bezim iz grada.

A onda neocekivano, na kraju mog pesacenja, preda mnom se ukaze divlji kanjon. Toliko divlji, da ga ni nekoliko hiljada stepenica nisu uspele pripitomiti. Pogled mi se svaki cas otima ka tim liticama, pa zastajem i gledam u njih kao opcinjena. Najzad ono zbog cega sam i dosla.

*

23316658_10212068758369043_9014376611181786061_n.jpg?oh=0fb707ee62652c9af453369307092f79&oe=5A96DF1E&__gda__=1520302784_859f2972c947c59895ad72586de8bd70

 

Čekam sumrak, kada će se posetioci povući sa platoa ispred vodopada. Već sam odabrala mesto za kamp: na daskama popločanom prilazu budućoj žičari. Drveni pod umanjiće hladnoću koja ove posigurno vlada tokom noći, a krov će me sačuvati od vlage. U ovakvim uslovima, takve sitnice postaju presudno bitne.

Koristim plastičnu flašu sa vodom kao libelu, kako bih postavila šator na najravnijem delu drvenog platoa. U tom ‘merenju’ zatiče me Kinez-čuvar. Videla sam ga dole, kod samog vodopada, ispred jedne od radnjica koje su se tu smestile. Predavao je neke suvenire i dragunlije, a po velikom plinskom gorioniku ispred radnje zaključila sam da verovatno tu i živi. Za Kineze je uobičajeno da rade, žive i spavaju u svojim malim radnjama.

Sada je krenuo ka jednom od zaključanih toaleta do kojih je morao da prođe pored mene. Gestovima ga upitah za dozvolu da tu postavim šator, a on klimnu glavom. Poče da priča nešto na kineskom, pokazujući na vodopad, stene, nebo… verovatno pominjući hladnoću i vlagu, a možda i kišu. Odgovorih da je sve okej i da ću biti u redu, što on, začudo, prihvati bez mnogo pitanja ili pokušaja da me odgovori od mog nauma, kako bih očekivala. U povratku, ponovo zastade kraj mog šatora, ovog puta da bi mi ponudio ključeve od onih dole prostorija, toaleta ili u šta god da se u njima nalazi.

I još jednom će prošetati pored mog kampa, došavši malo kasnije da me ponudi nudlama iz svoje šerpice.

Dobri, brižni čovek.

 23231433_10212068742248640_1784613885223754951_n.jpg?oh=70469007e342b8e573b8d807771c2f32&oe=5A997D9C&__gda__=1516750146_3fcbb185e003a7e12d4c27632e0c61f5

 23167610_10212068751928882_7935152481193663673_n.jpg?oh=f458d7c78c59e0e2ffcee466cd012595&oe=5A9A2EA9&__gda__=1521384567_c00ec570ead4275777d99d3c47eaa544

23376407_10212068745368718_4062353820117050790_n.jpg?oh=9b45e1a3bb56cd75a26f53b80d4fa5fa&oe=5AAFF463&__gda__=1516753597_07754ae2fc155728d423170b97e6a2aa

 23167722_10212068746688751_6423800514059904226_n.jpg?oh=79f4b7bd75cb95ede90ec541b0947339&oe=5A95DC2E&__gda__=1521414640_10bf8692172e9d14a541662e15f6e5dd

 23172401_10212068754008934_3701653962207227628_n.jpg?oh=bc2693e4413b22f2005110ecebcb3651&oe=5A9AD65D&__gda__=1516633219_a549c8ad3c6b2a13a33cf46656e1652b

 23172665_10212068755488971_5856672877779474528_n.jpg?oh=6d91c30139f6d99d37ff3c7b4d03bc87&oe=5A95AEF9

 23167983_10212068755888981_2183715710989563958_n.jpg?oh=cc0f257bb43a4a9b479d532158ee01fc&oe=5A632995

23167622_10212068756488996_8315872629644628134_n.jpg?oh=c45967c12ee7bcc9ad791af291351803&oe=5AAB63F9

23316732_10212068757209014_3792445623991830967_n.jpg?oh=f9034f488c087cd95067ddb8bd4ffc40&oe=5A9A4C88 

23167607_10212068757929032_8990690083454374366_n.jpg?oh=b35b0ee14b1d1479555792d56d080f90&oe=5AA80605&__gda__=1519625947_62b932330649335b15d0eb2dd8f3d7b0 

IMG_20171106_164806-e1510653627595.jpg

 



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 12:30 14.11.2017

трагом фотки, лепих

shvatila da su Kinezi komercijalizovali sve svoje prirodne lepote.

најслађа је богме .....она лова
кад Природу дату наплаћујеш,
добро,мало уложиш претходно,
паре капљу.....ти се облизујеш,

баш опичен Свет.....ај'те нам опет
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:37 14.11.2017

Re: трагом фотки, лепих

Черевићан
shvatila da su Kinezi komercijalizovali sve svoje prirodne lepote.

најслађа је богме .....она лова
кад Природу дату наплаћујеш,
добро,мало уложиш претходно,
паре капљу.....ти се облизујеш,

баш опичен Свет.....ај'те нам опет


Strašno, zaista. I jako tužno
highshalfbooze highshalfbooze 14:22 14.11.2017

Eh ta priroda :)

Nema ovde prirode, može samo da se vidi kako je čovek uništio i podredio prirodu sebi.
Nešto me strah hvata pošto se ove budale koje vode zemlju ugledaju na Kineze i nepogrešivo preuzimaju samo loše stvari, a para imaju na pretek...
Drago mi je da si sa foto bloga ponovo prešla na literarni blog :)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:37 14.11.2017

Re: Eh ta priroda :)

highshalfbooze
Nema ovde prirode, može samo da se vidi kako je čovek uništio i podredio prirodu sebi.
Nešto me strah hvata pošto se ove budale koje vode zemlju ugledaju na Kineze i nepogrešivo preuzimaju samo loše stvari, a para imaju na pretek...
Drago mi je da si sa foto bloga ponovo prešla na literarni blog :)



Da, mene je prosto bolelo što nigde nema zemlje da dotakneš nogom, već samo betončina i stepenice, hebale ih stepenice, unakaziše sve svoje planine njima.

Foto blog je bio samo trenutno, jer nisam stigla da napišem tekst a posle me je mrzelo. Zato sad idu dva u komadu u kratkom razmaku
zemljanin zemljanin 16:19 14.11.2017

hmmm

I mi cekamo 8 dana da to objavis ... nedopustivo I nece se vise tolerisati

nekad sam se tako i ja skitao pa samo da ti kazem - UZIVAJ
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:43 14.11.2017

Re: hmmm

zemljanin
I mi cekamo 8 dana da to objavis ... nedopustivo I nece se vise tolerisati


Opravdano ovog puta! Na planini sam se povredila na tim njihovim stepenicama (drugi deo bloga). Potpom mi bio rođendan, i to jubilarni. A onda stigao vikend, kada imam po ceo dan časove u trening centru. Tako da mi je tek juče bio prvi neradni dan i odmah sam se latila pisanja, mada se još nisam oporavila od povrede.
zemljanin zemljanin 17:25 14.11.2017

Re: hmmm

Snezana Radojicic
Potpom mi bio rođendan, i to jubilarni.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 17:39 14.11.2017

Re: hmmm

zemljanin
Snezana Radojicic
Potpom mi bio rođendan, i to jubilarni.




Hvala najlepše

Evo i tebi nešto od mene:

POKLON KNJIGA
zemljanin zemljanin 12:17 15.11.2017

Re: hmmm

Snezana Radojicic

Evo i tebi nešto od mene:

POKLON KNJIGA

cassiopeia cassiopeia 15:38 15.11.2017

Re: hmmm

POKLON KNJIGA


Pošto sam jedna od onih koji ovaraju linkove, knjigu sam sinoć skinula na komp.

I sad ravno tri sata ne mogu da sastavim suvislu rečenicu. Toliko me je potresla poslednja priča u knjizi da su mi suze krenule.

Od svih reči koje bih ti rekla, izabrala sam da te zagrlim i kažem hvala.


p.s. Srećan jubilarni rođendan! Budi uvek svoja i nek' bude kako ti želiš
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:33 15.11.2017

Re: hmmm

cassiopeia
POKLON KNJIGA


Pošto sam jedna od onih koji ovaraju linkove, knjigu sam sinoć skinula na komp.

I sad ravno tri sata ne mogu da sastavim suvislu rečenicu. Toliko me je potresla poslednja priča u knjizi da su mi suze krenule.

Od svih reči koje bih ti rekla, izabrala sam da te zagrlim i kažem hvala.


p.s. Srećan jubilarni rođendan! Budi uvek svoja i nek' bude kako ti želiš



Hvala ti
korisnickoime-1 korisnickoime-1 20:16 14.11.2017

O ljudima i bubasvabama

E gospodjo Snezana, da nije interneta trebalo bi ga izmisliti zbog vas.

Koliko biste vi bili samiji i mi siromasniji za vase lijepe postove bez interneta.

No mene, jos i vise od toga, pogadja ta komercijaluzacija. Zeljna sam planine koja nije pretvorena u park. Zeljna sam staza koje treba savladati ne samo zbog njihove duzine, nego zbog prirodnog terena. Patim za divljinom kao sto se pati za nedostupnom ljubavi.

*
Nista mi se ne dopada ovaj Lušan. Glavne turisticke atrakcije i vidikovci povezani su besprekornim putevima, kojima saobracaju vozila kao bilo gde. Nemoguce je stici drugacije od jedne do druge, osim asfaltnim drumon



pa onda

U povratku, ponovo zastade kraj mog šatora, ovog puta da bi mi ponudio ključeve od onih dole prostorija, toaleta ili u šta god da se u njima nalazi.

I još jednom će prošetati pored mog kampa, došavši malo kasnije da me ponudi nudlama iz svoje šerpice.


Ljudi, ocigledno ukljucujuci tu i Kineze su kao bubasvabe. Prezive kao pojedinci svaki sistem i ostanu ljudi ( ako to vec jesu)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:13 15.11.2017

Re: O ljudima i bubasvabama

korisnickoime-1
E gospodjo Snezana, da nije interneta trebalo bi ga izmisliti zbog vas.

Koliko biste vi bili samiji i mi siromasniji za vase lijepe postove bez interneta.


Za prvo sigurno znam da bih, mada ponekad poželim da nestanem iz ovog virtuelnog sveta. Ima jedna putnička koja kaže (parafraziram): Prava avantura počinje tek onda kada i tvoji najmiliji pomisle da si nestao.

korisnickoime-1
Ljudi, ocigledno ukljucujuci tu i Kineze su kao bubasvabe. Prezive kao pojedinci svaki sistem i ostanu ljudi ( ako to vec jesu)


S ovim se potpuno slažem, i iz ličnog iskustva potucanja po drumovima smem da tvrdim da je stanje na terenu takvo da dobrih ljudi ima posvuda.
vera.nolan2 vera.nolan2 10:51 16.11.2017

Snežana draga

čitam sve tvoje blogove, ali nisam u prilici uvek da komentarišem.
Pročitala sam i jednu odličnu priču "Dobra vila" iz poklon knjige - zemljaninu i svima nama
a po preporuci cassiopeia pročitaću odmah i tu koja mami suze...
Poklanjam ti za rođendan cvet koji najviše volim, a kada dođeš na promociju svoje knjige, pokloniću ti i jednu masažu! Pitala sam svog masera leči li tvoju boljku, kaže da ima redovne pacijente i da masaža može da pomogne. Verujem u dobro odabrane vežbe, ali je toliko iscelitelja danas da u gotovo sve sumnjam ...

vera.nolan2 vera.nolan2 13:04 16.11.2017

Re: Snežana draga

...pročitah, a bolje da nisam; sada čitam sve priče da zabašurim bol ...
zaista, dobre ti priče, iskustvene, zanimljive, čitljive ... svaka bi bila i dobar blog za diskusiju !
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:54 16.11.2017

Re: Snežana draga

vera.nolan2
...pročitah, a bolje da nisam; sada čitam sve priče da zabašurim bol ...
zaista, dobre ti priče, iskustvene, zanimljive, čitljive ... svaka bi bila i dobar blog za diskusiju !


I ja ponekad pomsilim da bi bilo bolje da nisam uvrstila i tu priču u zbirku. Ali, kao da sma znala da ko zna da li ću ikada više pisati knjige u kojima bi takva priča našla mesta (nakon te zbirke, prva naredna knjiga, skoro deset godina kasnije, bila je Zakotrljaj me oko sveta, a sve ostale potom - putopisne).

Drago mi je da ti s epriče dopadaju. A sad si mi i dala dobru ideju, ili ću postaviti blog za preuzimanje priča, ili ću ih posebno psotavljati Sad ionako ne putujem mnogo, pa eto prilike
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:57 16.11.2017

Re: Snežana draga

vera.nolan2

Pročitala sam i jednu odličnu priču "Dobra vila" iz poklon knjige - zemljaninu i svima nama


Drago mi je da ti se dopala.


vera.nolan2
Pitala sam svog masera leči li tvoju boljku, kaže da ima redovne pacijente i da masaža može da pomogne. Verujem u dobro odabrane vežbe, ali je toliko iscelitelja danas da u gotovo sve sumnjam ...



Hvala ti od
Skoro sasvim sam sanirala svoj problem
bubice bubice 13:08 20.11.2017

Lušan - Nacionalni park

Baš su slike lepe, veličanstvene prirode, kad je čovek u ovakvom kanjonu oseti koliko je mali. Vodopad je isto veličanstven, pa što bi se reklo štedeti pa otići na put. Baš lepo od kineza ljubaznost i predusretljivost na delu.
Prisluškivači

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana