Leo: Nataša jesi li kući
Ja: Jesam.
Leo: Molim te, ajde da čuješ jednu super devojku. Ima mnogo dobar glas, ali treba da se spremi za festival u Finskoj za šest meseci, pa ako možeš, pls, pomozi joj.
Ja: OK. Daj joj moj tel.pa nek mi se javi.
Elem. Moje prvo upoznavanje sa gotikom, metal klasikom i svim tim pravcima, bilo je upravo kada sam upoznala Lea i ekipu fantastičnih mladih ljudi sa kojima sam sarađivala na 4 projekta, u okviru „Le studia", kao vokalni pedagog. U okviru tog alternativnog teatra, uradili smo neke fantastične predstave: Čikago, Svini Tod, Američka burleska, Mlečni put..
Sami su sve tekstove prevodili na srpski jezik, izmišljali scenografiju, kostime, sve.
Da ironija bude veća, koliko su oni učili od mene, toliko sam i ja naučila od njih.
Moje dete je dolazilo na probe i upoznalo je sve njih, satirane, istetovirane, sa pirsinzima i bez njih, one koji su bili OK i one malo eksentricnije, ali je videla da postoje različiti i da nema osuđivanja.
Jedino sto sam tražila je da vade pirsinge sa jezika dok pevaju, to mi je jako smetalo, a sve ostalo ne. Bilo mi je čak zanimljivo kada me je Andrej posle milion proba iznenadio prerušivši se u Mamu Morton i pevao njen lik u „Čikago", mjuziklu. Nisam ni mogla slutiti da je to buduca „Dekadenca", buduća drag queen.
Međutim, da se vratimo mi Leu i mojoj Dragici.
Na vrata stana mi je zakucala divna devojka, ofarbana u vrištecu crvenu, u crnom korsetu, dugačkoj crnoj suknji i cipelama, koje ja zovem kramponke.
„Ja sam Dragica", rekla je i nasmejala se sa najširim i najlepšim osmehom koji sam ja videla.
Rekoh joj udji i sedi. Kafa, čaj, kolač...( kod mene uvek ima kolača).
"Čaj".
"Znate , ja imam da spremim pesme od grupe Nightwish, ali ne znam da pevam bas najbolje.".
Ja se mislim ko su ti.
"Ajde lepo popij čaj, pa da krenemo i nemoj molim te na Vi, bićemo na Ti ".
I tako smo počele da radimo. Otišla je na festival, bila je jedna od najboljih, a sada radi covere i ima svoje autorske pesme.
Poenta je, ne dozvoliti da vas ubede da ne vredite. Nikada ne dozvoliti to.
Od Dragice i Lea sam naučila kada reći NE, a njih sam naučila da sami sebe poštuju, cene, i da ne slušaju „dobronamerne", savete, koje daju nedobronamerni ljudi.
Postoje djaci za koje odmah znate da će biti fantastični, ali postoje i oni, koji imaju odličnu predispoziciju i uz dobre učitelje, profesore, pedagoge mogu biti izvanredni i u okviru svojih mogućnosti učiniti čudo.
Da li treba dati vetar u leđa ili ne to samo zavisi od nas?
Ako mi podstaknemo đake, oni će učiniti nemoguće,a ako ih ubijamo u pojam, ostaće nesrećni i nezadovoljni čitav život.
Moja gotičarka i Leo, nastavak sledi...