Javnost verovatno neće nikad saznati da li je Patrijarh Srpski gospodin Pavle odluku o povlačenju sa trona SPC, potpisanu na VMA 8. oktobra ove godine, doneo svojevoljno ili pod pritiskom. Bilo, kako bilo, Srbiju u novembru čekaju još jedni izbori.
Ko će biti novi 45. po redu patrijarh stvar je SPC i njenih vernika. Međutim, ni građanima Srbiji, ateistima i pripadnicima drugih veroispovesti, a pogotovo aktuelnom političkom vrhu, nije i ne može biti svejedno koji će od mitropolita i episkopa SPC biti izabran. Građani Srbije, to pokazuje većina ozbiljnih istraživanja javnog mnenja u poslednje dve decenije, imaju više poverenja u SPC, nego u instituciju predsednika republike, premjera, vojsku, a o srpskom parlamentu da i ne govorimo. Zato su, bez sumnje, moć i uticaj patrijarha SPC na političke i ukupne tokove u Srbiji veoma veliki.
Po Ustavu SPC, patrijarh može biti svako ko je eparhijski episkop najmanje pet godina.
Izborna procedura je sledeća: trojicu kandidata tajnim glasanjem bira Sabor, čiji su ravnopravni članovi svi mitropoliti i episkopi kako u Srbiji, tako i u rasejanju, i to tokom Izbornog sabora, za čiji rad je potrebno učešće najmanje dve trećine članova Svetog arhijerejskog sabora.
Članovi Sabora se prvo zaklinju da će voditi računa samo o dobru i interesu Crkve, naroda i otadžbine, te da će glasati za najboljeg. Potom se glasa tajno, listićima, a svaki od trojice kandidata mora dobiti više od polovine glasova. Zog toga, prilikom izbora, postoje najmanje dva kruga glasanja, a bivalo ih je i po devet.
Kada se saznaju imena trojice kandidata koji su dobili natpolovične većine glasova, prelazi se na biranje apostolskim načinom, koji proističe iz novozavetnog izbora apostola Mateja posle Judinog izdajstva.
Članovi Sabora iz Saborske sale prelaze u patrijaršijsku kapelu Svetog Simeona Mirotočivog na službu Priziva Svetog Duha za izbor novog patrijarha, koju služi najstariji arhijerej po hirotoniji.
Tokom te službe, tri imena stavljaju se u zasebne koverte, a one u Jevanđelje. Suština ovog čina, leži u verovanju da su članovi Sabora odabrali kandidate po ljudskim vrlinama, a da je Božja volja koji je od njih trojice dostojan trona patrijarha srpskog.
U tačno određenom delu službe, jedan od monaha, izabran od Sabora, izvlači kovertu u kojoj je ime novog, ovog puta 45. po redu patrijarha.
Poznavaoci prilika u vrhu SPC tvrde da se izdvaja nekoliko ozbiljnih kandidata za novog patrijarha.
Episkop Hrizostom (Stolić), je rođen 1939. g. u Rumi, gde je završio osnovnu i srednju školu. Po završetku srednje škole odlazi u manastir Dečane, gde je zamonašen i rukopoložen u čin jerođakona i jeromonaha od strane tada episkopa raškoprizrenskog, a kasnije patrijatha srpskog, Pavla. Ubrzo posle toga odlazi u SAD, gde u ruskom manastiru Svete Trojice u Džordanvilu, studira teologiju. Bio je parohijski sveštenik u srpskoj crkvi Sv. velikomučenika Georgija u Istočnom Čikagu, zatim otišao na Svetu Goru u manastir Hilandar. U Hilandaru je ostao 20 godina, gde je proizveden u čin arhimandrita od strane carigradskog patrijarha Dimitrija. Kao zapažen monah bio je starešina (protos) cele Svete Gore. Upravo zbog toga uživa veliki ugled među vladikama. Sveti Arhijerejski Sabor SPC 1988. godine, izabrao je Hrizostoma za episkopa zapadnoameričkog. Episkop Hrizostom je upravljao eparhijom sve do 1992. godine, do izbora za episkopa banatskog, a posle čega je izabran za episkopa Žičkog.
Episkop Irinej (Gavrilović), rođen je u selu Vidova kod Čačka 1930. g.Završio gimnaziju u Čačku, Bogosloviju u Prizrenu, Bogoslovski fakultet u Beogradu i postdiplomske studije u Atinu. Bio je profesor u Prizrenskoj bogosloviji,upravnik Monaške škole u manastiru Ostrog, rektor Prizrenske bogoslovije, vikarni episkopa patrijarha Germana, a od 1975. g. episkop niški.
Mitropolit Amfilohije (Radović) rođen je u Barama Radovića 1938.g. Završio je Bogosloviju Sv. Save u Rakovici, diplomirao na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, a studirao je i klasičnu filologiju na Filosofskom fakultetu. Amfilohije je mitropolit crnogorsko-primorski, a od početka bolesti patrijarha Pavla on ga zamenjuje. Javnosti je poznat po mnogo čemu, a naročito po nenajavljenom govoru na sahrani premijera Đinđića, u kojem je uvredio porodicu pokojnog premijera i sve Zoranove poštovaoce.
Mitropolit Nikolaj (Mrđa), rođen је 1928.g. u selu Smoljani kod Bosanskog Petrovca. Završio Bogosloviju i diplomirao Bogoslovski fakultet u Beogradu. Bio profesor i rektor Bogoslovije u manastiru Krka. Od 1973. episkop Novozelandski i Austarlijski, od 1978. episkop dalmatinski, a od 1992. mitropolit Dabrobosanski sa sedištem u Sarajevu.
Episkop Fotije(Sladojević), sa svega 47. godina ima podršku mlađih arhijereja SPC. Bio je profesor u Bogosloviji svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, kada je izabran za episkopa dalmatinskog. Odlukom Sabora 2000. godine postavljen je za rektora Bogoslovije Sveta tri jerarha u manastiru Krka.
Episkop Joanikije(Mićević). Završio je Bogoslovski fakultet u Beogradu, a zamonašio se u manastiru Ćelija Piperska 1990. godine. Sveti arhijerejski sabor SPC izabrao ga je 1999. godine za episkopa budimljansko-nikšićkog sa sedištem u manastiru Đurđevi stupovi u Beranama. Kao mlad episkop, 49 godina uživa podršku dela mlađih arhijereja.
Kad bih imao pravo glasa, glasao bih za episkopa Hrizostoma, a kako to pravo nemam, stavio sam ga na prvo mesto liste kandidata za 45. patrijarha SPC.