Putovanja| Zabava| Zdravlje| Život| Životni stil

Biciklom oko sveta - Tajvan, dan prvi

Snezana Radojicic RSS / 15.02.2018. u 01:58

1.
Hostel u Kaošangu prevazilazi sva moja očekivanja. Za dvanaest americkih dolara, koliko sam platila jednokrevetnu sobu sa upotrebom zajednickog kupatila, u Tajvanu se tesko moze naci i dormitory. A ovo ovde je toliko dobro - pocevsi od ogromnog hola koji je uredjen sa mnogo stila, preko zanimljivih putokaza koji gosta vode do jedanaestog sprata, potom murala koji odvajaju ulaze za muskarce i zene, do kupaonica i toaleta, vesernica, zajednickog boravka, a naposletku i same sobe - da i Dzordz ostaje u neverici. Uzima vizitkarticu hostela, posto planira da jednom, kada se njegov otac upokoji, a njemu u cast, prepesaci celo ostrvo sa ruksakom na ledjima.

IMG_20180213_195018-e1518655391913.jpg

2.
Ne stizem da vidim skoro nista od gradskih zanimljivosti. Ono pak sto prvo ugledam kada krenem u kupovinu za sutra prilicno je obeskopojavajuce: ispred hostela upravo se desio saobracajni udes, u kome su kola udarila motoristu. Dzordz me je vec upozorio da budem veoma oprezna jer su tajvanski vozaci losi. Isto mi je rekao i njegov prijatelj, koji ga je sacekao pred mojim hotelom. Odgovorila sam im da preteruju, jer su, prema onome sto sam do sad videla, Tajvanci neuporedivo bolji od Kineza ili Vijetnamaca. U zemljama gde se postuju propisi, stanovnici uglavnom misle da su njihovi vozaci najgori na svetu. Secam se da su me cak i Japanci upozoravali na saobracaj u svojoj zemlji - onoj u kojoj niko ni greskom ne dotice sirenu, u kojoj se vozi iza bicikliste i po petnaest minuta ako treba, u kojoj se staje da se propusti ugrozeniji ucesnik cak i kad ovaj krsi propise.
No slika prevrnutog motora, policija i kola hitne pomoci govorili su u prilog tvrdnjama mog domacina i njegovog prijatelja.

IMG_20180214_084337_HDR-e1518655474277.jpg

3.
Jedna od prvih scena sutradan, kada na natovarenom biciklu budem zapedalala iz grada, bice prizor oborenog starinskog dvotockasa na pesackom prelazu, u sudaru sa kolima.
Namestam bolje kacigu na svojoj glavi, pa prelazim na biciklisticku stazu. Ona vodi vise od dvadeset kilometara, koliko mi treba da iza sebe ostavim grad a potom i industrijsku zonu. Na dvadeset i sedmom kilometru prikljucujem se na nacionalnu rutu 1, koja je i zvanicna biciklisticka putanja oko ostrva. Rec je o magistralnom putu sa dve-tri trake za vozila, i posebnom trakom za bicikliste i motoriste. Duz nje, kako sam citala, postoji odlicna bici infrastruktura.
Ne dopada mi se sto trakom do moje tutnje teskasi, a ovom kojom vozim zuje stotine motorbajkera, koji me podsecaju na roj osa: slozno staju na svakom semaforu, a onda svi grunu, praveci buku i smrdeci iz svojih auspuha. Premnogo ih je, kao uostalom i automobila. Vazduh je prezagadjen.
Ako to zanemarim, vreme je idealno za voznju: u devet je vec dvadeset stepeni, a temperatura raste. Suncano je, sa blagim ceonim vetrom, a vlaznost vazduha je niska.

IMG_20180214_094715_HDR-e1518655562985.jpg

4.
U zemlji gde na svakoj raskrsnici postoji konvinian store, nomadski zivot podignut je na znatno visi nivo nego drugde. Bento porcije, koje su japanski izum, dostupne su vec po ceni od dva dolara. Espresso, nes i filter kafa iz pravih masina. Stolovi za obedovanje. Uticnice iibesplatan wifi. Toaleti...
Uzimam slatko pecivo i kafu, ali izlazim napolje, posto u ovom 7/11 nema stolova. Sedam na jednu zardinjeru i natenane degustiram svoj dorucak. Kao tipicno gradsko dete odraslo u vreme kioska sa pljeskavicama, obozavam ulicno jedenje s nogu. Dorucak ispred kombinija zavolela sam u Japanu, gde sam se prvi put i srela sa tim tipom prodavnica, i sada sam presrecna sto cu se hraniti u njima, ili ispred njih, i u Tajvanu.
Kasnije, zaustavljam se za rucak i gospodski sedam za sto.
U nekim zemljama zaista je lako biti nomad.

IMG_20180214_131938_HDR-e1518655643181.jpg

5.
Skrecem sa rute kako bih izbila na obalu Juznog kineskog mora, koja je, kako pise na turistickim putnim znakovima, na tom mestu nacionalna scenicna oblast.
Palme, engleski travnjaci i komadic mora u zalivu. Mesto je pravo za uzivanje, pa se zaustavljam u hladovini. Otvaram svoju Crazy creek kampersku stolicu, u kojoj mi je udobno kao u fotelji. Steta sto nemam nista da prezalogajim ili popijem, ovde bi to bilo pravi merak.
A onda se dosetim da imam one suve sljive koje mi je donela Nikolina iz Zagreba, pa navalim na njih. Ne znam da li zato sto su posebno ukusne, ili sto mi je potrebno vise secera za bicikliranje, ali prozdrljivo sam pojela pola kesice. I jedva se obuzdala da ostavim nesto i za drugi put.
Mislim da sam zaboravila koliki je apetit kada se pedala sa cetrdeset kilograma teskim biciklim i bisagama.

IMG_20180214_114433_HDR-e1518655713282.jpg

6.
Veliki kip smejuceg Bude na suprotnoj strani puta nagna me da opet skrenem sa rute. Imam vremena, a bas me zanima da vidim kakav je taj hram ili, kako mi se pre cini, manastir.
Istocnjacke svastike na ulazu, kao simboli Sunca. Grubi blokovi stena od kojih je sagradjen pecinski kompleks. Kroz njega vodi poplocana staza, ali se svod spusta kako se dublje zalazi unutra, pa na pola puta odustajem. Vise mi se dopada napolju, gde su svetista i vrtovi sa malim jezercima ispunjenim lotusima.
Setam po ogromnom kompleksu, koji se cini skoro potpuno praznim. Srecem samo jednog monaha u zutoj odori i par posetilaca.
Koristim priliku da odem u toalet, ispred kojeg se izuva i ulazi se u papucama. Besprekorno je cisto.
Vec sam u odlasku, na izlaznoj kapiji kompleksa, kada osetim da mi u stomaku kljuca. Jurim nazad, stigavsi u zadnji cas. Suve sljive i moja alavost. Eto mi sada, osecam se toliko iscrpljenom da bih najradije tu u hramu postavila podlogu, ne dizuci se sve dok se ne oporavim.
Ali cini mi se previse napornim da trazim nekog monaha koji je odgovoran za smestaj namernika. Sutra je Spring festival, ili, Kineska nova godina, kako mi nazivamo taj praznik, i svi su potpuno izbezumljeni zbog toga. U ovom delu sveta to je pandan ludilu koje nastupa oko Bozica.
Tako biram da nastavim dalje.

IMG_20180214_140910_HDR-e1518655794134.jpg

7.
I da mi Dzordz nije ukratko ispricao o istoriji Tajvana, o okupaciji od strane Japanaca i mesanju dva naroda i dve kulture, opet bih nepogresivo prepoznala jak japanski uticaj. Vidim ga u arhitekturi, u nacinu projektovanja puteva i varosi, u manirima Tajvanaca koji nemaju skoro niceg zajednickog sa ponasanjem Kineza na kopnu. Narod je ovde tih i odmeren, i po tome je mnogo blizi svojim nekadasnjim osvajacima, nego precima.
Iznenadjena sam i fizickim izgledom ovdasnjih ljudi, koji su dosta visi i krupniji od prosecnih Kineza. A ono sto me, kao stranca, posebno raduje je da skoro niko i ne obraca paznju na mene. Kako samo prija biti neprimetan, umesto onoga u koga se stalno bulji i upire prstom.
Ali videcu kako ce biti kad napustim biciklisticku rutu kojom godisnje prodje na hiljade cikloturista iz celog sveta.

IMG_20180214_113944_BURST2-e1518655873656.jpg

8.
Nemam snage za jos dvadesetak kilometara koliko ima do toplih izvora, gde sam bila planirala da kampujem. Zato pribavljam pijacu vodu, kao i vodu za tusiranje, kupujem veceru i dorucak za sutra, te pocinjem da trazim mesto za kamp. Put vodi stotinak metara od obale, duz koje su nepregledni ribnjaci. Kad uzadjem na samu plazu, otkrijem da je previse vetrovito, kako je uglavnom na svim plazama na otvorenom moru.
S druge strane puta pocinje planinski masiv, ali prostor do njegovog podnozja pretvoren je u njive i vocnjake. A ja bih da nadjem nesto lepse, posto mi je ovo prvo vece i na tajvanskoj turici i u novom satoru.
No cini se da nemam mnogo izbora, jer se novi kilometri nizu, a pejsaz se ne menja.
Tako na kraju ipak zalazim u jedan vocnjak, na obalskoj strani. Smestam se na samom njegovom dnu, dovoljno daleko da me ne primeti niko iz kuce cijim stanarima verovatno pripada.
Najpre se dugo odmaram i uzivam na suncu ispred satora, ljuljajuci se u svojoj stolici. Zatim spremam kamperski tus, pa kasnije veceru, a nakon nje radim vezbe za moja ledja. Nisam ih ni osetila ceo dan, sto je bio dodatni razlog za osecaj srece koja me je drzala od casa kako sam jutros zapedalala.
Ako zanemarim epizodu sa prejedanjem od suvih sljiva, imala sam jedan veoma dobar nomadski dan, bas onakav kakav mi je i bio potreban da bih shvatila kako ponovo zelim da se kotrljam oko sveta.

IMG_20180214_162525_HDR-e1518655956255.jpg

 

 



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

aureus aureus 03:52 15.02.2018

Nije luda - na Tajvanu ima Buda

iz priče
Veliki kip smejuceg Bude na suprotnoj strani puta nagna me da opet skrenem sa rute. Imam vremena, a bas me zanima da vidim kakav je taj hram ili, kako mi se pre cini, manastir.
Istocnjacke svastike na ulazu, kao simboli Sunca. Grubi blokovi stena od kojih je sagradjen pecinski kompleks. Kroz njega vodi poplocana staza, ali se svod spusta kako se dublje zalazi unutra, pa na pola puta odustajem. Vise mi se dopada napolju, gde su svetista i vrtovi sa malim jezercima ispunjenim lotusima.
Setam po ogromnom kompleksu, koji se cini skoro potpuno praznim. Srecem samo jednog monaha u zutoj odori i par posetilaca.

Koji Buda?

Ovaj?



Ili ovaj?



Ček da ga približimo...evo, i ovaj ima svastiku. Istočnjačku, obrnutu od nacističke.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:50 15.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

postoji samo jedan jedini smejuci Buda. samo jedno njegovo smejuce oblicje i uvek je u formi debeljuskastog muskarca sa otvorenim sirokim osmehom.




poplocana staza vodi kroz pecinski kompleks, a ovaj je sagradjen od blokova kamenja, sto bi trebalo da je jasno iz teksta.
aureus aureus 05:11 15.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

Snezana Radojicic

btw, ne shvatam ni naslov tvog komentara, a ni boldirane delove recenica.

ne znam kako citas, ali poplocana staza vodi kroz pecinski kompleks, sto je sasvim jasno napisano. a ovaj je sagradjen od blokova kamenja, sto je takodje jasno ako se cita napisano.

mozda da ponovo pazljivo procitas pasus koji si naveo, pa onda ostavis komentar, m?

Ma, ova pomama za rimovanjem koju je pokrenulo neko ministarstvo da bi se rađalo više djece u Srbiji. Sate smo proveli na jednom blogu, pa je i mene uhvatilo.

Pročitao sam, i nisam bio našao na slikama to što si ti napisala. No svejedno sam ih postavio - da bismo od nečeg krenuli.
Ti obično prilažeš dosta fotografija uz svoje tekstove, a ja sam htio da vidim tu za budu.

Snezana Radojicic

postoji samo jedan jedini smejuci Buda. samo jedno njegovo smejuce oblicje i uvek je u formi debeljuskastog muskarca sa otvorenim sirokim osmehom.


Tražeći ovog koji si ti opisala bio sam naletio na jednog u Kini.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:01 15.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

aureus


Pročitao sam, i nisam bio našao na slikama to što si ti napisala. No svejedno sam ih postavio - da bismo od nečeg krenuli.
Ti obično prilažeš dosta fotografija uz svoje tekstove, a ja sam htio da vidim tu za budu.




nisam ponela laptop, samo mobilni i nije mi bas jednostavno ni da postavim tekst, a posebno fotke. picasa je ukinuta, pokusavam da se prebacim na flickr, ali toga ima premnogo. tako da za sad ide ovako, a na FB kacim djuture sve fotke - tamo je to jedan klik, a na ovom blogu sat ili vise posla.
vcucko vcucko 11:33 15.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

aureus

Koji Buda?

Ovaj?



Ili ovaj?



Ček da ga približimo...evo, i ovaj ima svastiku. Istočnjačku, obrnutu od nacističke.


To na prvoj slici, to veliko, mislim da nije Buda. Nego Boginja zahvalnosti, tako nešto (znam da su prevodili kao Goddess of Mercy). Ako nisam pomešao u sećanju. To je na Čeng Čing jezeru, malo dalje od Kaohsiunga. Bio sam tamo, ima preko 35 godina

Taj manastir ima veze sa nekim pravcem u kung-fu martial art, ali zaista ne znam detalje, nikad se nisam palio na Brus Li filmove.

Velikih Buda ima svako toliko, ako Snežana ide u Kilung (severna luka, praktično luka samog Tajpeja), tamo iznad grada dominira jedan beli (ili je to ta boginja, davno je bilo).
aureus aureus 14:57 15.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

vcucko
aureus

Koji Buda?

Ovaj?



Ili ovaj?



Ček da ga približimo...evo, i ovaj ima svastiku. Istočnjačku, obrnutu od nacističke.


To na prvoj slici, to veliko, mislim da nije Buda. Nego Boginja zahvalnosti, tako nešto (znam da su prevodili kao Goddess of Mercy). Ako nisam pomešao u sećanju. To je na Čeng Čing jezeru, malo dalje od Kaohsiunga. Bio sam tamo, ima preko 35 godina

Taj manastir ima veze sa nekim pravcem u kung-fu martial art, ali zaista ne znam detalje, nikad se nisam palio na Brus Li filmove.

Velikih Buda ima svako toliko, ako Snežana ide u Kilung (severna luka, praktično luka samog Tajpeja), tamo iznad grada dominira jedan beli (ili je to ta boginja, davno je bilo).

Ma ovako je to bilo. Slušaj pažljivo, gosn Vcucko.

Prvo sam morao da utvrdim koji je grad u pitanju.
U prošlom blogu (pred polazak na Tajvan, ako sam dobro razumio) Snežana je pomenula Kaishang: "Kasnije, svemu tome dodao je i voznju kolima do Kaishanga, grada na jugu, odakle je - kako smo oboje zaključili - najbolje da zapocnem turu."
U ovom je uradila transkripciju (pretpostavljam, po uhu, samo pretpostavljam) pa je napisala Kaošang: "Hostel u Kaošangu prevazilazi sva moja očekivanja."
Na dalekom istoku nije beznačajno kako ćeš prenijeti neko ime jer može doći do nesporazuma. U Kini imaš, recimo, Guangzhou i Quanzhou, oba su velika i nalaze se u priobalju, na ušćima rijeka.

Kad sam ukucao "Kaishang" dobio sam ime nekog hotela u Kini. Uz varijaciju-dvije sa imenom, došao sam do Kaohsiunga (eng.) ili Kašiunga (srb) kako su mi posle "prevele" Guglove mape. Pošto je riječ o velikom gradu na jugu Tajvana, dakle na jugu, kako je Snežana i navela, zaključio sam da je to - to, i da samo treba pronaći Budu.
Onda sam ukucao Kaohsiung Smiling Buddha - i Gugl mi je izbacio slike koje sam okačio gore. Nije mi izbacio čak ni jednu od ovog Bude koji je na kraju Snežana okačila. Vidio sam da nema pećina i malih jezeraca, ali sam rekao "nema veze, okači, pa da od nečega krenemo."

Ne kritikujem Snežanu, samo opisujem šta sam ja radio.
Da je sve ispalo dobro, potvrdio si i ti koji si se javio i rekao da misliš da si bio baš tamo.
vcucko vcucko 15:42 15.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

aureus

Ne kritikujem Snežanu, samo opisujem šta sam ja radio.
Da je sve ispalo dobro, potvrdio si i ti koji si se javio i rekao da misliš da si bio baš tamo.

Ne mislim, nego sam bio. Sa sve jezercima i hramom hiljadu Buda (u stvari ih ima nekoliko hiljada, od čistog zlata, raznih veličina, od onih kao pez figurica do pozamašnih, poslagani su u niše na unutrašnjim zidovima hrama). Kucaj ChengChing Lake Taiwan.
Nekad se pisalo i izgovaralo Kaohsiung (Kao-šjung sa mekim š, onijem crnogorskim ). Posle su kineske nazive i lična imena romanizovali, bemliga kako se sad službeno piše.
aureus aureus 23:38 15.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

vcucko
Kucaj ChengChing Lake Taiwan.

Ukuc'o. Dobio sam ovo:


Chengcing Lake (Chinese: 澄清湖; Hanyu Pinyin: Chéngqīng Hú; Tongyong Pinyin: Chéngcing Hú; Wade–Giles: Ch'eng2-ch'ing1 Hu2), also known as the Cheng Ching Lake, Dabei Lake (大貝湖), or Toapi Lake (Chinese: 大埤湖; Pe̍h-ōe-jī: Tōa-pi-ô͘) in Taiwanese, is an artificial lake located in Niaosong, Kaohsiung, Taiwan. The lake is not far from downtown Kaohsiung and the major suburban district of Fengshan.[1] The lake is a source of the water supply network and a tourist area of the Kaohsiung region.


Eto ti. Dok je za tebe malo dalje od Kaohsiunga, po nekima je "ne toliko daleko od centra Kaohsiunga".

Sad sam ugrabio priliku da malo pročačkam.
Onaj ogromni Buda što sjedi (iz mog prvog komentara) nalazi se dvadesetak kilometara sjevero-istočno od centra Kaohsiunga, u kompleksu pored rijeke Gaoping (Kaoping).
U pitanju je, da ne prevodim, Fo Guang Shan Buddha Museum.
Ogroman, simetrično organizovan kompleks, stotinak metara širok i 700-800 metara dug. Vikipedija kaže - najveći te vrste na Tajvanu.





Zaista monumentalno. Ovo je, napravljeno u periodu 2008-2011.




Ali odmah uz njega, nalazi se i kompleks koji si ti posjetio.
Evo mape:



Sjedeći kip je u kružiću pored broja 1, a stojeći u kružiću pored broja 2.

Evo i ptičje perspektive na kip br. 2. (Kip br. 1 nije u kadru.)




EDIT. Ovdje se sve vidi još jasnije.

Dakle, Fo Guang Shan Temple and Buddha Memorial Center, Kaohsiung.

SPEC. Sjedeći Buda u ovom muzeju je najveći bronzani sjedeći Buda na svijetu.
vcucko vcucko 00:09 16.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

aureus
vcucko
Kucaj ChengChing Lake Taiwan.

Ukuc'o.

Eto ti. Dok je za tebe malo dalje od Kaohsiunga, po nekima je "ne toliko daleko od centra Kaohsiunga".

Zaista monumentalno. Ovo je, napravljeno u periodu 2008-2011.

Ali odmah uz njega, nalazi se i kompleks koji si ti posjetio.
Evo mape:

Sjedeći kip je u kružiću pored broja 1, a stojeći u kružiću pored broja 2.

Dakle, Fo Guang Shan Temple and Buddha Memorial Center, Kaohsiung.

SPEC. Sjedeći Buda u ovom muzeju je najveći bronzani sjedeći Buda na svijetu.

Ako je građeno 2008-2011. Ja pričam o ljetu A.D.'82. To je bilo, kad je Paolo Rossi zveknuo Brazil i načeo Švabe, pa ih dokrajčili Tardelli i Altobelli. Tada je bilo debelo van grada, sigurno. O velikom sjedećem Budi nije bilo pomena, takvo šta ne bih promašio ili zaboravio.
Omatorilo se, prika. Prošlo je godina i godina...
aureus aureus 00:20 16.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

vcucko

Ako je građeno 2008-2011. Ja pričam o ljetu A.D.'82. To je bilo, kad je Paolo Rossi zveknuo Brazil i načeo Švabe, pa ih dokrajčili Tardelli i Altobelli. Tada je bilo debelo van grada, sigurno. O velikom sjedećem Budi nije bilo pomena, takvo šta ne bih promašio ili zaboravio.
Omatorilo se, prika. Prošlo je godina i godina...

Dio gdje je sjedeći Buda je građen u periodu 2008-2011 (Buddha Memorial Centre), a dio gdje je stojeći (Fo Guang Shan Temple) je stariji.
Nalaze se jedan uz drugi.

Klikni ovdje ili ovdje pa ćeš vidjeti. Sve zajedno je pored rijeke Kaoping, i nalazi se dvadesetak kilometara sjeveroistočno od centra Kaohsiunga.
Jezero koje si pomenuo (Cheng Ching Lake) zaista postoji i ono je nekih 6 kilometara istočno od centra, ali je obuhvaćeno gradom. Vjerovatno si bio na oba mjesta pa si ih u glavi spojio u jedno.
aureus aureus 00:34 16.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

vcucko

Ako je građeno 2008-2011. Ja pričam o ljetu A.D.'82. To je bilo, kad je Paolo Rossi zveknuo Brazil i načeo Švabe, pa ih dokrajčili Tardelli i Altobelli.

E, ovo već nije trebalo da pominješ!

Oprosti, Snežana, ali prvi je počeo...

Onakav Brazil da ne bude šampion.
Vrijeme na prelazu iz driblersko-umjetničkog u trkačko-industrijski fudbal, a ta selekcija Brazila je imala oba u svojim nogama, još uvijek više prvog nego drugog.
Ali golovi koje su postizali...



Sokrateees!
vcucko vcucko 10:26 16.02.2018

Re: Nije luda - na Tajvanu ima Buda

aureus

E, ovo već nije trebalo da pominješ!

Oprosti, Snežana, ali prvi je počeo...

Onakav Brazil da ne bude šampion.

Ama meni je tako najlakše snalaženje u vremenu i godinama.
Znači, '82. je bilo to.
'83. je bilo "Radanović, ljudi moji, je li to moguće".
I tako dalje i tako bliže...
c_h.arlie c_h.arlie 11:12 15.02.2018

Šta misliš ?

Da li bi naš narod mogao da živi u tako dobro uređenoj državi ?
blogovatelj blogovatelj 20:09 15.02.2018

Re: Šta misliš ?

Da li bi naš narod mogao da živi u tako dobro uređenoj državi ?



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana