Ja sam protivnik svakog vida nasilja. Posebno u emotivnim vezama, ali...to ali večito nam sreću kvari.
U emotivnim vezama - običnoj ili bračnoj vezi dešavaju se verbalna ili fizička nasilja. Do njih dolazi zbog uzajamnog nerazumevanja, nepoklapanja temperamenata, ali i zbog najblaže rečeno čudne ličnosti jednog od partnera.
Nikada nisam doživela fizičko nasilje, ali znam kako bih se ponašala u takvoj situaciji. On mi lupi šamar, ja mu vratim i kraj veze.
Ovdašnji balkanski mentalitet to možda ne bi razumeo. Ali, zaista, ja bih se branila.
Doduše, nikada nisam davala povod da me neko fizički maltretira. Doživela sam verbalno maltretiranje i mislim da je ono mnogo gore od fizičkog.
Ožiljci na duši kod verbalnog maltretiranja ostaju. Kod fizičkog su prolazni.
Obe strane u vezi mogu da budu verbalno ili fizički nasilne.
Imam poznanika koga je bivša žena godinama tukla. Na kraju su se razveli.
Mnogo je problematičnije verbalno nasilje. O njemu se gotovo ćuti kada su emocije u pitanju.
Sećam se...
Dolazi kod mene posle posla. Ćutimo dok jedemo tople sendviče uz koje on pije pivo a ja Bejlis ili nešto žestoko sa Koka-Kolom ili sok od breskve.
Omalovažava me svakog trenutka i bez povoda. Pretvara me u drugu ličnost. Menja mi karakter.
Ćutim, trpim, i kada mi je " pukao film " raskinula sam. Bolje je za mene. Ali, valjda i za njega, dosadila sam mu...bio je spreman da traži novu žrtvu.
Kako izgleda njegov psihološki profil?
Nesrećna i nesređena ličnost, puna kompleksa, najviše kompleksa manje vrednosti. Traži žrtvu na kojoj će iskaliti svu svoju tugu, ogorčenje i bes. Ali bez fizičkog nasilja.
A ja? Ja sam bila " lepak " za takve osobe.
Danas sam, po drugi put žrtva opsesivne ljubavi...ali o njoj u posebnom postu...