Ponekad samo tako dođe kraj.
Pomisliš, možda nije, pomisliš, sačekaj još malo, pomisliš, još uvek postoji neka šansa, ali je kraj.
Pukne tek tako neka nit i sve polako nestane. Ponekad tek tako dođe kraj.
Dok sediš na obodu srca i dalje se nadaš, misliš, smišljaš, ali eto, ponekad tek tako dođe kraj.
I nije da ne voliš, voliš možda još i jače, ali eto...ponekad tek tako dođe kraj.
Ljubav postane jača, čežnja postane teža, i tada ni jedna kafa ne miriše kao nekada.
Vidiš samo deo sebe, jer celine više nema.
Ponekad, tek tako dođe kraj.