- Pa imaš Noleta, zadirkujem ga ja..
- Imam - kaže - ali, za ove naše komentatore, on je Srbin samo kad dobija. Kad gubi, tad je Đoković..Ovako, pošto Nadal uvek dobija, njega bi stalno zvali Srbinom..
Smeje se moj Nidžo sa pravom. TV komentatori našim teniskim zvezdama dodaju nacionalnu odrednicu samo kad dobijaju. Valjda imaju uputstvo da to ne govore kad gube. Jer gde će jedno uz drugo Srbin i gubitnik...nekako ne ide..
E, sad, ide prenos iz skupštine. Nikola pažljivo sluša radikale. Ima tamo svoga favorita. Nekog mladog, mršavog Martinovića, verovatno pravnika, koji često ustaje i obrazlaže amandmane.
- Ovome svaka čast, baš je pametan..
- Eh, pa zar svi radikali nisu pametni - opet meni đavo ne da mira..
- Ma jesu - smeje se on - nego ovaj je najpametnij. Vidiš da govori kao iz knjige. Sve što kaže, tako je.
- E, pa otkad si ti stručnjak za pravo..
- Ne moram biti stručnjak da razaznam govori li pametno....vidiš da mu je svaka kao u vladike..
- Dobro, kad je tako pametan štaće u radikalima....opet ću ja....
- Ajde, ćuti...vidi ove tvoje, čas za vladu, čas su protiv vlade, čas bi podržali, čas ne bi...ma nisu mu do pete...
Za govornicu je izašao neko od socijalista. Priča nešto o pravima ratnih veterana. Gleda Nidžo i kaže meni..
- Evo, vidiš ko su šampioni...
- Ko, rekoh..
- Pa ovi Dačićevi...Oni su brale šampioni a Dačić majstor..
- Ma..daj....majstor je koza, pravi brabonjke, kako je govorio pokojni deda...
- Nije bogami...Dačić je majstor a svi vi budale. Seti se kako ste trčali skidati Slobu. Koliko si ti cipela poderao odajući po gradu. Kako te onda na Brankovom mostu poliše vodom na minus deset, pa onaj silni suzavac, pa bežanje pred milicijom...I, šta imaš sad. Dačića koji je ministar te policije.
- E, i....pokušavam dobiti na vremenu.
- Pa ništa. Da je ostao Slobo, Dačić nikada ne bi bio ministar ničega, a kamo li policije. Ostao bi partijski potrčko i potpuno nebitan lik. Vidiš danas. Glavni baja. Pa ti vidi ko je od Slobinog pada ima najveću korist...Ako nije Dačić, ko je...
Gledam Nidžu i nemam mu šta kazati...Vidi on moju "dramsku pauzu" i dalje me "šamara", a ima neki zadovoljan smešak...
- Da, da. Sve što ste radili ispade da ste radili za Dačića. Eno ga u Briselu, u Atini, još malo pa će i u Vašington. Ima da ga Obama primi pre nego Tadića. A da je Slobo tu mogao bi samo do Žitorađe....
- E, odoh brale....dosta mi je za danas...Evo ti opet onoga Martinovića, pa da ne smetam....