U Godinama koje su pojeli skakavci, Borisav Pekić je na jednom mestu napisao, citiraću po sećanju: Voleo sam da budem u samici, mogao sam na miru da se bavim sobom i svojim mislima, neometan od drugih... Veoma slično se i ja osećam i zaista sam ga, bar mislim, pravilno shvatio. Mnogo puta sam na ovom mestu pisao o osami i njenoj neophodnosti za svaku osobu. Samoizolovanost pa bila ona i nametnuta, može imati mnogo dobrih strana.
Nisam izašao iz kuće evo već deseti dan. Slikam male i velike formate, kada su moji zauzeti nekim svojim stvarima, puštam muziku na zvučnik a kada su blizu mene, gledaju TV ili nešto rade, stavim slušalice na glavu. Uglavnom slušam R & R iz šezdesetih godina ali često okrenem na Bluz, Džez ili na Mocarta ili mog omiljenog Baha. Ponekad mi uspe da se potpuno opustim i zanesem u ono što radim i kasnije shvatam da se osećam osveženo i bolje.
Ne mogu da lažem, niti želim ali mi zaista nedostaju moji izlasci, šetnje po keju, pijenje produženog sa mlekom u nekom od mojih kafića. Pre neki dan mi se javi kolega i prijatelj i komšija i kaže: Proćiće i ovo pa ćemo opet da sedimo, pijemo kafu i razgovaramo. Imamo jedan kafić na pola puta od njega i mene.
Imam terasu dugačku oko 14m i široku oko 6,5m pa sam odlučio da mi noge i ostali delovi zmijskog mi tijela ne bi atrofirali, da svakog dana šetam/pešačim po njoj. Danas sam recimo napravio 40 krugova, što računajući da svaki krug broji 2 x 12m, odnosno 24m, iznosi 960m, skoro kolimetar. Svakog dana ću povećavati za pet krugova dok ne stignem do 100 krugova a to će biti 4000m. Onda ću naravno nastaviti sve dok se ovo Koronarno ludilo ne završi.
Čujemo se sa dragim prijateljicama i prijateljima, još odavno smo napravili grupu pa se svakodnevno nalazimo na njoj, šaljemo poruke, šalimo se, neki postavljaju vesele video klipove, uključimo kameru pa se i vidimo. Jedan naš prijatelj je na Infektivnoj na respiratoru! Čas je bolje, čas se stanje pogoršava. Preko veza saznajemo i interesujemo se za njegovo zdravlje, nadamo se najboljem. Čupavo je ali kad se mora, nije teško.
Pored sve veće empatije i razumevanja, ima ljudi, komšija koji bi me, samo da nos promolim napolje, odmah prijavili! Meni ne pada na pamet da se izlažem takvom riziku, iako mi nikad neće biti jasno da postoje takvi ljudi! Nemaju od toga nikakve koristi, to rade samo iz zlobe i pakosti. Sa takvima sam imao više puta u životu problema, slali su mi komunalne i opštinske inspektore a sve zbog nekakvog bezveznog razloga pa su i inspektori bili ljuti, neki su čak i odlazili do takvih i opominjali ih da ih ne zamajavaju inače će njih kazniti.
I na kraju odlomak iz Otkrivenja Jovanovog:
9. I peti anđeo zatrubi i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju i dade joj se ključ od studenca bezdana.
2. I otvori studenac bezdana i iziđe dim iz studenca kao dim velike peći i pocrnje sunce i nebo od dima studenčeva.
3. I iz dima izađoše skakavci na zemljui dade im se oblast kao što i škorpije imaju oblast na zemlji.
4. I reče im da ne ude travi zemaljskoj niti ikakvoj zeleni niti ikakvom drvetu nego samo ljudima........
5. I dade im se da ih ne ubijaju nego da ih muče pet mjeseci.....