Porodica| Putovanja| Roditeljstvo| Život| Životni stil

Biciklom oko sveta - Voda, nevreme i dobrota (J. Koreja)

Snezana Radojicic RSS / 14.09.2018. u 10:56
Srela sam ih na stazi koju sam najzad pronašla nakon dva sata lutanja. Već se hvatao sumrak, pa sam imala još samo malo vremena da pronađem dobro mesto za kamp. Prošli su iz suprotnog smera, neočekivano mi se javivši sa 'Hello!'
'Hello!', odgovorih ocu. 'Hi', osmehnuh se klincu iza njega.
 
U toaletu na parkingu nije bilo vode. A moje rezerve spale su na pola bidona. Uz to, vapila sam za tušem. Od vlage u vazduhu i uspona koji sam savlađivala više od sata mogla sam da cedim majicu na sebi. Gde da nađem vodu? Dovoljno vode za piće, kuvanje i dobar kamperski tuš?
 
Dok se vrtim bespomoćno po parkingu sa troja kola, ali bez ljudi, nailazi isti onaj čovek sa sinom. U odlasku su sa biciklističke staze.
'Gde bih mogla da nađem vodu?', pitam ga prilazeći.
Sporazumevamo se uglavnom rukama i mimikom.
'Ostavite tu bicikl, pa idemo u selo s druge strane puta', odgovori.
Nisam znala da u blizini ima naselja. Ali ne mogu da ostavim bicikl samo tako.
'Onda ću vam ja doneti vodu', kaže on, i zatraži da mu dam flašu ili šta već imam.
Neprijatno mi je da to radi za mene, sad kad znam da je selo tu, nadomak ovog odmorišta.
'Dobro, idemo onda zajedno', kaže on. I uze da gura svoj bicikl uzbrdo, kako bismo izbili na put.
 
Kola ovuda jure i čovek me upozorava da požurim. Ali dečak se sapliće i bicikl mu pada. Nalazi se s moje desne strane, dok s leve pristižu kola.
'Požurite!'
Dečak ostavlja bicikl i u skoku se nađe s druge strane, uz oca. Ja stojim i mašem vozaču da uspori, no on je to već uradio, pošto skreće u selo.
Prelazim i ja, a onda kažem klinji i njegovom ocu da je mali vrlo pametan. Naravno, tata ga je naučio da tako postupi. Raste uz prometan i opasan put.
 
Silazimo do prve kuće. Čovek kuca na vrata, iza kojih se pojavljuje starica. Daje joj moju flašu, a u bisagu za vodu toči mi sa dvorišne česme - to mi je za kupanje. Potom mi pomaže da šest litara vode privežem za bicikl.
'Ako vam bude trebalo još, slobodno dođite ovde', kaže. 'To je kuća mog prijatelja.'
Zahvaljujem mu usrdno.
Još me pita gde ću spavati i preporučuje mi odmorište sa krovom. Predvideli su veliko nevreme za noćas. Ponovo mu zahvaljujem. Onda se pozdravljamo, on odlazi u selo, a ja prelazim put nazad. Čovek za svaki slučaj sačeka dok bezbedno pređem.
 
Nekih sat kasnije, čista i udobno smeštena na mestu koje mi je preporučio, spremam večeru. Pada kiša, a u daljini se čuje grmljavina koja se priblužava.
'Jeste dobro?', začujem. Znala sam da će ponovo doći. Tako je delovao, brižno, gostoljubivo.
'Da, sve je u redu', potvrđujem.
Čovek ulazi pod nadstrešnicu i spušta preda me flašu sa još dve litre vode koju je doneo, uzbuđeno pričajući. Smela bih se opkladiti da je usput naučio tekst koristeći prevodilac na telefonu. I sad mu je otvoren.
Njegova supruga se jako zabrinula zbog mene, pošto se sprema oluja. Možda bi trebalo da pređem u crkvu, predlaže mi.
Ali već sam se smestila i takva selidba predstavljala bi mi veliki napor. Uz to, sasvim mi je dobro tu gde sam. Krov ne prokišnjava, a i da propusti neku kap, šator je otporan na vodu.
Nekako ga ubedim.
Ali najpre moram da zapišem njegov broj. Ako mi bilo šta, ali bilo šta bude trebalo, makar u sred noći, slobodno mogu da ga pozovem.
'Hvala veliko!', kažem. 'Sigurna sam da će sve biti u redu.'
'Odlično, ali ako vam bilo šta zatreba...'
I onda ode žurno, kao da ne želi više da me uznemirava.
 
Večerajući, prisetih se poruka nekih ljudi na društvenim mrežama koji su mi rekli da su pod mojim uticajem počeli da pomažu putnicima koje sretnu. I najednom se osetih ponosnom zbog toga. Znam da onom čoveku nije bilo ništa posebno da mi pomogne da nabavim vodu, a stajalo ga je tek neznatnog napora da mi donese još dve litre. Ali meni je taj gest bio toliko velik, ne samo zbog toga što je rešio moje probleme za ovu noć, već što mi je pokazao da neko zaista brine o meni u tom nepoznatom selu. Znači to puno, čak i kada se čovek ne oseća nebezbedno.
I neću reći ništa novo ako kažem da je tako malo potrebno da ovaj svet postane mnogo lepše mesto nego što mu obično dopuštamo da bude. Samo imam potrebu da takve trenutke sačuvam i podelim.
40463937_10214416937192046_5599132229939757056_o.jpg?_nc_cat=0&oh=75c7b5678c6b6119b42be62b0569dcc6&oe=5C20D103


Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 03:43 15.09.2018

Cela Azija

Cela Azija se slika sa podignuta dva prstića. Stvarno su šampioni neinventivnosti. Kao roboti.

srdjan.pajic srdjan.pajic 22:02 15.09.2018

Re: Cela Azija

blogovatelj
Cela Azija se slika sa podignuta dva prstića. Stvarno su šampioni neinventivnosti. Kao roboti.



Treba da ih naučimo da se slikaju sa tri prsta.

Je li, blogi, jel i kod vas Kinezi uzimaju zapadnjačka imena kad emigriraju u Kanadu? Pomenuh klizanje, prošli vikend smo upoznali mamu Sofiju, i ćerku Mišel. Kineskinje, izgleda sveže useljene, ono, jedva nabadaju engleski.

A što umeju da voze, neki dan kad sam bio na streličarstvu u pauzi za ručak, tamo je došla neka bogata kineskinja, odma kupila najbolji compound luk koji su imali, ispalila dve strele umorila se, i posle časa sela u kola, lep neki folksvagenov SUV, i onda ga nasadila između neka dva zidića koja uopšte nije videla kad se isparkiravala. Na kraju je vlasnik streljane morao da sedne u auto i da je odglavi, i to jedva, uz pomoć dizalice i blokova koje je tu negde našao, usput izlomiviši sve što je bilo ispod automobila.

blogovatelj blogovatelj 23:30 15.09.2018

Re: Cela Azija

Je li, blogi, jel i kod vas Kinezi uzimaju zapadnjačka imena kad emigriraju u Kanadu?


Kako da ne. Nemoguće je izgovoriti im imena, moraju. Najluđe ime svih vremena uzeo je jedan u Blekberiju. Pošto je već morao da menja sam sebi naziv, izabrao je da bude Supermen. Klark Kent.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:44 16.09.2018

Re: Cela Azija

blogovatelj
Je li, blogi, jel i kod vas Kinezi uzimaju zapadnjačka imena kad emigriraju u Kanadu?


Kako da ne. Nemoguće je izgovoriti im imena, moraju. Najluđe ime svih vremena uzeo je jedan u Blekberiju. Pošto je već morao da menja sam sebi naziv, izabrao je da bude Supermen. Klark Kent.


Oćemo i ja i ti tako morati da uzmemo kineska imena, kad se jednog dana budemo selili tamo, trbuhom za kruhom? Kako ćeš ti da se zoveš?

Inače, ni moje rođeno ime nije izgovorljivo (bez male pomoći), možda bih i ja trebalo da se prekrstim, u Bob, ili Joe (Average). Kao ni tvoje prezime, uostalom.

E, samo da prijavim da sam ćerkoslavu upisao na španski, uinat ovim Trampovcima i kukuljičarima. Imaju u predškolskom, doduše samo jedan dvočas nedeljno, ali nema veze. Imali su u obdaništu, poslednje godine, za to su specijalno zaposlili neku Meksikanku (verovatno ilegalnu imigranticu ). Znači, španski, i hemija, to isto imaju jednom nedeljno, mućkaju neke bućkuriše, ovde kod kuće mi potrošila svu boju za kolače, ona i komšijska klinka prave "potions".



blogovatelj blogovatelj 01:43 17.09.2018

Re: Cela Azija

Oćemo i ja i ti tako morati da uzmemo kineska imena, kad se jednog dana budemo selili tamo, trbuhom za kruhom? Kako ćeš ti da se zoveš?


Brus Li.

srdjan.pajic srdjan.pajic 04:31 17.09.2018

Re: Cela Azija

blogovatelj
Oćemo i ja i ti tako morati da uzmemo kineska imena, kad se jednog dana budemo selili tamo, trbuhom za kruhom? Kako ćeš ti da se zoveš?


Brus Li.



Ajde brzo iz glave i bez gledanja na wikipediju, koje je kršteno ime Brus Lija?
blogovatelj blogovatelj 00:12 18.09.2018

Re: Cela Azija

Ajde brzo iz glave i bez gledanja na wikipediju, koje je kršteno ime Brus Lija?


De znam. Brus se sigurno ne zove, a Li se skoro sigurno preziva.
I nije kršten, jer nije hrišćanin.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:12 19.09.2018

Re: Cela Azija

blogovatelj
Ajde brzo iz glave i bez gledanja na wikipediju, koje je kršteno ime Brus Lija?


De znam. Brus se sigurno ne zove, a Li se skoro sigurno preziva.
I nije kršten, jer nije hrišćanin.


E, to je zato što kao mali nisi imao tu sreću da gledaš ceo njegov opus u elitnom bioskopu Partizan (za nas sa periferije Beograda je to zaista bilo prestižno mesto za izlazak u grad). Kung fu je išao pre pornjave. I onda izađeš iz bioskopa (a u mimohodu uđu pervertiti sa štajge, koji drkaju po onim sedištima od skaja na kojima si ti sedeo, jeo semenke, i uživao u umetnosti i veštinama borilačkim), a ispred bioskopa Cige već organizovale teatralnu tučnjavu, inspirisani motivima iz prethodno ogledanih filmova, i leto okolo, baška ruke, baška noge.

I kad sam konačno emigirirao, prve godine sam imao neki rad na konferenciji u Sijetlu. I, razume se, odma sam otišao na čuveno groblje na Frimontu, gde leže pokojni Brus Li (Lee Jun-fan) i sin mu jedinac, Brendon. I tamo sam se poklonio senima rano preminulih idola iz moje mladosti. Imam negde i sliku sa tog hodočašća, ali me sad mrzi da tražim.




Черевићан Черевићан 22:36 15.09.2018

prisetih se

da neko zaista brine o meni u tom nepoznatom

пажљивих људи по целом је свету
оних пак других чини ми се више,
они су кукољ ...... осињак за паску
ал' предност првим да се оњим' пише

гђо Radojicic ... срећно и надаље

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana